Slonovi su najveći kopnenisisavci koji danas žive nazemlji. Kod rođenja, mladunče može težiti i do 100kg. Skotnost slonice traje 20 do 22 mjeseca i najduža je od svih kopnenih sisavaca. Mogu živjeti do 70 godina. Najveći slon je ubijen1974. u južnojAngoli i bio je težak 12.240kg.
U Africi žive četiri odvojenepopulacije slonova: usavanama istočne i južne Afrike, uzapadnoj Africi na sjeveruNamiba (pustinja i istoimeni nacionalni park uNamibiji) i u tropskim kišnim šumama centralne Afrike.
Status šumskog slona kao zasebne vrste dokazan je uz pomoćDNK. Ali iz kuta gledanja zaštite vrsta, ovo priznavanje zasebnosti je problematično, jerslonova kostšumskih slonova nije zaštićena od trgovine, pa su izloženi progonu.
Druge grupe surlaša,mamuti,mastodonti i Deinotherien su izumrli. Svi danas živući surlaši su jako ugroženi. S jedne strane, njihova se prirodna staništa neprekidno smanjuju, a s druge, sve do nedugo su bili žestoko lovljeni zbog dragocjenostislonove kosti od koje su građene njihovekljove.
Afrički slon je ranije živio na čitavom afričkom kontinentu, dok je danas sjeverna granica njegovih obitavališta jugSudana. Južno od tog područja živi svuda, ali samo u zaštićenim područjima nacionalnih parkova; no u njima su sepopulacije tako snažno povećale, da dolazi u pitanje "izdržljivost" okoliša. To je posebno dramatično izraženo unacionalnom parku Čobe uBocvani: umjesto 5.000 slonova koliko bi priroda parka mogla podnijeti, u međuvremenu živi 25.000 životinja.
Slonovi su biljojedi. Jedu vegetaciju kao što je lišće, korijenje, kora drveta, trava i voće. Tijekom kišnih razdoblja jedu travu i bilje slično papirusu i biljku zvanu "mačji rep". Tijekom sušnog razdoblja jedu lišće skupljeno s trnovitih stabala.
Močvare su zadnje mjesto gdje će ići tražiti hranu jer močvarna vegetacija sadrži malo hranjivih tvari. Umirući slonovi su često nađeni u ovim područjima zbog toga što je ova vegetacija mekša, a starim slonovima često nedostaju zubi.
Afrički slon jede oko 150 kg trave, grančica, kore drveta, korijenja i voća na dan. Kako bi pojeo toliku količinu hrane on mora provesti tri četvrtine svog vremena hraneći se.
Slonovi imaju neobične zube. Zamjenjuju se onima koji niknu pozadi, a ne ispod istrošenog zuba. Šest nizova zuba se izmjeni na svakoj čeljusti, iako se uvijek koriste samo 4 zuba gornje i donje čeljusti. U vrijeme kada je već šesti zub otprilike do pola istrošen, slon ne može dobro žvakati hranu, ali je tada već starac. Slonovi spadaju u rijetke sisavce koji žive kao čovjek, dovoljno dugo da bi ih zahvatio proces starenja.