Slavonija | |
|---|---|
 | |
| U sastavu | Hrvatska |
| Upravni oblik | povjesna regija |
| Službeni jezik | Službeni jezik:hrvatski Službeni lokalnimanjinski jezici:srpski,mađarski,slovački,rusinski,češki |
| Glavni grad | Osijek |
Slavonija[a] je geografska i povijesna regija u istočnojHrvatskoj. UzDalmaciju,središnju Hrvatsku iIstru jedna je od četiri primarne povijesne regije Hrvatske koje unutar sebe obuhvaćaju manje regije. Slavonija leži izmeđurijekeDrave na sjeveru (granica s Mađarskom),Save na jugu (granica sBiH) iDunava na istoku (granica sSrbijom). Regija približno obuhvaća današnje županijeBrodsko-posavsku,Osječko-baranjsku,Požeško-slavonsku,Virovitičko-podravsku iVukovarsko-srijemsku.
Najveći grad Slavonije jeOsijek koji je ujedno i njezin kulturni i ekonomski centar dok ga slijedeSlavonski Brod iVinkovci.Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.
Naziv Slavonija prvi je put korišten u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Područje je nazvano po slavenskom stanovništvu koje ga je naseljavalo i za sebe koristilo naziv *Slověne. Korijenska riječ *Slověn- korišten je u različitim dijalektima koje su koristili slavenski stanovnici zapadno od rijekeSutle (današnja Slovenija) i izmeđuSave iDrave (današnja Slavonija) na području nekadašnjegIlirika. Područje omeđeno ovim rijekama zvano je *Slověnьje uprotoslavenskom jeziku. Riječ je vremenom evoluirala u različite forme u različitim slavenskim jezicima.[1]
Ostatci različitihneolitičkih i kultura izbakrenog doba pronalaženi su u različitim dijelovima Hrvatske,[2] ali se većina njih pronalazi u rječnim dolinama sjevernog kontinentalnog dijela zemlje, uključujući Slavoniju. Najznačajnije od tih kultura uključujustarčevačku kulturu čiji su artefakti otkriveni u bliziniSlavonskog Broda te su radiokarbonskim datiranjem procijenjene starosti od 6100–5200 godina prije nove ere,[3]Vučedolska kultura iBadenska kultura.[4][5] Najveći broj artefakata povezanih s badenskom i vučedolskom kulturom pronađeno je u Podunavlju u bliziniVukovara,Vinkovaca iOsijeka. Badenska nalazišta u Slavoniji datirana su na 3600–3300,[6] a vučedolske na 3000–2500 godina prije nove ere.[7]Željezno doba je ostavilo tragove kroz artefakte raneilirskeHalštatske kulture ikeltskeLatenske kulture.[8] Regiju su znatno nakon toga razdoblja naselili Iliri i druga plemena uključujući Panonce koji su kontrolirali najveći dio današnje Slavonije. Iako zbog je utjecaja vlažne kontinentalne klime i izostanka kamenih struktura broj ilirskih arheoloških nalaza znatno manji nego u područjima bližimJadranskom moru, značajna otkrića pronađena su između ostalog na područjuPožeške doline.[9] Panonci su saRimskom Republikom po prvi put u kontakt došli 35 godine prije nove ere kada su Rimljani osvojili Segeticu na mjestu današnjegSiska. Rimska osvajanja okončana su 11. godine prije nove ere kada je osnovana irimska provincijaIlirik koja je obuhvaćala područje Slavonije. Provincija je preimenovana u Pannoniju i podijeljena kroz sljedeća dva desetljeća.[10]
Poslije raspadaZapadnog Rimskog Carstva koje je do tada obuhvaćalo područje suvremene Slavonije njezino je područje do kraja V. stoljeća postalo dioOstrogotskog Kraljevstva. Ipak, uprava nad ovim relativno rubnim područjem pokazalo se izazovnim te suLangobardi preuzeli sve veću ulogu u Panoniji u VI. stoljeću sve do okončanja i njihovog utjecaja 568. godine kada su u ovu regiju pristigliObri i Slaveni koji su svoju kontrolu učvrstili do 582. godine.[11] Nakon propastiAvarskog kaganata početkom IX. stoljeća panonski su Slaveni osnovali panonske kneževine koje su bile u vazalnom odnosu premaFrancima. Ugarski prodor u Europu preplavio je i doveo do kraja ovih kneževina dok je najistočniji dio Slavonije u IX. stoljeću vjerojatno bio pod vlašćuPrvog Bugarskog Carstva.[12] Prvi hrvatski kraljTomislav je porazio Ugare ibugarsku invaziju pri čemu je proširio utjecaj hrvatskih vladara ka sjeveru i Slavoniji.[13] Srednjovjekovno je hrvatsko kraljevstvo svoj vrhunac doseglo u XI. stoljeću za vladavinePetra Krešimira IV. (1058–1074) iDmitra Zvonimira (1075–1089).[14] Nakon smrtiStjepana II. od Hrvatske 1091. godine, pri čemu je nestala i dinastijaTrpimirovića,Ladislav I. Sveti za sebe je preuzeo hrvatsku krunu. Otpor ovom zahtjevu dovela je dobitke na Gvozdu i početkapersonalne unije Mađarske i Hrvatske 1102. godine sa vladaromKolomanom na prijestolju.[15] U drugoj polovici XII. stoljeća područjem između Drave i Save upravljali su slavonski banovi koje je imanovao vladar. Od XIII. stoljeća drugi su banovi upravljali cijelim područjem središnje Hrvatske, zapadnih dijelova Slavonije i sjeverozapadom Bosne, na području gdje je nastao i entitet poznat kaoKraljevina Slavonija (latinski:regnum Sclavoniae), dok je područje suvremene istočne Slavonije postalo sastavni dio Ugarske. Hrvatska i Slavonija su 1476. ujedinjene pod upravom zajedničkog bana, ali su odvojene sabore zadržale sve do 1558. godine.[16]
Stogodišnji hrvatsko-turski rat vodio je od 1493. godine ukrbavskoj i 1526. godine umohačkoj bitci do odlučujućihosmanskih pobijeda.Ludovik II. Jagelović stradao je u mohačkoj bitci nakon čega jeHabsburgovacFerdinand I., car Svetog Rimskog Carstva izabran za hrvatskog vladara naCetinskom saboru 1527. godine pod uvjetom da osigura odbranu od Osmalnija i uz poštovanje stečenih političkih prava.[17] Ovo je razdoblje svjedočilo porastu značaja domaćih velikaških obitelji kao što su biliFrankopani iŠubići pri čemu su brojni banovi izabrani iz ove dvije obitelji.[18] Suvremeni grb Slavonije, kakav je sastavni diogrba Hrvatske[19] potječe iz ovoga razdoblja i Slavoniji ga je dodijelioVladislav II. 8. prosinca 1496. godine.[20]
Po okončanju Mohačke bitke Osmanlije su proširile svoje posjede u Slavoniji zauzimanjemĐakova 1536. i Požege 1537. godine pri čemu su porazili habsburšku vojsku koju je vodioIvan Katzianer i koji je 1537. godine htio ponovno zauzeti Slavoniju uGorjanima. Do 1540. iOsijek se našao pod potpunom osmanskom kontrolom te je regularna osmanska uprava uspostavljena osnivanjemPožeškog,Pakračkog iSremskog sanžaka. Iste se godine Osmanlijama predala iNovska, a 1541. osvojene su iNašice, 1542.Orahovica iSlatina, 1543.Voćin,Sirač a tek nakon 40 dana opsade iValpovo. 1544. Osmanlije su osvojilePakrac. Slabljenje neprijateljstava dovelo je do petogodišnjeg primirja 1547. godine pri čemu je granica privremeno stabilizirana, aVirovitica postala najznačajnija odbranbena utvrda protiv Osmanlija, a Požega centar osmanlijske Slavonije. Daljnje širenje ka zapadu predstavljalo je značajan izazov zaZagreb i ostatke Hrvatske i Ugarske što je potaklo Habsburgovce na dodatne napore u učvršćivanju odbrane. Godinu dana po okončanju primirja postignutog 1547. godineIvan Lenković je osmislio sustav utvrda i stacioniranih trupa na graničnom području što je predstavljalo ranu fazu nastankaHrvatske Vojne krajine. Osmanska osvajanja Slavonije okončana su kada je 1552. godine osvojena i Virovitica.[22] Osmansko napredovanje prema Hrvatskoj nastavljeno je 1593. godinebitkom kod Siska koja je dovela do prvog značajnog osmanskog poraza i dugotrajnije stabilizacije granice. U vrijemeVelikog turskog rata (1683–1698) Slavonija je oslobođena u razdoblju od 1684. i 1691. godine kada su Osmanlije napustili regiju. Ostankom Osmanlija u Bosni utvrđena je i današnja granica između Slavonije i Bosne na rijeci Savi.[23]
Osmansko-hrvatski ratovi doveli su do velikih demografskih promjena u Slavoniji pri čemu su iz Slavonije otišli preci današnjihGradišćanskih Hrvata.[24] Muslimansko je stanovništvo na kraju turske vladavine činilo gotovo polovicu slavonskog stanovništva od kojih su velika većina bili lokalno slavensko stanovništvo ili useljenici iz Bosne iliSrbije, a tek iznimno i rijetkoTurci iliArapi.[25]
U drugoj polovici XVI. stoljeća došlo je do asimilacije u Vlaško stanovništvo zbog privlačnosti privilegija koje je stekla ta zajednica.[26] Kako bi se nadomjestilo velike demografske gubitke Habsburzi su započeli kolonizaciju Slavonije pri čemu su u regiju pozvali ipravoslavno stanovništvo iz Bosne i Srbije koje je pružilo vojnu službu na području Vojne krajine. DoseljavanjeSrba u Slavoniju doseglo je vrhunac u razdobljuVelike seobe Srba 1690. i 1737–39. godine.[27] Najveći broj Srba naselio se na području istočne Slavonije pri čemu su Sremski Karlovci postali sjedišteSrpske pravoslavne mitropolije, a uskoro i kulturno i političko središte Srba do oslobođenja Srbije.[28] Dio doseljenika došao je i sa neudaljenih područja južno od Save iz Tuzle i sa Usore time nastavivši proces koji je započeo poslije 1521. godine. Početkom XVII. stoljeća vjerojatno je došlo do još jednog useljavanja oko 10,000 obitelji sa područja Kliškog sandžaka ili manje vjerojatno iz Bosanskog sandžaka.[29]
Područja oslobođena kroz potpisivanjeKarlovačkog mira ušlo je kao dio Hrvatske u Ugarskoj pod Habsburšku vlast pri čemu je uz Unu, Savu i Dunav uspostavljenaSlavonska vojna krajina. Osijek je od Požege preuzeo ulogu upravnog i vojnog središta noveKraljevine Slavonije.[23] 1830-e i 1840-e svjedočile su porastu romantičarskog nacionalizma u oblikuIlirskog pokreta koji je zagovaraojužnoslavensko ujedinjenje. Pokret se usmjerio na stvaranje zajedničkog standardnog jezika kao kontratežemađarskom jeziku i promociji hrvatske književnosti i kulture.[30] Kada su predstavnici Hrvatske za vrijemeMađarske revolucije 1848. stali na reakcionarnu austrijsku stranu banJosip Jelačić je u značajnoj mjeri pomogao u pobjedi nad revolucijom što je dovelo i do jačanja germanizacije.[31] Do 1860-ih promašaj te politike postao je vidljiv kada je 1867. godine došlo i doAustro-ugarske nagodbe i stvaranja personalne unije izmeđuAustrijskog Carstva i Kraljevine Ugarske. Nagodba je (izuzev Dalmacije) status Hrvatske i Slavonije ostavila Ugarskoj za rješavanje u okviruZemalja Krune Svetog Stjepana što je riješeno postizanjemHrvatsko-ugarske nagodbe kada je nestala Kraljevina Slavonija kroz stvaranjeKraljevine Hrvatske i Slavonije.[32] Nakon što je Austro-Ugarska poslije Berlinskog sporazuma iz 1878. godine okupiralaBosnu i Hercegovinu ukinuta je i Vojna krajina koja je 1881. godine ušla u sastav Hrvatske i Slavonije.[33][34]
Nakon raspadaAustro-Ugarske, Slavonija postaje dioKraljevine Jugoslavije, gdje je od1929. dioSavske banovine. Za vrijeme2. svjetskog rata spada u njemačku okupacijsku zonuNezavisne Države Hrvatske, a nakon rata postaje dio Socijalističke Republike Hrvatske, unutarSFRJ.
Nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost1991., Srpsko stanovništvo osnovalo je vlastitu državu od dijelova istočne i zapadne Slavonije. Istočni dio je nazvan Srpska autonomna oblast Slavonija, Baranja i zapadni Srem, a sadržavala je područja istočno odOsijeka,Vinkovaca i sjeveroistočno odŽupanje (cijelaBaranja, gradoviVukovar iIlok). Zapadni dio sadržavao je područje oko selaOkučani i veći dio planinePsunj. U svibnju1995. Zapadna regija je vraćena Hrvatskoj nakon vojneoperacije Bljesak. Istočna regija je predana mirovnoj misiji Ujedinjenih Naroda (UNTAES)1996., a1998. vraćena je Hrvatskoj.
Na poljoprivrednim površinama uzgajaju se većinomžitarice (pšenica ikukuruz),industrijsko bilje (šećerna repa, uljarice, krmno bilje iduhan), te u nešto manjoj mjerivoće (jabuke,kruške,šljive). U istočnom dijelu razvijeno je ivinogradarstvo. Ustočarskoj proizvodnji prevladavagovedarstvo isvinjogojstvo. Razvijeno je iribnjačarstvo.
Slavonskešume pružaju važan izvor drvne građe (posebno visokokvalitetnihrast lužnjak). Iskorištavanješuma, koje je započelo još sredinom 19. stoljeća, i danas je vrlo aktivno, ali zbog nerazvijenosti procesa obrade, ne predstavlja posebno profitabilnu gospodarsku granu.
Zahvaljujući brojnim riječicama i potocima, očuvanim šumama, sačuvan je tradicionalnilovni iribolovni turizam, te seoski turizam. Slavonija i Baranja su idealne destinacije za turiste koji žele provesti odmor u miru i tišini, daleko od gradskih gužvi. Slavoniju okružuju tri rijeke:Sava,Drava iDunav tvoreći prostor iznimne ljepote s bogatim šumama, pašnjacima i brežuljcima. U Slavoniji su brojni dvorci i ljetnikovci koji su nekad pripadali bogatim obiteljima, te daju posebnu draž ovom dijelu Hrvatske. Najveći grad u Slavoniji je Osijek, smješten na rijeci Dravi, predstavlja zanimljivu turističku destinaciju s brojnim parkovima, kulturnim spomenicima i brojnim zabavnim sadržajima.
Baranja je prirodno najbolje izdvojena cjelina. Prostire se između Drave, Dunava i granice sa Mađarskom. Na mjestu gdje se spajaju rijeke Dunav i Drava, priroda je napravila osobit fenomen Park prirodeKopački rit. Kopački rit bogat je životinjskim i biljnim svijetom.1967. god. proglašen je parkom prirode, a uže područje zoološkim rezervatom. Veća mjesta na području Slavonije i Baranje su: Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski brod, Požega, Daruvar, Nova Gradiška, Kutjevo, Županja, Đakovo, Našice, Virovitica. Većina smještaja su pansioni sa apartmanima i sobama ili hoteli. Glavna turistička ponuda Slavonije i Baranje bazirana je nalovnom turizmu, ribolovu, teseoskom turizmu tj. agroturizmu.
Većina stanovništva suHrvati, dok suSrbi najveća nacionalna manjina. Podaci su iz popisa stanovništva2001.
