Slavoljub Penkala (pravo imeEduard Penkala) (Liptovský Mikuláš, 20. travnja 1871. –Zagreb, 5. veljače 1922.),austrougarski ijugoslavenski inženjer ipronalazač.
Penkala je rođen20. 4.1871 uLiptovskom Mikulášu, uUgarskoj (danasSlovačka) za vrijemeAustro-Ugarske Monarhije. Po porijeklu jepoljsko-holandskiJevrej.[1][2] Jedan je od najznačajnijih pronalazača s početka20. veka. Nakon mature 28. septembra 1892. i završetka studija na univerzitetima uBeču iDrezdenu, diplomirao je na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi uDrezdenu25. marta1898. i pisao doktorsku disertaciju s područja organske kemije.
Nakon ženidbe izabrao je Zagreb kao boravište svoje obitelji i nastanio se na današnjem Trgu kralja Tomislava br. 17. Ovdje je počela njegova blistava karijera. Prihvatio je državnu službu i 14. juna 1904. položio službenu zakletvu. S vremenom je svom imenu pridodao Slavoljub i postao naturalizovaniHrvat.
Njegov opus obuhvata od 70 do 80 pronalazaka iz područjamehanike,hemije,fizike,aeronautike (vazduhoplovstva) itd. Već1903. godine je patentirao "Termofor" uBudimpešti,Beču i drugdje. Usporedno s time radio je na pronalascima mehaničke olovke i nalivpera. Prvu mehaničku olovku na svijetu je patentirao24. januara1906. godine. Već 1907. godine patentirao je prvonalivpero na svijetu s čvrstim mastilom i to31. maja1907. godine. Patenti su prijavljeni u više od 35 zemalja svijeta. U tom vremenu inženjer Slavoljub Penkala je stalno povećavao proizvodnju i iz svoje radionice na Trgukralja Tomislava 17, se preselio u Prašku ulicu br. 3. Sve veća tražnja na tržištu je povećavala proizvodnju i već1906. godine je počela saradnja između Edmunda Mostera i ing. Slavoljuba Penkale, koja je dovela do stvaranja preduzeća Penkala-Moster. Zajednički počinju graditi novu fabriku u današnjoj Branimirovoj ulici, koju su 1911. godine završili i stvorili zajedničko deoničarsko društvo Penkala-Edmund Moster d.d. Uporedo s fabrikom uZagrebu drugi član obitelji Moster zajedničkim kapitalom otvara drugu fabriku uNjemačkoj, uBerlin
Penkala olovke i nalivpera izvoze se u više od sedamdeset zemalja svijeta i fabrika od 300 radnika 1911. godine povećava taj broj na 800 radnika: može se reći da je u razdoblju od1912. do1926. godine to bila jedna od najvećih fabrika pribora za pisanje usvijetu.
Uporedo sa procvatom fabrikePenkala-Moster d.d.,inženjer Slavoljub Penkala intenzivno je radio na području aeronautike. Već godine 1907. je prijavio Kraljevskompatentnom uredu u Budimpešti, ali i drugim zemljama, kao i kod mehaničke olovke i nalivpera, svoje patente za vazdušni jastuk od 27. prosinca 1909., zatim 10. decembra 1909. zaavion. Inženjer Penkala ne samo da je prijavljivao patente, već je izrađivao i avion po svojim nacrtima i zamislima, koji je dovršio1910. godine i iste 1910. na njemu leti prvi hrvatski pilotDragutin Novak. Za vrijeme gradnje aviona izgradio je hangar na vojnom vježbalištu u Črnomercu i tako otvara prviaerodrom u Hrvatskoj.
Nakon ovih velikih uspjeha, inženjer Slavoljub Penkala je i dalje radio na pronalascima, koje je koristio u fabrici Penkala ili ih pripremao za osnivanje nove industrijeElevator d.d. za hemijsku industriju. Proizvodnju počinje pod imenom Elevator, Vinovica, proizvodi E:M: Penkala i dr. Proizvodi glasoviti Radium Vinovica, preparat protiv svih vrsta reumatičnih bolova, zatim prve deterdžente za pranje veša (plavilo), pa sredstva za impregnaciju drva, pečatne voskove itd. Od male radionice na početku Tuškanca stvorena je nova industrija u Ulici Marije Valerije (poslije Kukovićeva i danas Ulica braće Kavurića) u dvorištu između Gundulićeve i Preradovićeve ulice s nazivom Elevator za kemijsku industriju d.d.
U tim svojim naporima razvoja industrije na području grada Zagreba i čitaveHrvatske, iznenada je umro5. februara1922. godine, nakon službenog puta s kojeg se vratio s upalom pluća. Na taj način je u 51. godini prekinut život jednog velikana stvaralaštva. Postoje tvrdnje da do sada nisu završena istraživanja svih njegovih aktivnosti na području pronalazačkog rada.