Skije (norveškiski odstaronordijskog:skīth = komaddrva, daska[1]) su orginalno bile dvije uske duge daske, za svaku nogu po jedna,[1][2] koje su se koristile kao i danas za spuštanje sabrda posnijegu ili za kretanje po njemu -skijanje.
Najstarije skije bile su istesane od jednog komadadrva (najčešće odoraha[2]), i to zajedno sa utorom zanogu. Vremenom se došlo do današnjeg oblika sa izvinutim vhovima, akožniremeni, su služili za umetanjestopala.
Crtež protutipova skija Johanna Nilanta iz18. vijeka
Norvežanin Sondre Norheim (1825.-1897.) prvi je1860. prvi se počeo koristiti nekom vrstivezova koje je izrađivao odvrbova ilibrezova pruća, tako da je mogao učvrstiti cijelostopalo uz skiju, čime je izazvao pravu revoluciju skijanja i omogućio da se izvedu prviskijaški skokovi.[2]
Od1930-ih su se skije počele izrađivati od više slojeva različitihdrva, a od1950-ih sa slojemplastike na dnu, koja im je povećala brzinu i izdržljivost. Od1990-ih se izrađuju tako da im je okodrvene jezgre dodaju slojevi odfiberglasa u kombinaciji sakevlarom ialuminijem[2], za ojačanje rubova.
Skije zaalpsko skijanje, duge su od 1 do 2metra, zavisno o uzrastu i disciplini, široke su od 7 do 10centimetara, debljine od 1 do 2cm, a danas su im vrhovi i repovi nešto širi od struka. Izrađuju se odkarbona,kevlara i drugih kompozitnih mateijala.
