Singapurska samouprava bila je složeni historijski proces koji se od1819. do1965. godine odvijao u nekoliko faza, a rezultirao je uspostavom potpunogsuvereniteta Singapura u kolovozu1965. godine. Iako historija državnosti na tom području seže još uXIV. vijek, "moderni" je Singapur utemeljen1819. godine kada jeStamford Raffles na otoku uspostavio britansko naselje; bila je to preteča britanske kolonijalne uprave, koja će formalno biti uspostavljena1824. godine. Od1826., Singapur je bio dio veće kolonijeTjesnačkih naselja.
Od1819. do1859. godine, Singapur je bio pod direktnom kolonijalnom upravom i imao je vrlo malo samoupravnih ovlasti. Od1942. do1945. bio je podjapanskom okupacijom, a nakonDrugog svjetskog rata, Britanija je vratila kontrolu nad otokom, ali je pritom započela planove za davanje ograničene samouprave cjelokupnom području Malaje. Prvi izbori, mada s vrlo ograničenim značajem, održani su1948. godine, nakon što je Singapur ranije stekao statussamostalne krunske kolonije.
Nakon daljnjih rekonstrukcija kolonijalne uprave, Singapur je1959. godine dobio gotovo punu samoupravu; Kruna je zadržala kontrolu tek nad vanjskih poslovima i najvažnijim unutrašnjim pitanjima, poput sigurnosti.[1] Međutim, bila je to posljednja faza u procesu ostvarivanja potpune nezavisnosti od Krune, a što se dogodilo16. rujna1963. godine, kada je Singapur vlastitom odlukom stupio uMaleziju kaosavezna država, čime su raskinute sve veze sUjedinjenim Kraljevstvom.
Međutim, ubrzo nakon pridruživanja federaciji, došlo je do raskola između malezijske strankeUMNO-a i singapurskeStranke narodne akcije, što je rezultiralo velikim rasnim nemirima. Svjesni da nema alternative, zastupnici uParlamentu Malezije jednoglasnom su odlukom (126:0) izglasali izbacivanje Singapura iz Malezije.[2] Singapur je tako9. kolovoza1965. godine postao nevazisna i potpuno suverena republika, čime je dokončan proces stjecanja potpune samouprave.