Sikariji (latinski:Sicariii, doslovno "bodežaši", od riječisicae "bodeži") su bili ekstremistička frakcijajevrejskihzelota za vrijemeVelikog ustanka 66-73, čija su glavna taktika bili atentati na Rimljane i njihove pristaše, vršeni skrivenim bodežima. Riječsicarius se kasnije preko latinskog prenijela uromanske jezike, prije svegaitalijanski išpanski gdje izrazsicario označavaprofesionalnog ubicu.
Rastuće tlačenje nižih klasa je zaoštrilo odnose sa manje ugnjetenom srednjom klasom. Mase su postajale sve radikalnije. Lijevo krilozelota stvorilo je tajnu frakciju »sikarije« (oni što nose bodeže) koji su počeli vršititerorističke napade na imućne građane. Oni su kao suradnike okupatora progonili umjerenjake u višim i srednjim klasamaJeruzalema; u isto vrijeme su napadali, pljačkali i palili sela čiji stanovnici su odbili da se pridruže pobunjenicima.[1]