Sibir (ruski:Сибирь) je naziv za područje koje pokriva veći dio sjeverneAzije odnosno azijski dioRusije. Čini oko polovicu ruskog teritorija s povšinom od 9,6 milijuna km², što ga čini većim od cijelihSAD.
Granice Sibira ne mogu se jednoznačno i precizno odrediti. Utvrđivanje sibirskog teritorija razlikuje se ovisno o kutu gledanja: zemljopisno, povijesno ili politički.
Ime potječe izvorno izmongolskog (neki izvori tvrde da dolazi iztatarskog) i doslovno mu je značenje "zemlja koja spava", a odnosilo se naSibirski kanat na području današnjeg zapadnog Sibira, koji je nastao raspadomZlatne horde. Danas se izvan Rusije pod Sibirom obično podrazumijeva čitav azijski dioRusije.
Prostire se oko 7.000 kilometara u smjeru istok-zapad odUrala sve do planina koje činepacifičku vododjelnicu. Od sjevera prema jugu ima oko 3.500 kilometara odArktičkog oceana (Sjeverno polarno more) pa dokazahstanskih planina i granica sMongolijom iNarodnom Republikom Kinom. PodručjeDalekog istoka odJakutije do tihooceanske obale, koje je sa svojih 6.179.900 km² površine veće od cijelog preostalog dijela Sibira, izvan Rusije se obično pribraja Sibiru, ali se u Rusiji smatra zasebnom regijom. Tako stanovniciKamčatke iliSahalina pod "Sibirom" podrazumijevaju regiju koja je više tisuća kilometara daleko od njihove domovine.
U većem dijelu Sibira vlada izraženakontinentalna klima: vruća ljeta (do +40 °C) smjenjuju krajnje hladne zime (do -67 °C). Zemlja često ostaje podsnijegom do 9 mjeseci.
Krajolikom uglavnom dominiraju listopadne šume (tajge), dok u arktičkim područjima prevladavatundra, krajolik bez drveća. Između toga se nalazi mješovito, prijelazno područje. Na jugu tajga prelazi u stepu.
U velikim dijelovima Sibira kao oblik tla prevladavamerzlota (trajno zaleđenotlo) . Najhladnije naseljeno mjesto na Zemlji je istočnosibirski gradOjmjakon (južno odVerhojanska).
S 23 milijuna stanovnika Sibir je slabo naseljeno područje, agustoća stanovništva je samo 2,7 stanovnika na km². Stanovništvo je koncentrirano u relativno uskom pojasu na jugu i jugozapadu, odnosno dužtranssibirske željezničke pruge koja povezuje važne velike gradove i gdje je moguće poljodjelstvo.
Većinu stanovništva čineruski doseljenici i rusificiraniUkrajinci koji su ovamo došli u prošlim stoljećima. Već u18. stoljeću ih je bilo više negostarosjedilačkog stanovništva.
Još uvrijeme careva zabačeno je i negostoljubivo područje Sibira i srednje Azije služilo kao mjesto izgona političkih protivnika i prijestupnika. Na strašan glas došao je Sibir s pojavomSolženjicinove knjigeArhipelag GULAG kad se saznalo o svim užasima zatvora ikažnjeničkih logora stvorenih za vrijemeStaljinove strahovlade. Tek s raspadomSovjetskog Saveza prestale sudeportacije u ta područja. Od1920-ih godina pojačava seindustrijski razvoj Sibira, što je učvrstilo strukturu stanovništva u doseljeničku korist.
Starosjedilačko stanovništvo sibirskog sjevera i ruskog Dalekog istoka sastoji se od narodaaltajske iuralske jezične porodice i drugih naroda. Veći su narodiTuvinci,Burjati,Hakasi,Jakuti iAltajci. Manje etničke zajednice koje nemaju svoje federalne republike među ostalima suČukči,Evenki,Korjaci,Nenci,Hanti,Mansi iJukagiri. Za vrijeme Sovjetskog Saveza većina je starosjedilaca, koji su oduvijek bili nomadi, bila prisiljena na trajno naseljavanje i kolektivizaciju usovhoze.
Najveća ugroza za starosjedilačko stanovništvo proizlazi iz industrijskog otvaranja i korištenja prirodnih resursa kao što sunafta,prirodni plin,ugljen,dijamanti izlato u azijskom dijelu Rusije. Uz to,alkoholizam je ogroman problem. Jezici većine malih naroda su pred izumiranjem, a posebno tamo gdje na osnovi industrijskog razvoja nestaje okolina u kojoj se njima koristilo.
.svg)
