I danas se vodi spor oko toga da li je Samuilo stvorio makedonsko, zapadnobugarsko ili bugarsko carstvo, mada u suštini to nema veze sa historijom i eciklopedijskim pristupom jer se na rani srednji vijek prenose vrijednosti današnjeg svijeta, kao i današnji pojam nacije u vrijeme kad one uopće nisu bile formirane, već su to bile rodovsko-plemenske zajednice, koje nisu govorile ni jedan od današnjih jezika niti imale svijest o nekoj nacionalnoj pripadnosti u današnjem smislu te riječi.
Samuilova majka Ripsimija bila jearmenskog porijekla, dok oko porijekla njegovog oca postoje različite teorije:
Po nekim autorima (srpski historičar S. Pirivatrić i dr.) njegov otac komit Nikola bio je bugarski namjesnik oblastiDevol (današnjaAlbanija i dioMakedonije).
Bizantinci su nakon osvajanjaPrvog bugarskog carstva,971. godine, zaveli okrutnu upravu u Makedoniji zbog čega su se976. brojna slavenska plemena podigla na ustanak protivBizanta. Na čelu ustanka našla su se četiri sina vojvode-komite Nikole, tzv. komitopuli: David, Aron, Mojsije i Samuilo. Tokom pobune u borbi su poginuli David i Mojsije, dok su Aron i Samuilo uspjeli protjerati bizantince iz Makedonije. Među braćom je došlo do neslaganja oko nastavka djelovanja, jer je Aron bio za kompromis sa caremBazilije II, dok je Samuilo bio za nezavisnost države, tako da je po Samuilovoj naredbi Aron ubijen.
Neki historičari smatraju da je Samuilo bio naklonjenbogumilima, jer su oni bili jedina organizirana snaga jasne slavenske orjentacije u tadašnjoj Makedoniji, koju je mogao upotrijebiti protiv bizantske vlasti i helenizacije crkve i naroda.
Samuilo se nakon toga proglasio carem pozivajući se na tituluSimeona I, uzdigao je Ohridsku arhiepiskopiju na rang patrijarhije, a svoju prijestolnicu izMale Prespe premjestio uOhrid. U pohodu na Duklju zarobio je Jovana Vladimira, ali ga je vrlo brzo vratio na dukljanski tron kao muža svoje kćeri Kosare i svog zeta. Osujetio je bizantski pokušaj da ga zaustave i porazio njihovu vojsku kodSoluna996., nakon toga se osmjelio i prodro doKorinta iPeloponeza997.
Samuilo je1001. godine pokrenio veliku ofanzivu na Bizant - krenuvši prema srcu carstvaAdrianopolisu iKonstantinopolisu, ali je ovaj put poražen1004., mada su njegove trupe prekoFilipopolisa stigle do Adrianopolisa. Nakon toga je bizantska vojska zauzela gotovo polovicu njegove države.
Konačni slom Samuilo je doživio na planiniBelasici, blizuStrumice,1014. godine u kojoj je bizantska vojska, pod komandom caraBazilija II do nogupotukla Samuilove trupe, on se uspio izvući i skloniti uPrilep. Nakon bitke uslijedila je surova odmazda nad zarobljenicima, po legendi njegovih 14.000 vojnika je po carevoj naredbi osljepljeno, dok je svakom stotom (ili hiljaditom) ostavljeno po jedno oko da bude vodič slijepih. Zbog te surovosti car Bazilije II. je dobio nadimak Bugaroubojica. Kada je Samuilo vidio svoju osljepljenu vojsku u okovima umro je na mjestu od srčane kapi. Ubrzo nakon Samuilove smrti njegova država je propala radi dinastičkih trvenja između njegovih nasljednika.
Samuilo je poznat i po nadgrobnoj ploči koju je podigao svojim roditeljima (Samuilov natpis iz 992/3. godine u selu German), koji spada u jedan od najstarijih sačuvanih slavenskih natpisa.[2]
Grobovi Samuila, Gabrijela Radomira i Ivana Vladislava u crkvi sv. Ahilej na Maloj Prespi
Grčki profesor Nikolaos Moutsopoulos je 1965 na otoku sv. Ahilej na Maloj Prespi, u crkvi koju je dao podići sam Samuil pronašao njegov grob, kao i grob njegova sina Gabrijela Radomira i nećaka Ivana Vladislava.[3]
Među balkanskim historičarima (u te rasprave su uvučeni i mnogi članovi Akademija) postoji veliki sukob oko Samuilove etničke pripadnosti, odnosno oko toga treba li njegovo carstvo nazivati makedonskim ili ga smatrati nastavkom prvog bugarskog carstva.Samuilo je prema većini svjetskih historičara bio bugarski car[4]
Bugarski naučnici svoju tezu temelje na činjenicama da se Samuilo proglasio za cara i nastavljača tradicija Simeona Velikog, kao i na činjenici da je Bazilije II. dobio nadimak Bugaroubojica. Osim toga u korist ove teze je i činjenica da je sam Samuilov nećak, car Ivan Vladislav u Bitoljskom natpisu izjavio da je Bugarski vladar, car Bugara. Ovoj tezi, se priklanja velik dio svjetskih historičara.
↑Ulf Brunnbauer,Drevna nacionalnost i vjekovna borba za državnost: Historografski mitovi u republici Makedoniji (BJRM)Arhivirano 2011-11-19 naWayback Machine-u, Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003:Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantski autorizovu je 'Bugarska' a njene stanovnike 'Bugari'. Samuilo je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Bazilije II., koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'.