Samopoštovanje (samopouzdanje ilivjera u sebe) podrazumjeva upsihologiji evaloaciju ilidojam osobe samoj o sebi. Može se odnositi nalik isposobnosti pojedinca, sjećanja na zbivanja iz prošlosti i vlastitepercepcije. Na samopouzdanje mogu utjecati vanjski čimbenici, ukoliko pri određenim uvjetima postoji dovoljno objektivnih razloga, kao što jekompetentnost, dostatna znanja iliiskustva, ponavljanje sličnih aktivnosti u sličnim situacijama i slično.
Samopoštovanje je osim toga i moralno-politička kategorija koja primjerice daje pojedincu osjećaj da se u određenoj situaciji osjeća "u pravu" odnosno da se založi ili bori za zvoj stav ili ostvarenje svojega prava.
Stupanj samopouzdanja ovisi uglavnom u normalnim slučajevima o u različitim kvalifikacijama za određene aktivnosti i o vremenskim promjenama (npr.emocijama iliumoru).
Pretjerano samopoštovanje se može međutim i razviti uumišljenost što kod drugih osoba prouzročujeodbojnost.
Osnova za siguran odnos s okolišom je usko je vezana za samopouzdanje i samopoštovanje. Samopostovanje se razvija u toku normalnog razvoja u djetinstvu:
Samopoštovanje na nacionalnoj razini je usko povezano sdomoljubljem.