Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Sadam Husein

Izvor: Wikipedija
Sadam Husein
28. 4.1937. -30. 12.2006.
Mandat16. 7.1979. –9. 4.2003.
PrethodnikAhmed Hasan al-Bakr
NaslednikGhazi Mashal Ajil al-Yawer
Mesto rođenjaTikrit,Irak
Mesto smrtiBagdad,Irak

Sadam Husein Abd al-Madžid al-Tikriti (Arapski: صدام حسين عبد المجيد التكريتي) bio je predsednikIraka od1979. do njegovog zbacivanja s vlasti i hapšenja nakoninvazije Iraka 2003.5. 11.2006. je osuđen na smrt vešanjem. Vešanje Sadama Huseina izvršeno je30. decembra2006. godine u 6:00 h ujutro (po iračkom vremenu).

Biografija

[uredi |uredi kod]

Rani život

[uredi |uredi kod]

Sadam Husein rođen je28. 4.1937. godine u malom selu al-Auja u blizini gradaTikrita. Svoje rano detinjstvo proveo je u blatnjavoj kolibi u većinomsunitskom područjuIraka. Huseinov otac - Husein al-Madžid, umro je ili napustio porodicu (zavisno od izvora) nedugo nakon njegovog rođenja. Tačne podatke teško je dobiti u zemlji gde se Huseinov rođendan slavio kao nacionalni praznik. Dok se nije udala za drugog muža, Ibrahima Hasana, Sadamova majka Subha sama ga je odgajala. Ibrahim Hasan bio je nasilan prema svojoj porodici, što možda i nije čudno za osobu koja je u svome kraju bila poznata kao lopov. Naime, bivši Sadamov lični sekretar tvrdi da je Sadamov poočim zlostavljao Sadama i da ga je prisiljavao na krađu kokošaka i ovaca, koje bi kasnije prodavao. To je potrajalo sve do Sadamove desete godine kada mu je bilo dopušteno da se preseli kod majčinog brata Kayralah Tulfaha uBagdad.

Mladost

[uredi |uredi kod]

U Bagdadu Husein je potpao pod uticaj majčinog brata. Kayralah je politički simpatisao snage unutar iračke armije koje su okarakterizovane kao pronacističke, a čiji je pokušaj državnog udara podržavao. Ujedno, snage koje je Kayralah podržavao bile su ogorčene Britancima i britanskim imperijalizmom. Ta ogorčenost uskoro se prenela i na Sadama. Podstaknut političkom indoktrinacijom svog ujaka, pokušao je da se upiše na prestižnu Bagdadsku vojnu akademiju kako bi preko vojne karijere ostvario svoje političke zamisli. Ali, nije uspeo u toj nameri jer su ga u tome sprečile njegove loše ocene pa se zato još dublje upleo u političke vode. Tako je1956. godine učestvovao u neuspešnom pokušaju državnog udara protiv kraljaFejsala II. Godinu dana kasnije (1957.) pridružio seBat partiji, radikalnom nacionalističkom pokretu. Ipak, grupi vojnih oficira1958. godine uspeva svrgavanje kralja Fejsala II sa vlasti. Tu grupu predvodio je prolevičarski orijentisan generalAbdul Kasim. Već godinu dana kasnije Sadam i grupa pripadnika Bat partije pokušava atentat na generala Kasima. Uprkos neuspehu, atentat je pomogao Sadamu Huseinu da uđe u sam vrh Bat partije. U samom atentatu Sadam je lakše ranjen, pa beži uSiriju. Iz Sirije odlazi uEgipat, tačnije uKairo, gde će provesti naredne četiri godine.

U Egiptu je nastavio školovanje i sa 24 godine nastavio svoje političko obrazovanje. Ali, ni u Egiptu nije imao mira. Naime, bio je hapšen u dva navrata. Prvi put je verbalno pretio kolegi, a drugi je pretio ozbiljnije - nožem. U oba slučaja radilo se o političkim neistomišljenicima. Godine1961. upisao je u Kairu Pravni fakultet, ali ga nije završio. Dve godine kasnije (1963.) grupa vojnih oficira, pripadnika Bat partije, mučila je i ubila generala Kasima i to pred kamerama iračke nacionalne televizije. Takođe su unakazili mnoge Kasimove pristalice, i njihova osakaćena i unakažena tela prikazivali više puta u večernjim vestima iračke nacionalne televizije. Kada je Sadam čuo novosti brzo se spakovao i krenuo za Irak kako bi učestvovao u revoluciji.

Ulazak u strukture vlasti

[uredi |uredi kod]

Nakon uspostavljanje nove vlasti, Sadam se brzo probijao unutar stranačke strukture, prvenstveno zahvaljujući svojim nadasve uspešnim metodama mučenja. Godine1963. dolazi do raskola u stranci Bat, a Sadam se priklanja pobedničkoj struji. U novoj stranačkoj preraspodeli imenovan je za člana Batističke regionalne komande. Ali, već godinu kasnije (1964.) Huseina pritvaraju vojni oficiri koji su se protivili tome da Bat partija preuzme vlast. Međutim Huseinu pomaže njegov bratić, generalAhmad Hasan al-Bakr, zahvaljujući kojem postaje zamenik glavnog sekretara Bat stranke1966. godine. Godine1966. Husein beži iz zatvora i osniva internu batističku sigurnosnu organizaciju zvanu Džihaz Hanin. Nešto kasnije,1968. godine novi politički potres Huseinu daje najveću priliku za dalje napredovanje, njegov mentor general Bakr i batisti preuzimaju vlast. Husein je odmah imenovan za zamenika predsednika Revolucionarnog veća, zadužen za unutrašnju sigurnost.

Sa 31 godinom već je imao čvrste oslonce vlasti koje će u narednih deset godina sve više učvršćivati. Svoju vlast baziraće na dve ključne tačke - brojnim članovima porodice koji će zauzeti sve bitne položaje u iračkoj vlasti i vladi. Druga tačka biti će ogromni sigurnosni aparat koji će činiti špijuni i doušnici u celom Iraku. Ali, njega nije interesovala samo moć već i bogatstvo koje je počeo da akumulira u svojim rukama. Prvenstveno je tu reč o bogatstvu koje stvaranaftna industrija. Naime, Irak drži 11% svetskih zaliha nafte. Međutim ni druge privredne grane nisu izmakle Sadamovoj želji za bogatstvom, a sve zahvaljujući mreži špijuna i nekolicini ličnih ubica. Godine1978. Irak je počeo okupljati arapske nacije s ciljem da izoluje Egipat zbog njegove diplomatske inicijative rešavanjaizraelsko-arapskog pitanja. Njegov saveznik, sirijski predsednikHafez al-Asad, skoro je postao prepreka daljem Huseinovom usponu ka vrhu vlasti. Da je sirijsko-iračka federacija, kao protivteža Egiptu, oformljena Asad, a ne Husein, zauzeo bi mesto na kojem bi imao veliki uticaj. Naime, predsednik Bakr trebao je da bude čelnik federacije, a Asadu bi pripalo mesto njegovog zamenika. Husein nije mogao dozvoliti da se tako nešto dogodi i počeo je preduzimati korake ka što bržem silaženju aktuelnog iračkog predsednika s vlasti. Uskoro je, ponovo uz pomoć porodičnih veza i sigurnosnog aparata, Husein uspeo da dođe do cilja.

Predsednik

[uredi |uredi kod]

Dana16. 7.1979. godine predsednik Bakr podneo je ostavku. Zvanično zbog zdravstvenih problema, ali nezvanično on je bio žrtva Huseinove borbe za vlast. Nakon Bakra, na mesto predsednika došao je Sadam Husein koji brzo počinje sa učvršćivanjem svoje vlasti. Tako je sazvao glavešine Bat partije22. jula iste godine na sastanak. Na tom sastanku okupili su se članovi različitih porodica i tada je Sadam Husein izneo svoj stav kako stranka mora biti očišćena. Husein je tada pročitao listu imena osoba koje su zamoljene da odstupe sa svojih položaja. Ceo događaj snimale su TV kamere, a nakon što su prozvani odmah su odvođeni u pritvor, a potom su svi poubijani. Ali Sadam Husein nije se zaustavio samo na tome da poubija potpuno nevine ljude. Visoko pozicionirani član Revolucionarnog veća i šef radničkih sindikata i vodećišiitski član veća zajedno sa dvadeset drugih visokih državnih funkcionera sistematski su poubijani, lično od strane Sadama Huseina i njegovih visokih stranačkih funkcionera. U sledećih nekoliko dana ubijeni su mnogi vojni oficiri, zamenici ministara i stranci neverne osobe. Takva nemilosrdna čistka omogućila je Sadamu konsolidaciju vlastite moći u Iraku. Sadam nije čistio samo unutar svoje stranke već je eliminisao i komuniste, koji su dotad od svih arapskih zemalja jedino u Iraku imali znatniji uticaj. Taj potez u trenutku kadaSovjetski Savez računa na Siriju i Irak osigurao mu je nemale simpatije uVašingtonu, osobito među paranoično antikomunističkim republikancima. Sadam je u očima Vašingtona tada bio razboriti musliman, neopsednut religijom, ujedno svestan toga štanafta znači američkim motorima i iračkoj blagajni.

Iračko-iranski rat

[uredi |uredi kod]
Glavni članak:Iračko-iranski rat

Sadam je u septembru1980. godine krenuo u pohod naHuzistan, jugozapadni deoIrana bogat naftom. Računao je na pobedu za nekoliko dana. Ponajviše zahvaljujući ćutljivoj, ali konkretnoj podršciSjedinjenih Država, koja mu je tada za njegove petrodolare osiguravala kupovinu sofisticiranog oružja i pristup još sofisticiranijim tehnologijama masovnog uništavanja, zbog kojih će ga prozvati mnogo kasnije, prećutkujući sopstvenu ulogu u kreiranju monstruma. Račun je bio bez krčmara, jer su Iranci uspeli da stvore pat poziciju i iscrpljuju Irak u statičkom frontovskom ratu još punih osam godina. Iako je u tom ratu pobedu izborio Iran, Sadamu Huseinu nije smetalo da svoj poraz proglasi pobedom i po Iraku gradi spomenike toj pobedi. U tom ratu prv put je upotrebio iračkohemijsko oružje.

Zalivski rat

[uredi |uredi kod]
Glavni članak:Zalivski rat

Njegova žeđ za ratom nije se zaustavila na Iranu već je zbog procene kako biKurdi mogli biti pretnja njegovoj diktaturi,naredio napade hemijskim oružjem na kurdski, severni deo Iraka. Uprkos ponovnoj upotrebi zabranjenog hemijskog oružja (ovog puta i na civilima - ženama i decom) svet nije ništa preduzeo protiv iračkog diktatora. Godine1990. pokrenuo je novi rat invazijom naKuvajt koji je Sadam nazivao odmetnutom pokrajinom. Na taj čin međunarodne agresijeUjedinjeni Narodi odgovorili su vojnom intervencijom. Nakon vojnog odgovora Sadam je doživeo težak vojnički poraz i izgubio je kontrolu nad vazdušnim prostorom severnog i južnog Iraka. Uprkos tome, nastavio je da vlada Irakom.

Tokom devedesetih godina nižu se krize oko navodnog programa Iraka za razvoj oružja za masovno uništenje koje kulminiraju 1998. trodnevnim američkim raketiranjem Iraka pod nazivomOperacija Pustinjska lisica. Kriza se nastavlja i nakon napada, te dolaskomDžordža V. Buša na položaj američkog predsednika i nakonnapada 11. septembra 2001. kriza se pooštrava.

Invazija Iraka 2003.

[uredi |uredi kod]
Glavni članak:Invazija Iraka 2003.

U martu2003. godineSjedinjene Države iVelika Britanija pokrenule su jednostranuvojnu akciju (bez dozvole Ujedinjenih Nacija) protiv Iraka. Glavni cilj vojne akcije - svrgavanje Sadama Huseina s vlasti, postignut je nakon tri nedelje ratovanja.

Dana13. decembra2003. američke snage uhapsile su Sadama Huseina blizu gradaTikrita. U julu2004. počinje prvo sudsko saslušanje, a u oktobru2005. i suđenje za zločine koje je Sadam Husein počinio nadKurdima iŠiitima tokom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog veka.

Hapšenje i smrt

[uredi |uredi kod]

Dana5. 11.2006. godine na suđenju je doneta presuda po kojoj je Sadam Husein kriv za zločin protiv čovečnosti kada je naredio ubistvo 148 šiita u gradu Dujailu 1982. godine. Kada je sudija pročitao presudu, Sadam je uzviknuo:"Alah je najveći!" i"Živeo Irak. Živeo irački narod!".[1][2]26. decembra 2006, najviši irački apelacioni sud je potvrdio presudu i kaznu Sadamu. Sud je izjavio da presuda mora biti izvršena u roku od 30 dana.[3]Iračani su28. decembra zatražili transfer Sadama iz nadležnosti američke vojske radi pogubljenja u roku od 48 sata. Pogubljenje Sadama Huseina je obavljeno30. decembra2006. u 6:05 po lokalnom vremenu.Kako se moze vidjeti iz snimka, Sadam je tokom pogubljenja bio potpuno smiren. Poslednje rijeci koje je izgovorio bile su: ,,Vjerujem i srcem priznajem da je samo jedan Bog i zove se Allah i vjerujem i srcem priznajem da je Muhammed njegov poslanik"[4]

Veze

[uredi |uredi kod]

Reference

[uredi |uredi kod]
  1. Saddam Hussein sentenced to death, BBC News, November 5, 2006
  2. Iraqis react with joy, anger to Hussein death sentenceArhivirano 2007-04-23 naWayback Machine-u, CNN.com, November 5, 2006
  3. Iraq court upholds Saddam death sentence, AP, December 26, 2006
  4. Saddam Hussein executed in Iraq, BBC News, 2006-12-30

Vanjske veze

[uredi |uredi kod]
Sadam Husein naWikimedijinoj ostavi
  1. Biografija Sadama Huseina|B92
  2. BBC Saddam Hussein profile
  3. Saddam and Rumsfeld PictureArhivirano 2007-06-10 naWayback Machine-u from BBC World
  4. ABC News video reportArhivirano 2006-12-28 naWayback Machine-u by Sheila MacVicar, January 14, 1999 on RealOne Player reporting links to al Qaeda.
  5. The 2005 CIA report concluding that Saddam "had no link to al-Qaeda"
  6. Saddam Hussein's Philanthropy of Terror by Deroy Murdock (Hoover Institution on War, Revolution and Peace at Stanford University)
  7. Saddam Hussein Biography
  8. The Saddam Hussein SourcebookArhivirano 2008-05-13 naWayback Machine-u
  9. Saddam a hero: Daughter (The Times of India, August 3, 2004)
  10. Documentary 52': Saddam Hussein
  11. President's Statement on the Saddam Hussein Verdict - U.S. White House
Primarni sudionici:NATO  Varšavski pakt  Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke DržaveSjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski SavezSovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno KraljevstvoWinston Churchill Ujedinjeno KraljevstvoClement Attlee Ujedinjeno KraljevstvoAnthony Eden Ujedinjeno KraljevstvoHarold Macmillan Ujedinjeno KraljevstvoHarold Wilson Ujedinjeno KraljevstvoMargaret Thatcher FrancuskaCharles de Gaulle FrancuskaGeorges Pompidou FrancuskaFrançois Mitterrand FrancuskaRobert Schuman FrancuskaJean Monnet NjemačkaKonrad Adenauer NjemačkaWilly Brandt NjemačkaHelmut Kohl ItalijaAlcide De Gasperi ItalijaAldo Moro ItalijaGiovanni Leone ItalijaGiulio Andreotti ItalijaSandro Pertini IrskaÉamon de Valera IrskaSeán MacBride Francisco Franco PortugalAntónio de Oliveira Salazar ŠvedskaDag Hammarskjöld ŠvedskaOlof Palme NorveškaTrygve Lie BelgijaPaul-Henri Spaak AustrijaKurt Waldheim VatikanIvan XXIII. VatikanPavao VI. VatikanIvan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaJosip Broz Tito Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaVladimir Bakarić Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaEdvard Kardelj Istočna NjemačkaWalter Ulbricht Istočna NjemačkaErich Honecker Todor Živkov Imre Nagy János Kádár Mátyás Rákosi Miklós Németh Nicolae Ceauşescu ČehoslovačkaAleksandar Dubček ČehoslovačkaGustáv Husák ČehoslovačkaVáclav Havel Enver Hoxha Lech Wałęsa Bolesław Bierut Władysław Gomułka Wojciech Jaruzelski
Azija
Afrika
Amerike

KanadaLester B. Pearson KanadaPierre Trudeau KubaFulgencio Batista KubaFidel Castro KubaChe Guevara HaitiFrançois Duvalier HaitiJean-Claude Duvalier Dominikanska RepublikaRafael Trujillo Trinidad i TobagoEllis Clarke GrenadaEric Gairy GrenadaMaurice Bishop KostarikaJosé Figueres Ferrer KostarikaÓscar Arias NikaragvaAnastasio Somoza García NikaragvaAnastasio Somoza Debayle NikaragvaDaniel Ortega HondurasOswaldo López Arellano PanamaOmar Torrijos PanamaManuel Noriega GvatemalaJacobo Arbenz Guzmán

ČileSalvador Allende ČileAugusto Pinochet ArgentinaJuan Perón ArgentinaArturo Illia ArgentinaIsabel Perón ArgentinaJorge Rafael Videla BrazilGetúlio Vargas BrazilJuscelino Kubitschek BrazilJoão Goulart BrazilHumberto Castelo Branco BrazilErnesto Geisel VenezuelaRómulo Betancourt BolivijaHernán Siles Zuazo BolivijaVíctor Paz Estenssoro BolivijaAlfredo Ovando Candía EkvadorJosé María Velasco Ibarra EkvadorGuillermo Rodríguez GvajanaArthur Chung KolumbijaGustavo Rojas Pinilla KolumbijaGabriel París Gordillo KolumbijaAlfonso López Michelsen PeruManuel Prado y Ugarteche PeruFernando Belaúnde Terry PeruJuan Velasco Alvarado PeruJavier Pérez de Cuéllar ParagvajAlfredo Stroessner SurinamDési Bouterse UrugvajJorge Pacheco Areco UrugvajJuan María Bordaberry UrugvajJulio María Sanguinetti
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Sadam_Husein&oldid=42518086
Kategorije:
Sakrivena kategorija:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp