Crna Gora (službenoSocijalistička Republika Crna Gora; akr.SR CG), bila je jedna od 6republika u sastavuSFR Jugoslavije. Preimenovana je u "Socijalističku Republiku" kad i ostale jugoslavenske republike, Ustavom iz1963., a nakon raspada Jugoslavije, devedesetih ostala je saSrbijom u sastavuSavezne Republike Jugoslavije, promenivši potom ime uRepublika Crna Gora, a osamostalila se2006. Glavni grad je bioTitograd (danas Podgorica). Konstitutivan narod su biliCrnogorci, a zvanična narodnostAlbanci (do popisa 1971. koristio se nazivŠiptari), ali samo u opštinama u kojima su predstavljali značajni deo stanovništva. Bila je najmanja po površini i stanovništvu, a po razvijenosti bila je je nakonSR Slovenije,SR Hrvatske,SR Srbije iSR Bosne i Hercegovine.
Na tri poslednja popisa stanovništva iz 1971., 1981. i 1991. godine, SR Crna Gora sastojala se iz 20 opština, i to:
- Bar, Bijelo Polje, Budva, Danilovgrad, Žabljak, Ivangrad (danas Berane), Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Plav, Plužine, Pljevlja, Rožaje, Tivat, Titograd (danas Podgorica), Ulcinj, Herceg Novi, Cetinje i Šavnik.
- Ministar za Crnu Goru (u centralnoj jugoslovenskoj vladi)
- Premijer Crne Gore
- Predsednici Izvršnog veća
Nakon oslobođenja zemlje na koncuNarodnooslobodilačke borbe Jugoslavije veliki problem predstavljala je raširena nepismenost stanovništva koja je u Crnoj Gori dosezala cifru od 79.741 osoba.[1] U toku dvije godine obnove i izgranje 1945-1946. pristupilo se obnovi školskog sistema i organizaciji analfabetskih tečajeva tako da je do 1947. godine ukupan broj nepismenih pao na 50.377 od čega je 23.000 osoba bilo u dobnoj grupi iznad 69 godina.[1] Ministarstvo prosvjete NR Crne Gore održalo je 15. IX 1947. godine savjetovanje o konačnoj likvidaciji nepismenosti u republici nakon čega je broj analfabetskih tečajeva dosegao 227 u 1946/47. i 460 u 1947/48. školskoj godini, a zatim 1148 u 1948/49, 1910 u 1949/50. i 2630 u školskoj godini 1950/51.[1] Najveći broj polaznika zabilježen je 1947. (24.481) i 1948. (26.281) godine.[1]
1974. spajanjem Ekonomskog, Tehničkog i Pravnog fakulteta iz Titograda nastao jeUniverzitet u Titogradu kao prvi univerzitet u republici.