Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) (njem.Sozialdemokratische Partei Deutschlands; SPD) je druga najstarijapolitička stranka uNjemačkoj. Osnovana je 23.05.1863. godine. Veoma bliska sa radničkim pokretima i sindikatima, SPD spada u skupinusocijaldemokratskih stranakalijevoga centra.[2][3]
SPD je članicaStranke europskih socijalista, teSocijalističke Internacionale iProgresivne alijanse.
Članovi stranke mlađi od 35 godina su organizirani u omladinskoj podorganizaciji koja se naziva"Radna skupina mladih socijalista u SPD-u".
Trenutačna predsјednica stranke jeAndrea Nahles.
Osnovana je godine1863. i njena originalna platforma je bilo zalaganje zademokratski socijalizam. Iako ju je za vrijeme Drugog Rajha zabranjivao kancelarOtto von Bismarck, njeni članovi su bili birani uReichstag.Bismarck je, kako bi suzbio njihov utjecaj, donio niz reformi kojima je prvi put u povijesti uveden moderni sustav mirovinskog i socijalnog osiguranja. Godine 1912. SPD se nametnula kao najjača stranka uReichstagu. Unatoč revolucionarnoj retorici, SPD je vremenom postala dio establišmenta te je podržala carsku vladu prilikom ulaska uPrvi svjetski rat. Nakon poraza Njemačke u ratu, čelnici SPD-a su predvodili zbacivanje monarhije i uspostavljanjeVajmarske republike. Bili su protiv lijevog radikalizma toga doba.
SPD, koja je revolucionarnidemokratski socijalizam u potpunosti zamijenila reformskomsocijaldemokracijom, svoj program nije bila u stanju provesti zbog oštrih odredbiVersajskog mirovnog sporazuma,velike gospodarske krize i političke nestabilnosti koja je završena dolaskomnacista na vlast. Nova vlada je godine 1933. zabranila rad SPD.
Nakon Drugog svjetskog rata, SPD je obnovljena u dijelu Njemačke pod dominacijom zapadnih saveznika, dok su njeni članovi u istočnom dijelu pod sovjetskom dominacijom prisilno ujedinjeni s komunistima boljševičkog tipa u vladajuću Jedinstvenu socijalističku partiju Njemačke.
Na zapadu je SPD bila u oporbi sve dok godine 1966. nije s vladajućimdemokršćanima ušla u veliku koaliciju. Zahvaljujući popularnomBrandtu je godine 1969. osvojila vlast te je zadržala sve do godine 1982. kada su ih njihovi saveznici iz centrističkeFDP odbacili u korist demokršćanskeCDU.
SPD je u drugoj polovici 1990-ih pod vođenjemGerharda Schrödera odbacila socijaldemokratski program u korist ekonomski neoliberalnogTrećeg puta, te godine 1998. zajedno saZelenima preuzela vlast od demokršćana iz CDU. Pod vlašću SPD Njemačka je zabilježila gospodarsku stagnaciju, te jačanje radikalnih stranaka s lijeva i desna. 2005. godine su raspisani izvanredni izbori, prije kojih se lijeva frakcija stranke odvojila i zajedno s bivšim ljevičarima izDDR-a stvorila strankuLjevica. Nakon izbora su SPD i CDU dogovorili stvaranje velike koalicije na čelu sAngelom Merkel iz demokršćanske CDU.
Naizborima 2009. SPD gubi ogroman broj glasova i sa 23,0% doživljuje najgori rezultat u svojoj povijesti. Nakon toga prelazi u oporbu, dok novu vlast formiraju CDU i liberali.
Naizborima 2013. pod vođenjemPeera Steinbrücka poboljšava rezultat sa 25,7% glasova i ulazi ponovno u veliku koaliciju sa demokršćanima izCDU.
- Merkel, Wolfgang; Alexander Petring, Christian Henkes, Christoph Egle (2008). Social Democracy in Power: the capacity to reform. London: Taylor & Francis. ISBN 978-0-415-43820-9.
.svg){kind=logo}
