Ruanda je država u Jezerskoj regiji središnjeAfrike, bez izlaza na more. Na jugu graniči sBurundijem, na zapadu sDR Kongom, na sjeveru sUgandom te na istoku sTanzanijom. Jedna je od najgušće naseljenih zemalja Afrike.
Zapadnim dijelom Ruande u smjeru sjever-jug prolazi planinski lanac koji čini razvodnicu slivovaKonga iNila, i u njegovom se sjevernom dijelu nalazi najviša ruandska planina Karisimbi (4507 m). Prema zapadu teren se spušta do 1460 m, nadmorske visine jezeraKivu, jednog od jezeraVelikog tektonskog jarka, koje čini veći dio granice s DR Kongom, a prema istoku se na planine nastavlja središnja brežuljkasta visoravan (oko 1700 m) i, još istočnije, dolina rijekeKagere s brojnimmočvarnim jezerima.
Najstariji su stanovnici Ruande preci danas malobrojnogpigmejskog narodaTwa. U prvom tisućljeću ovamo se, vjerojatno iz kongoanskih šuma, proširiobantu narodHutu donoseći novepoljoprivredne tehnologije. Od14. do16. stoljeća u Ruandu su se sjevera doselili nilotskiTutsi čije je tradicionalno zanimanjestočarstvo za razliku odratarskih Hutua. Tutsi su zagospodarili ovim prostorom i utemeljili kraljevstvo u kojem su činili aristokraciju. Preuzeli su bantu jezik, ali nisu se stopili s većinskim Hutuima, od kojih se razlikuju i po nekim tjelesnim svojstvima (viši su i svjetlije puti). O podrijetlu ovih razlika i stupnju miješanja između dviju zajednica postoje proturječna gledišta; prema jednima, Tutsi su genetski različiti od Hutua, prema drugima razlike su rezultat drugačije prehrane i zanimanja.
Godine1895. Ruanda i susjedni Burundi postali sunjemačke kolonije. Nijemci su se u upravljanju oslonili na već postojeće državne strukture kraljevstva Tutsija, sličnobritanskoj upravi u susjednojUgandi. NakonPrvog svjetskog rata koloniju je preuzelaBelgija, čija je vlast bila izravnija i stroža nego njemačka, a za ostvarivanje svoje politike prisilnog rada i visokih poreza unovačila je više slojeveTutsija koristeći ih kao posrednike, što je pojačalo podjelu između dva naroda. Mnogi su se mladi seljaci da bi izbjegli porezna opterećenja i glad odselili u susjedne zemlje, uglavnom u Kongo i Ugandu, u potrazi za poslom.
PoslijeDrugog svjetskog rata Ruanda je postala mandatno područjeUN-a pod belgijskom upravom. Reformskim procesima koji su izjednačili pravo glasaHutui su stjecali sve više političkih prava. Nakon atentata na kralja Mutaru III.1959. i bijega posljednjeg kralja Kigerija V. u Ugandu nestala je monarhija Tutsija i većinski Hutui postali su dominantna politička snaga u neovisnoj ruandskoj republici, proglašenoj1962.
Godine1990. tutsijskiRuandski patriotski front (RPF) započeo je iz svojih baza u Ugandi s napadima protiv ruandske Vlade u kojoj su glavnu riječ imali Hutui. Vlada je odgovorila progonom Tutsija koje je optužila za pokušaj ponovnog porobljavanja Hutua. Borbe su se nastavile do1992. kada je potpisan sporazum uArushi, glavnom graduTanzanije.
U travnju1994. državni zrakoplov u kojem su bili predsjednici RuandeJuvénal Habyarimana i BurundijaCyprien Ntaryamira, obojica Hutui, oboren je pri slijetanju na aerodrom uKigaliju pod nerazjašnjenim okolnostima. Hutuski su ekstremisti neposredno nakon atentata započeli masovni pokolj ruandskih Tutsija i umjerenih Hutua u kojem je u sljedeća tri mjeseca ubijeno 937.000 osoba. Genocid je zaustavljen nakon što su RPF i njegov vođaPaul Kagame srušili Vladu i preuzeli vlast. Bojeći se osvete Tutsija, više od 2 milijuna Hutua napustilo je zemlju, ali su se mnogi u međuvremenu vratili. Neki hutuski paravojni odredi i dalje se nalaze u istočnomDR Kongu.
Ruanda je nakon završetka rata bila upetljana u građanski rat u Kongu. Godine 2009. je primljena uCommonwealth, postavši - nakon Mozambika - prva država kojoj je to uspjelo a da nije imala neposredne historijske veze sUjedinjenim Kraljevstvom.
Ruanda je jedna od rijetkih afričkih zemalja čiji se teritorij donekle poklapa s jezično-etničkim granicama. Gotovo svi stanovnici govoreruandskim koji pripadabantu jezicima. Ipak, stanovništvo je prema pretežnom zanimanju podijeljeno uHutue (84%, uglavnom ratari),Tutsije (15%, stočari) iTwa (1%, lončarstvo i lov). Najbrojnija vjera jekršćanstvo (93%, najvišekatolika oko 55%,evangelika i anglikanaca je 38%),evidentan je porast pripadnika islama sa 0,9% 1981 godine na 4,6% 2003 godine,anaimizam ispovjeda mali dio poplacije.
Oko 90% stanovništva bavi se nekomercijalnompoljoprivredom, ali proizvodnja hrane često ne zadovoljava domaće potrebe. Glavni izvozni proizvodi sukava ičaj. Zemlja prima najveći iznos strane pomoći po stanovniku u Africi.
BDP je za 2004. procijenjen na 1300USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).
.svg)
