Izgledom liči na malog, zdepastogmedvjeda dugog 65 do 90cm, i to bezrepa koji mu je dug od 13 do 26 cm. U ramenima je visok od 36 do 45 cm, a težak je 9 do 30 kg.[1] Ima kratke lagano svijene noge, duge i oštre poluvlačivekandže, kratkeuši i jake oštrezube. Prekriven je dugodlakim tamno smeđimkrznom, sa svijetlom smeđom trakom po bokovima, koja se proteže vrata do početka repa.
Poznat je po svom neugodnom mirisu, koji izlučuje iz analnihžlijezda.[1]
Rosomah je poznat po svojoj snazi, lukavosti, neustrašivosti i proždrljivosti. Ima sjajan njuh pa bez problema ulazi i u kuće, točno do prostorija gdje se nalazi hrana, to se da naknadno ustanoviti, ne samo po hrani koja nedostaje, već i po oštrom smradu koji ostaje iza njega.
Rosomah je usamljeni noćni lovac, koji lovi na svakojake načine ponajvišeglodavce, ali ne oklijeva napasti i većesisavce od sebe;ovce,jelene ili manjemedvjede. Ipak i prije svegarosomah je spretnistrvinar, jer se veći dio njegove prehrane sastoji od lešina uginulih jelena,sobova i drugihživotinja.
Nema prirodnih neprijatelja, osimljudi koji galove zbog gustogkrzna fine dlake koje je osobito cijenjeno. Živi kao samac tokom većeg dijela godine, osim u kratko vrijemeparenja odfebruara domarta. Nakon tog ženke nose oko devet mjeseci, i izlegnu od jednog do pet mladunaca.[1]
Rosomasi žive po pustim sjevernim predjelimaEvroazije iSjeverne Amerike od staništa po visokimplaninamaStjenjaka iAljaske, doarktičke priobalnetundre. Za život im je potreban veliki prostor od 100 do 600km²[2] mužjacima koji su veći od ženki od 25% do 30%, treba veći teren iz kog istjeraju sve druge muške suparnike, ali ne i nekoliko ženki, sa kojima često dijele isti teren.[2]
Izgleda darosomahu najviše odgovaraju hladni krajevi pod dubokimsnijegom, do tog otkrića došli suameričkinaučnici koji su proučavali sjevernoameričkerosomahe i primijetili njihov značajni populacijski pad u regijama u kojima je zbog zatopljenja došlo do smanjenja snježnog pokrivača. Oštre zime sa dubokim snijegom osiguravaju im više hrane, zapravo - strvine uginulih jelena,sobova i drugihpapkara, koji tad više ugibaju. Uz to oni u tim uvjetima i lakšeloveglodavce, jer lakše pronalaze njihovetunele ispod dubokog snijega, nego kad ga nema.[1]
