| Rodhocetus | |
|---|---|
 | |
| Umjetnički prikaz | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite:Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Cetacea |
| Podred: | †Archaeoceti |
| Porodica: | †Protocetidae |
| Rod: | †Rodhocetus |
Rodhocetus je bio jedan od izumrlih rodovakitova koji su posjedovali osobine kopnenih sisara, time pokazujući evolutivni prijelaz sa kopna u more.
Rodhocetus (iz srednjeg eocena) je dobio naziv prema jednoj strani Rhodoa, golog dijela antiklinorija Zinda Pir na istočnoj strani planinskog lanca Sulejman uPakistanu. Prva otkrivena vrsta (Rodhocetus kasrani) imala je osobine kao što su velika karlica spojena sa pršljenima, zadnje noge, te zubi različitih oblika. U pronađene dijelove nedavno otkrivene vrste (Rodhocetus balochistanensis) spadaju kosti članka, čime je dodatno ojačana već dobro utvrđena veza izmeđuparnoprstaša i kitova, a oslabljena je veza samezonihidima.
Smatra se da vrstaRodhocetus balochistanensis zapravo pokazuje direktnu evolutivnu vezu sa parnoprstašima (kao što sunilski konj, koji se smatra najbližim srodnikom kitova). Struktura kostiju članka vrsteR. balochistanensis' pokazuje da jetrochlea bila dvostruko namotana. Ta osobina može se vidjeti samo još kod parnoprstaša, dok sisari iz ostalih redova imaju jednostruko namotane. To potvrđuje istraživanja genetske srodnosti kitova i drugih životinja. Zbog toga su stare hipoteze da su kitovi potomci mezonihida, zasnovane na fosilnim ostacima i anatomskim sličnostima zuba i lubanja tih dviju skupina, pretežno odbačene.
Kosti uha kod rodaRodhocetus već su bile jako slične onima kod kitova, mada je njegov način plivanja bio mnogo drukčiji.Rodhocetus je očito bio više prilagođen životu u vodi od ranijih rodova (npr.Ambulocetusa) i imao je velika stopala na zadnjim nogama kojima se kretao kroz vodu. Imao je i snažan rep kojim se možda služio kao kormilom.
Philip Gingerich je 2003. metodom glavnih komponenti pokazao da su proporcije njegovih udova bile sličnije istima kodsibirske vodenkrtice.[1]
Philip Gingerich je 2001. pronašao prve fosile vrsteR. kasrani u provincijiBalučistan (Pakistan). Sa starošću od oko 47 miliona godina, oni spadaju među nedavno otkrivene fosile, (u koje spadaju i fosilipakicetida) koji su bacili dosta svjetlosti na nekada nejasno evolutivno porijeklo kitova.[2]
