| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Reichskommissariat Ukrajina(njemački:Reichskommissariat Ukraine,akronim: RKU) prevedeno:Carskikomesarijat zaUkrajinu) bio je naziv zanjemačkucivilnu administraciju uUkrajini za vrijemeDrugog svjetskog rata[1] koja je egzistirala od1941. do1944.
Iznenađeni i sami neobično brzim i dubokim prodorom uSovjetski Savez,Nijemci su odlučili osnovati posebnoministarstvo čiji je resor bio uprava nad novoosvojenim teritorijima na istoku.[1] Ujulu su odlučili te teritorije podjeliti na dvijeadministrativne jedinice;Reichskommissariat Ostland (Istočni carski komesarijat) i Ukrajinski Reichskommissariat i uvesti civilnu upravu.[1]Potpuno suprotno od nadanja ukrajinskih nacionalista,Njemački nacisti odredili su daGalicijaadministrativno bude vezana sa poljskim krajevima,Bukovinu su predaliRumunjskoj, kao i krajeve izmeđurijekaDnjestar iJužni Bug iTransnistriju, saadministrativnim centrom uOdesi, a ostatak su organizirali kao Reichskommissariat Ukrajina.[2]
SamAdolf Hitler pridodao je u augustu1941. oblastVolinj, i krajeve oko gradovaRovno iKamjanjec-Podiljski Ukrajinskom Reichskommissariatu, koji na tome nije stao, već se nastavio povećavati kako jenjemačka vojska sve dublje prodirala u Sovjetski Savez.[1]
Pojedine oblasti okupiranogSovjetskog Saveza su ipak ostale pod izravnom kontrolomWehrmachta, ali je unatoč tome Reichskommissariat Ukrajina, negdje početkom -1943. zauzimao površinu od 33 927km², prostor na kom je živjelo gotovo 17 milijuna stanovnika.[1]Administrativni centar te tvorevine bio je gradRovno, a reichskommissar (carskikomesar)Erich Koch.Štab visokogoficiraSS ipolicije Hansa-Adolfa Pruetzmanna nalazio se uKijevu.[1]
U dva novoosnovana Reichskommissariatanacisti su nastojali provoditi svojurasnu politiku. Od jeseni1941.započele su kampanje masovnih likvidacijaŽidova, koje su se nastavile kroz1944. Procjenjuje se da je za vladavine Reichskommissariata likvidirano oko 1,5 milijuna ukrajinskihŽidova, uz 800 000 raseljenih, koji su pobjegli na istok uSovjetski Savez. U samo prva dva dana vladavine, pobijeno je 34 000kijevskih Židova i pobacano ujaruguBabin Jar (ukrajinski:Бабин Яр). U svoj toj groznoj raboti nacistima su svo vrijeme pomagale -Einsatzgruppen (pomoćne vojne snage) regrutirane od lokalnog stanovništva.[2]
Na razočaranje naivnih ukrajinskih seljaka nacisti nisu rasformiralikolhoze, već su ih samo stavili pod svoju kontrolu, s druge strane zatečeni industrijski pogoni po gradovima, nisu ih previše interesirali, osim ukoliko im njihovi proizvodi nisu trebali u ratne svrhe, tako da je privreda Reichskommissariata usmjerena da pruži podrškuTrećem Reichu, pa su gradovi ostali bez brojnih prehrambenih proizvoda. Oko 2,2 milijunaukrajinaca odvedeno je uNjemačku kaorobovska radna snaga -Ostarbeiteri. Ograničen je broj kulturnih manifestacija i aktivnosti, a obrazovanje je svedeno na osnovnu razinu. Gotovo jedina institucija kojoj su nacisti dozvolili da nastavi raditi i čak joj pomagali bila jeUkrajinska pravoslavna crkva, koja je po njihovim planovima trebala imati ključnu ulogu u oslobađanju Ukrajinaca od tuđinske ruske vlasti. Nešto bolju situaciju imali su Ukrajinci izGalicije, jer se tamo (premda ograničeno) ipak dopuštalo puno više aktivnosti, iako pod vrlo centraliziranom kontrolom.[2]
| HistorijaKrima |
|
| Antičko doba |
| Bosporsko kraljevstvo (438 p.n.e.-370) |
| Skitija |
| Ostrogotska država (4. vek) |
| Srednji i novi vek |
| Tema Herson (833/840-1204) |
| Kneževina Teodoro (14. vek-1475) |
| Krimski kanat (1441-1783) |
| Kefski ejalet (1568-1774) |
| Tauridska oblast (1783-1796) |
| Novorosijska gubernija (1796-1802) |
| Tauridska gubernija (1802-1917) |
| Krimski rat (1853-1856) |
| Savremeno doba |
| Krimska Narodna Republika (1917-1918) |
| SSR Taurida (1918) |
| Prva krimska regionalna vlada (1918) |
| Druga krimska regionalna vlada (1918-1919) |
| Krimska SSR (1919) |
| Južnoruska vlada (1920) |
| Vlada Južne Rusije (1920) |
| Krimska ASSR (1921-1941) |
| Reichskommissariat Ukrajina (1941-1944) |
| Krimska ASSR (1944-1945) |
| Konferencija u Jalti (1945) |
| Krimska oblast (1945-1991) |
| Krimska ASSR (1991-1992) |
| Republika Krim (1992-1995) |
| Autonomna Republika Krim (od 1995) |
| Republika Krim (od 2014) |
Ukrajinski nacionalisti okupljeni okoOUN na samom početkunjemačke inavazije na SSSR nisu krili svoje otvorene simpatije prema nacistima, nadajući se da će im oni dodjeliti vlast, kao što su to uradili po nekom drugim krajevima (ustaše,Quisling). Kad su uvidjeli da od toga neće biti ništa, počeli su smanjivati svoju dotadašnju otvorenu podršku i suradnju sa vlastima, i okretati se vlastitoj ilegalnoj aktivnosti po istočnim dijelovima Reichskommissariata. Ali su ih njemačke vlasti počele proganjati, a neke od vođa i likvidirati. S druge stranekomunističke organizacije po istočnoj i centralnoj Ukrajini, prešle su u ilegalu (što im nije bilo teško, jer su tako oduvijek radili) pa su već1941. organirani iSovjetski partizani po šumama sjevera. Nacionalisti su svoje prve partizanske jedinice počeli organizirati početkom1942. uVolinju, kasnije su uspjeli osnovati i nešto jedinica poGaliciji. Njihove jedinice postale su poznate pod imenomUkrajinska ustanička armija (Українська Повстанська Армія). Ona se s jedne strane borila protivWehrmachta, ali i protivSovjetskih partizana.[2]
Nakon pobjede nad jedinicamaWehrmachta uBitci kod Staljingrada početkom1943.sovjetskaCrvena armija krenula je u snažnu kontraofenzivu prema zapadu. Tako da su se već sredinom1943.Nijemci počeli polako izvlačiti iz Ukrajine, uništavajući pri tom sve što su stigli.Crvena armija je unovembru uspjela osloboditiKijev i krenuti prema zapadnim granicama SSSR-a. Kako bi se front pomicao, tako se pojačavala i aktivnost partizanskih jedinica, ali je i rastao i broj civilnih žrtava rata, jer su se u pozadini odigravali i krvavi zakulisno izrežirani sukobi izmeđuUkrajinaca iPoljaka. Od proljeća1944.Crvena armija je počela prodirati uGaliciju, pa je do krajaoktobra čitavaUkrajina opet bila pod sovjetskom kontrolom.[2]
.svg)
.svg)
.svg)
