Portret Rafaela, najvjerojatnije "kasnija adaptacija temeljena na tvrdnjama o izgledu o kojima se svi slažu", korištena uAtenskoj školu, a za koju jamči Vasari[1]
Bio je učenik kod svog oca zlatara i kipala Giovannija Santija. U početku slika svoje prve Bogorodice, a dolaskom uFirencu na njega utječutoskanski majstori, te radi velike oltarne slikeBogorodice s djetetom, djelomice upejzažnim ambijentima. URimu je boravio u službi papa i oslikao je tri odaje uVatikanufreskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama. Kao graditelj je sljedbenik kasnogBramanteova stila, a bio je upravitelj gradnjebazilike Sv. Petra.
U Rafaelovu slikarskom djelu došao je do punog izražaja duh visokerenesanse sa svojim zanosom za klasičnu harmoniju i idealnu ljepotu. Kao objektivna vrijednost u slikarskoj umjetnosti ostaju čistoća njegovih crteža, jasnoća kompozicije, vedrina kolorita i neposredna ljudska realizacija portreta. Rafael je izvršio golem utjecaj na svoje učenike i suradnike. Njegov crtež i kompozicija bili su uzor mnoštvu njegovih sljedbenika.
Od jeseni1504. Rafael boravi i radi uFirenci na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara,Leonarda da Vincija,Andree del Sarta,Michelangela iFra Bartolomea. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prostudira radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i21. travnja1508. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa "Rafaelo. Slikar u Firenci". U međuvremenu boravi na kratko u svom rodnom mjestu Urbino i u Perugiji. U tom vremenu nastaju njegove poznate slike o majci "Božijoj";Madonna u zelenom (1505,Sveta Obitelj (1507),Vjenčanje Djevice (1504.).
Godine1511. Rafael upoznaje Michelangela koji je radio strop poznateSikstinske kapele. Kroz poznanstvo saSebastijanom del Piombom, koji je također u to vrijeme radio u Rimu, Rafael se upoznaje savenecijanskim slikarstvom. Kod svih fresaka koje je Rafael uradio za Vatikan, pomagali su mu učenici iz njegove radionice kao i ostali radnici koje je on angažovao.
Kod programa zaSala di Constantino za koju je Rafael napravio idejnu skicu očigledno je malo figura koje je on lično svojom rukom nacrtao, dalje izvođenje preuzeli su njegovi učenici od1520. do1524.Giulio Romano iGiovanni Francesco Penni.
I novi papa je također bio privržen Rafaelu i nakon smrti Bramantea11. ožujka1514. proglašen je za nasljednika, i već1. travnja te iste godine Rafael postaje arhitekt i izvođač radova.
Godine1515. postaje konzervator antičkih monumenata u Rimu, a pri tom ga podržava njegov prijatelj Baldasare Kasfiglione, u studenom te godine kupuje Rafaelo kuću uBorgo.
Dana20. travnja1519. su prvih sedam tepiha koji su u Flamenskoj tkani, okačeni na zidove u "Sikstinskoj Kapeli".
Na veliki petak,6. travnja1520. u 37. godini života Rafael umire od neprekidne visoke temperature. Pogreb je izvršen sljedećeg dana uz veliku počast, a sahranjen je uPanteonu.
