| Radama I. | |
|---|---|
 | |
| Radama I. | |
| KraljMadagaskara | |
| Vladavina | 1810. -1828. |
| Krunidba | 1810. |
| Prethodnik | Andrianampoinimerina |
| Nasljednik | Ranavalona I. |
| Supruga | Ramavo |
| Dinastija | Merina |
| Otac | Andrianampoinimerina |
| Majka | Rambolamasoandro |
| Rođenje | 1793. Ambohimanga,  Madagaskar |
| Smrt | 27. jul1828. Antananarivo |
| Pokop | 1828. Grobnica u palačiRova |
Radama I. (Ambohimanga,1793. -Antananarivo,27. jul1828.[1]), bio je vladarKraljevstva Merina od1810. do1817. i prvikralj UjedinjenogMadagaskara (uspio je ujediniti većinu otoka) koji je vladao od1817. do svoje smrti1828.[1]
Imao je dvanaest žena, jedna od njihRamavo postala je njegova nasljednica nakon njegove prerane smrti.
Radama je sa svega 17 godina1810. naslijedio svog ocaAndrianampoinimerina, na tronu kraljevstva u usponuKraljevstva Merina na središnjoj visoravni Madagaskara oko gradaAntananariva.[2] Njegov otac uspio je proširiti svoje kraljevstvo pokorivši nekoliko plemenskih kneževina, one su se pobunile na vijest o kraljevoj smrti. Tako da jeRadama odmah po preuzimanju vlasti krenuo u vojnu kampanju da smiri pobunjene kneževine i učvrsti svoju poziciju.Nakon toga je uspješno proširio svoju kraljevinu uz obaleIndijskog oceana -1817, zauzevši lukuAntsiranana s vojskom od 30 000. vojnika.[2]
Radama je bio i vješt diplomat, uspješno je lavirao između konkurentskih kolonijalnih interesaBritanije iFrancuske, istovremeno otvarajući Madagaskar trgovini sa tadašnjim velesilama.[2]Britanci su načelno bili zainteresirani da si preko Madagaskara osiguraju put premaIndiji, ali i da spriječe daFrancuze da preuzmu Madagaskar. Iako su Francuzi bili oslabljeni gubitkomReuniona iMauricijusa odBritanaca -1810.,Britanija u to vrijeme nije imala dovoljno raspoloživih snaga da zauzme Madagaskar za sebe, tako da su se oni zadovoljili savezništvom saRadamom i podržavali njegovu vladavinu, jer im je on osiguravao privilegiranu trgovačku poziciju. BritanskiguvernerMauricijusa - Robert Townsend Farquhar, pomagao jeRadamu oružjem, savjetnicima i novcem.[3] Kao rezultat toga potpisan je Anglo-Merinski sporazum o prijateljstvu1817. Potpisali su ga vlastitom krvljuRadama i britanski izaslanikkapetan Le Sage, u sklopu tog ugovora bila je i Radamina obaveza da stane na kraj unosnoj trgovinirobljem po Madagaskaru, ona se i nakon toga nastavila, istina tajno i u smanjenom obimu.
Nakon potpisivanja sporazuma, uslijedile su velike promjene uz svesrdnu britansku pomoć. Radama je organizirao svoju vladu i pozvaolondonskoprotestantskomisionarsko društvo (London Missionary Society) da mu pomogne organiziratiškole icrkve. Društvo je donijelo na Madagaskar štampariju i prilagodilolatinicuMalagaškom jeziku, zamijenivši dotadašnje pismosorabe.Škotskimisionar iz tog društva James Cameron, preveo jeBibliju, postavio temelje zanatskoj obradi drva,metala, kože, ipamuka, i nadgledao Radamin plan za organizaciju desetaka škola za opismenjavanje.
Uz britansku pomoć Radamina vojska postala je dominantna sila na otoku, tako da je on silom uspio ujediniti otok. Prvo je proširio svoju vlast na južni dio otoka, u krajeve plemenaBetsileo, zatim je proširio svoju vlast na istočni dio otoka, gdje su vladaliSekalave, zatim je1825. zauzeo francusku kolonijuFort Dauphin na južnom kraju otoka, i tako je uspio uspostaviti suverenitet na gotovo cijelom otoku. U svakom novo osvojenom teritoriju, svoju upravu gradio je u okviru utvrđenihgarnizon a (Rova) po uzoru na izvorniRova uAntananarivu. Osoblje su bili njegovi suplemenici -Merine, koje su zvalivoanjo (kikiriki). Ženio se često sa princezama osvojenih zemalja da tako učvrsti svoju vlast. U vrijeme njegove smrti1828., samo su pojedini južni dijelovi otoka ostali izvan njegove kontrole, tamo gdje su živjela plemenaMahafali,Antandroi iBare.[2]
Radama je umro naprasno27. jula1828., u svojoj rezidencijiRova uAntananarivu.[4] Historijski izvori su proturječni oko uzroka njegove smrti. Radama je bio sklon piću, neposredno prije smrti imao je simptome uznapredovalog alkoholizma, tako da mu je zdravlje bilo loše. Jedno od objašnjenja je velik emocionalni pritisak uzrokovan godinama ratovanja[2] i teret stare slave njegova oca kraljaAndrianampoinimerina.[5] On je na kraju jednostavno bio žrtva neke bolesti, jer se žalio na bolove u grlu. Ipak su se proširile glasine da je njegov leš pronađen s bodežom u grlu, tako da su neki posumnjali da se sam ubio u delerium tremens, a drugi da ga je dala ubiti vlastita žena, buduća kraljicaRanavalona I..[6] Službeno je objavljeno da je umro zbog teškog otrovanja.[2]
Radama je pokopan u kamenoj grobnici u palačiRova uAntananarivu u lijesu od srebra, građenoj u duhu malgaške arhitektonske tradicije. Ta palača je izgorjela1995.
