ROM (skraćeno odengl.Read-OnlyMemory – "memorija samo za čitanje"), koristi se kao medij za pohranupodataka uračunalima. Zbog toga što se na ovakavmedij podaci ne mogu (na jednostavan način) zapisivati, njegova upotreba je najčešća kod distribucijefirmvera (vrstesoftvera što je u uskoj vezi saračunalnim hardverom, gdje nema potrebe za čestim ažuriranjem).
Današnjipoluvodički ROM ima tipičan oblikintegralnog kruga, ono što obično zovemo "čip", a razlikujemo ga od ostalih "čipova" često samo po upisanim oznakama.
U ranim|1980-im, kućna računala su imala kompletanoperacijski sustav na ROM-u. Potreba za nadogradnjnom tada je iziskivala zamjenu starog čipa novim korištenjemlemila i sličnih alata.
Konzole za igranje od 1970-ih do sredine 1990-ih godina su kao primarni način distribuiranjasoftvera koristile ROM upakiran u plastična kućišta Ovaj način bio je u primjeni i kod nekih kućnih računara. Od 2000. godine, samo ručne konzole za igranje koriste ovakva kućišta.
Trenutno postoji tendencija smještanja softvera na diskove umjesto na ROM. Ovo omogućava lakše izmjene a ni operativni sustavi se više gotovo uopće ne smještaju na ROM. Ipak, ROM je zadržao svoju primjenu kod računala, npr. za smještajBIOSa, ali i tu u svojoj modificiranoj verziji - flash-ROM.Mobilni telefoni i neki drugi ručni elektronski uređaji koji barataju podacima takođe koriste ROM ili flash memoriju.
Jedan od razloga zbog kojih je ROM još uvijek u upotrebi je brzina -magnetni diskovi su mnogo sporiji. Drugi je činjenica da se upravljački program potreban za rad diska ne može nalaziti na samom disku. Zato jeBIOS još uvijek na ROM-u. Uz ovo,mrežne igrafičke karte neke svoje osnovne funkcije implementiraju preko softvera pohranjenog na ROM-u. Dalje, u posebno teškim uslovima rada (vibracije, veliko ubrzanje), gdje su diskovi neprimjenljivi zbog svoje osjetljivosti, ROM je nezamjenljiv.
Kod klasičnih ROM čipova, podaci se na njih upisuju tijekom samog procesa proizvodnje i kasnije se ne mogu mijenjati. Ali, ima i drugih vrsta ROM-a kod kojih je to moguće:
PROM (skraćeno od engl.Programmable Read-Only Memory) koji se mogu programirati upotrebom posebnog uređaja - PROM programera. Često se prilikom upisivanja podataka na ovaj način kidaju unutrašnje veze, te se zbog toga PROM može samo jednom programirati.
EPROM (engl.Erasable Programmable Read-Only Memory) - njihov sadržaj se može brisati izlaganjem ultraljubičastom (UV) svjetlu a zatim upisati drugi putem EPROM programera. Broj izlaganja UV zrakama nije neograničen.
EAROM (engl.Electrically Alterable Read-Only Memory) - može mu se mijenjati sadržaj, dio po dio, ali nije dizajniran za česte izmjene te uglavnom figurira kao ROM. Koristi se kao oblik sigurne pohrane sistemskih postavki. Zamijenio ga jeCMOSRAM podržan napajanjem izlitijumske baterije.
EEPROM (engl.Electrically Erasable Read-Only Memory) u formi flash memorije; može im se cijeli sadržaj, ili samo dio, izbrisati električnim putem, zatim novi podaci upisati bez potrebe za vađenjem čipa van računala (digitalnih kamera, MP3 uređaja i sl.). Ovaj proces je ipak sporiji od upisivanja podataka u RAM ili čitanja iz bilo kojeg ROM-a.
Primjenom blokade upisivanja podataka, memorija iz koje se mogu i čitati i u nju upisivati podaci, se privremeno može pretvoriti u memoriju iz koje se podaci mogu samo čitati.
CD-ROM nije oblik elektroničkog ROM-a, već je to vrstakompaktnog diska. Sa CD-ROM-a se može samo čitati, odatle i naziv. Kod CD-R može se pisati samo jednom, nakon toga samo čitati (slično kod PROM) i CD-RW, u koga se može više puta upisivati i čitati (kao EEPROM).
Diodni matrični ROM, nekad ugrađivan u računale i kod tikpovnica za računalne terminale. Programiranje se vršilo postavljanjem diskretnihpoluvodičkihdioda na određenim mjestima natiskanoj ploči.
Jedan oblik pred-poluprovodničke ROM tehnologije bio je u primjeni kodNASA-inog "Apollo" svemirskog programa. Programiranje se vršilo ručnim omotavanjem žice unutar i okolo feritnog jezgra transformatora.
Iako je tijekom vremena bilo razlika, današnji veliki RAM se čita brže nego veliki ROM. Iz tog razloga se sadržaj ROM-a često kopira u RAM a zatim iz njega čita (shadowed, kod BIOS-a npr.).
Kod onih vrsta ROM-a u koje se može upisivati, upisivanje je uvijek znatno sporije od čitanja i zahtijeva ili promjene napona ili prilagođavanje - džampera (engl. jumper - kratkospojnik/u računarskoj tehnici/).
Zbog toga što se podaci u njih upisuju prisilnim prolazom elektrona krozizolatorski sloj na plutajuću bazutranzistora, s vremenom se izolacija oštećuje. Kod starijih tipova EAROM-a, oštećenja su nastupala već poslije 1.000 upisivanja. Moderni EEPROM-i mogu pretrpiti od nekoliko desetina do nekoliko stotina tisuća ciklusa. Pošto ovaj broj nije neograničen, kao i zbog njihovog ograničenog i skupog kapaciteta, nije vjerojatno da će flash ROM zamijenitimagnetne diskove u skoroj budućnosti.
Čitanje nije ograničeno. Jedino se može dogoditi da "curenje električnog naboja" sa tranzistora izazvano jonizirajućom radijacijom skrati upotrebni vijek EEPROM i EAROM-a.
