| RMS Queen Mary | |
|---|---|
.jpg) Britanski prekooceanski brod RMSQueen Mary. | |
| Državna pripadnost: Velika Britanija |  |
| Klasa i vrsta | prekooceanski brod |
| Naručitelj | Cunard White Star Line |
| Brodogradilište | John Brown and Company Clydebank,Škotska |
| Kobilica položena | 1. prosinca 1930. |
| Porinuće | 26. rujna 1934. |
| Stavljen u službu | 27. svibnja 1936. |
| Povučen iz službe | 1. prosinca 1967. |
| Kasnije preinake | preureden u brod za prevoz trupa, u Sydneyu 1940. |
| Status | povučen - hotel, restoran i muzej uLong Beachu,Kalifornija,Sjedinjene Države |
| Matična luka | Liverpool |
| Karakteristike | |
| Istisnina | 81 961t, 81 237BRT |
| Dužina | 310,7m, 1019,4ft oa |
| Širina | 36m, 118ft |
| Visina | 55,2m, 181ft |
| Gaz | 11,9m, 39ft |
| Pogon | 4 parne turbineParsons s jednostrukim reduktorom 24 kotlaYarrow 4 četverokraka propelera, ukupno 160 000ks |
| Brzina | 28,5 čvorova (52,8 km/h; 32,8 mph) redovna brzina, oko 32 čvora maksimalna |
| Kapacitet | 2139 putnika: 776 prva (cabin) klasa, 784 turistička klasa, 579 treća klasa |
| Posada | 1101 |
| Napomene | pozivni znakGBTT |
RMS Queen Mary je bivšibritanskiprekooceanski brod koji je na redovnoj sjeverno-atlantskoj liniji Europa - Sjeverna Amerika plovio od 1936. do 1967. Izgrađen za kompanijuCunard Line u brodogradilištuJohn Brown and Company u Clydebanku uŠkotskoj, bio je prvi od dva broda za predviđenu tjednu prekoatlantsku ekspresnu službu izSouthamptona iCherbourga zaNew York. Tijekomdrugog svjetskog rata bio je jedan od glavnihsavezničkih brodova za trupe. Nakon oslobađanja od ratne dužnosti,Queen Mary iQueen Elizabeth započeli su svoju davno planiranu zajedničku službu, održavanu idućih dvadeset godina, do povlačenja iz prometa 1967. Brod je uvršten uamerički popis nacionalnih povijesnih mjesta (National Register of Historic Places), te je trajno privezan uLong Beachu uKaliforniji, (SAD), kao brod muzej ihotel. Godine 2004., u Clydebanku i u Long Beachu obilježeno je 70 godina porinuća , i 2006., 70 godina prvog putovanja.
Queen Mary, zajedno sQueen Elizabeth iNormandie, jedan je od tri najveća i najznačajnija broda iz "zlatnog doba" velikih prekooceanskih brodova.
S uvođenjem u prometnjemačkih transatlantikaBremen iEuropa, britanci nisu željeli izostati iz natjecanja u brodogradnji.White Star Line započeo je izgradnju svog, 60 000 tona teškog, brodaOceanic, dok je također iCunard planirao svoj, 75 000 tonski, tada još neimenovani brod.
Izgradnja broda, tada poznatog samo kao "Broj trupa 534" (Hull Number 534) započela je prosinca 1930. na rijeciClyde, ubrodogradilištuJohn Brown & Company Shipbuilding and Engineering uClydebanku uŠkotskoj. Rad je zaustavljen prosinca 1931., radivelike ekonomske krize, te je Cunard zatražio zajam od britanske vlade koji bi omogućio dovršenje broda. Zajam je odobren, s dovoljnim iznosom za dovršenjeQueen Mary i izgradnju drugog broda, tada poznatog kao trup 552, koji će postatiQueen Elizabeth.
Uvjet zajma bio je spajanjeCunard-a sWhite Star Line-om, tadašnjim glavnim britanskim konkurentom Cunardu, kojega je velika ekonomska kriza već prisilila da otkaže izgradnju brodaOceanic. Obije kompanije pristale su na integraciju, dovršenu travnja 1934. IzgradnjaQueen Mary odmah je nastavljena te je brod porinut 26. rujna 1934. Dovršenje je konačno zahtjevalo 3½ godine i stajalo ukupno 3½ milijunaBritanskih funti.[1] Većinu brodskih interijera dizajnirala je i izradila tvrtkaBromsgrove Guild.[2]
Brod je nazvan premaKraljici Mariji, supruzi kraljaĐure V. Do samog porinuća, ime kojim će brod biti kršten, bila je pomno čuvana tajna. Postoji legenda prema kojoj jeCunard namjeravao brod nazvatiQueen Victoria, u skladu s kompanijskom tradicijom nazivanja brodova s imenima koja završavaju na"ia". Međutim, kada su predstavnici kompanije zatražili kraljevo dopuštenje da brod imenuju premabritanskoj "najvećoj kraljici", kralj je rekao je da će njegova žena, Kraljica Marija, biti oduševljena,[3] te delegacija predstavnika naravno nije imala izbora osim izvjestiti da će No. 534 biti nazvan RMSQueen Mary.[3] Priču su porekli službenici kompanije, dok su imena vladara do tada tradicionalno korištena samo za kapitalne brodoveBritanske kraljevske ratne mornarice (Royal Navy). UrednikWashington Posta Felix Morley, koji je kao gost plovio na prvom putovanju broda 1936., donekle je potvrdio tu priču. U svojoj autobiografiji iz 1979.,"For the Record", Morley je zapisao da je sjedio za istim stolom zajedno sa Sir Percy Batesom, predsjednikomCunard Line-a. Bates mu je ispričao priču o imenovanju broda pod uvjetom da ju neće objaviti tijekom njegovog života. ImeQueen Mary, možda je također i kompromis izmeđuCunarda iWhite Star Line-a, tada nedavno fuzioniranih, jer su obije kompanije održavale vlastite tradicije nazivanja brodova, s imenima koja završavaju na "ic" uWhite Star-u i "ia" uCunard-u.[3]
U Škotskoj, već je postojao parobrod tipaClyde steamer nazvanQueen Mary.Cunard White Star postigao je dogovor s vlasnicima da postojeći brod bude preimenovan u TSQueen Mary II, te je novi prekooceanski brod, s kumom Kraljicom Marijom, porinut kao RMSQueen Mary. Pri porinuću snavoza,Queen Mary je usporen s osamnaest vučnihlanaca, koji su kontrolirali napredovanje broda u rijeku Clyde, koja je djelomično bila proširena radi nesmetanog porinuća.[4]
Prilikom prvog putovanja izSouthamptona 27. svibnja 1936., zapovjednik je bio Sir Edgar T. Britten, unaprijed imenovani kapetan (master designate) zaCunard White Star dok je brod još bio u izgradnji u brodogradilištuJohn Brown. Bruto tonaža (brt) je bila 80 774 t,[5] dok je veliki francuski rival, brodNormandie, s izvornih 79 280 brt, prethodne zime modificiran radi povećanja tonaže na 83 243 t (izgrađen je zatvoreni turistički salon na krmi, na mjestu bivšeg igrališta), i stoga je zadržao naslov najvećeg prekooceanskog broda..[6] Većinu prvog putovanja zaNew York,Queen Mary je plovio na velikim brzinama, dok posljednjeg dana gusta magla nije prisilila brod da uspori.
DizajnQueen Mary bio je kritiziran kao isuviše tradicionalan, posebno u doba revolucionarnogtrupa brodaNormandie, s kliperskimpramcem aerodinamičnog oblika.
Izuzevši krstaričkukrmu, brod je izgledao kao uvećana verzija svojihCunard iWhite Star prethodnika iz doba prijeprvog svjetskog rata. Unutrašnje uređenje, premda većinom uArt Deco stilu, još uvijek se činilo konzervativnim i suzdržanim u usporedbi s ultramodernim francuskim transatlantikom. Ipak,Queen Mary se brojem prevezenih putnika pokazao popularnijim brodom u odnosu na svog nešto većeg konkurenta.
Kolovoza 1936.Queen Mary je preuzeoPlavu vrpcu odNormandie, s prosječnom brzinom od 30,14čvorova (55,82 km/h) zapadno i 30,63 čvorova istočno. 1937.,Normandie je opremljen novom garniturompropelera, te je ponovo osvojio Plavu vrpcu, ali 1938.Queen Mary vraća ju u britanski tabor s rekordnim brzinama u oba smijera, 30,99 čvorova (57,39 km/h) zapadno i 31,69 čvorova istočno. Taj rekord nije bio oboren do 1952., kada je primat najbržeg transatlantika definitvno preuzeo noviamerički brodUnited States.
Oprema interijera varirala je u skladu s klasom, s putnicima prve klase koji su raspolagali s većinom prostora i luksuza. Ostale značajke na raspolaganju putnicima bile su zatvoreni bazen, salon, brodska biblioteka, dječji vrtić i otvoreni teniski teren. Najveća prostorija bila je blagovaona prve klase (grand salon), koja se sa širokim stupovima uzdizala tri kata u visinu. Zatvoreni bazen također je obuhvaćao dva kata.
Blagovaonu prve klase krasila je velika karta Atlantskog oceana, s dvostrukim putanjama koje su predstavljalezimsko/proljetnu rutu (više južno radi izbjegavanja ledenjaka) iljetno/jesensku rutu. Za vrijeme svakog prelaska Atlantika, automatizirani modelQueen Mary prikazivao bi na karti trenutnu poziciju broda.
Kao alternativu blagovaoni prve klase, brod je raspolagao s odvojenimVerandah Grill-om na sunčanoj palubi (Sun Deck) premakrmi broda.Verandah Grill je bio ekskluzivnià la carterestoran kapaciteta oko 80 ljudi, te je uvečer bio adaptiran u noćniStarlight Club. Također, na brodu je bio i panoramski bar (Observation Bar), salon u Art Deco stilu s velikim pogledima naocean.
U salonima i luksuznim kabinama korišteno jedrvo iz raznih regijaBritanskog Carstva. Nudio se smještaj od potpuno opremljenih luksuznih apartmana prve klase do skromnih i tijesnih kabina treće klase. Umjetnici koje jeCunard angažirao 1933. za umjetnička djela radi dekoracije interijera uključuju Edwarda Wadswortha i A. Duncana Carsea.[7]
Krajem kolovoza 1939.,Queen Mary bio je na povratnom putu iz New Yorka za Southampton. Radi međunarodne situacije pratio ga je bojni krstašHMSHood. Sretno je doputovao, te je ponovo isplovio za New York 1. rujna. Do uplovljavanja u New York već je izbiodrugi svjetski rat te je brodu bilo naređeno da zajedno sNormandie ostane u njujorškoj luci do daljnjega. 1940., pridružio im se novi, još nedovršeniQueen Elizabeth, nakon svog tajnog bijega iz Clydebanka. Tri najveća broda na svijetu neko vrijeme stajali su besposleni jedan pored drugoga, dok saveznička komanda nije odlučila da se sva tri broda mogu koristiti za prevoz trupa (nažalost,Normandie će biti uništen za vrijeme konverzije).Queen Mary napustio je New York zaSydney, gdje je zajedno s nekoliko drugih prekooceanskih brodova bio preinačen u brod za trupe, radi prevozaaustralskih inovozelandskih vojnika uUjedinjeno Kraljevstvo. Za vrijeme konverzije, trup, nadgrađe i dimnjaci obojeni su u sivo. U unutrašnjosti,namještaj luksuznih soba i dekoracije uklonjeni su i zamijenjeni trokatnim drvenim krevetima (kasnije zamijenjeni s takozvanimstandee bunks). Šest milja tepiha, 220 sandukaporculana, kristala i srebrnine, tapiserije i umjetničke slike uklonjeni su i čuvani u skladištima tijekom rata. Drvene obloge u apartmanima, blagovaoni prve klase i drugim javnim prostorima, bile su pokrivene kožom. Nakon što se ratnoj službi pridružio iQueen Elizabeth, bila su to dva najveća i najbrža broda za trupe uključena u rat, često prevozeći do 15 000 ljudi na pojedinom putovanju, i također često ploveći izvan konvoja i bez pratnje. Radi njihove velike brzine, njemačkimpodmornicama bilo je teško sustići ih.
2. listopada 1942.,Queen Mary je nenamjerno potopio jedan od brodova u svojoj pratnji, doslovce prepolovivši pramcem lakukrstaricu HMSCuracoa kraj irske obale, s gubitkom 338 života. Radi stalne prijetnje napada podmornica, kapetanQueen Mary C. Gordon Illingworth imao je striktne zapovjedi da se ne zaustavlja iz bilo kojih razloga, te jerazaračima britanske mornarice u pratnji broda naređeno da ostanu na kursu i ne spašavaju preživjele.
Prosinca 1942.,Queen Mary je prevozio točno 16 082 američkih vojnika iz New Yorka u Veliku Britaniju, što je još uvijek važeći rekord najvećeg broja putnika ikada prevezenih jednim plovilom.[8] 700 milja od Škotske, po snažnom vjetru brod je iznenada bočno pogodio divovskival visine 28 metara. Opis te plovidbe može se pronaći u knjizi Waltera Ford Cartera"No Greater Sacrifice, No Greater Love". Carterov otac, Dr. Norval Carter, liječnik vojne bolnice110th Station Hospital, tada na broduQueen Mary, zapisao je da se brod u jednom trenutku "skoro prevrnuo... Jednog trena gornja paluba je bila na svojoj uobičajenoj visini kad tada, Posrće dolje, preko, i naprijed." Kasnije je izračunato da se brod nagnuo 52 stupnja, te bi se prevrnuo da se nagnuo još 3 stupnja.[9] Incident je nadahnuo Paula Gallica da napiše svoju priču "Posejdonova avantura" ("The Poseidon Adventure"), kasnije prenesenu na veliki ekran uistoimenom filmu, u kojem jeQueen Mary korišten kao dubler za brodPoseidon. 2006. smiljena je i obrada "Poseidon".
Za vrijeme rata,Queen Mary, pod zapovjedništvom komodora Jamesa Bissetta,[10] preveo je preko Atlantikabritanskog premijeraWinstona Churchilla radi susreta sa dužnosnicima savezničkih snaga. Churchill je tada na listi putnika bio naveden kao "Pukovnik Warden",[11]te je ustrajao na tome da čamac za spašavanje koji mi je dodijeljen bude opremljen strojnicom da može "pružiti otpor zarobljavanju pod svaku cijenu".
.jpg)
Od rujna 1946. do srpnja 1947.,Queen Mary je obnovljen za putničku službu, s ugradnjom klimatizacije i promjenom rasporeda ležajeva po klasama, sa 711 kabina prve klase, 707 kabina klasecabin (druga klasa) i 577 turističke klase (treća klasa).[12]Nakon remonta,Queen Mary iQueen Elizabeth dominirali sutransatlantskim putničkim prometom, održavajući tjednu ekspresnu službu od druge polovice 1940-ih do kraja 1960-ih. U većini slučajeva, ako su vremenske prilike dopuštale, oba broda istovremeno su isplovljavali iz Southamptona i New Yorka, te bi se mimoišli sredinom Atlantika, bliskim susretom kojeg su zapovijednici oba broda namještali kao atrakciju za putnike. Tijekom 30-godišnje karijere, bezbrojne su čuvene javne ličnosti, umjetnici, poduzetnici, sportaši i političari za put iz Europe u Ameriku i obratno, izabraliCunardove kraljice. Pokazali su se vrlo profitabilnim, ali 1958., prvi prekoatlantski let putničkogmlažnjaka započeo je potpuno novo doba kompeticije zaCunard.
Na nekim putovanjima, posebno zimi,Queen Mary je uplovljavao u luke s više posade nego putnika, premda je zajedno sQueen Elizabeth do polovice 1960-ih održavao prosjek od 1000 putnika po plovidbi.[13] Do 1965., cijelokupna flotaCunard Line-a stvarala je gubitke. U pokušaju da osigura financiranje svog broda u izgradnji,Queen Elizabeth 2,Cunard je stavio po hipoteku većinu svoje flote. Konačno, radi kombinacije starosti, manjka javnog interesa, nesnalaženja na novom tržištu, i štetnih kolateralnih efekata nacionalnog štrajka pomoraca,Cunard je najavio da će oba broda biti povučena iz službe (Queen Elizabeth godinu dana kasnije) i prodana. Pristigle su mnoge ponude, ali prihvaćena je ponuda gradaLong Beacha u Kaliforniji (SAD) koja je prevagnula nadjapanskim trgovcima brodova za rezališta. Stoga,Queen Mary povučen je iz službe 1967., dok jeQueen Elizabeth povučen 1968. RMSQueen Elizabeth 2 preuzeo je transatlantsku rutu 1969., kojoj se 2004. pridružio iQueen Mary 2. Premda veličinom uvelike nadmašen svojim imenjakom (148 528 BRT),Queen Mary, s znatno dubljim gazom, teži je brod, s deplasmanom od preko 80 000 tona[14] u usporedbi s tonažom novog broda od otprilike 76 000 tona.
Nakon povlačenja 1967., otplovio je u Long Beach, gdje je permanentno privezan (točnije, položen na betonsko dno) kao turistička atrakcija. Od 1983. do 1993., ispod kupole kraj broda je bio izloženSpruce GooseHowarda Hughesa (kupolu danas koristiCarnival Cruise Lines kao brodski terminal).[15]
Kada je Long Beach nabavio brod, odlučeno je će to biti ekskluzivni hotel, te da neće biti sačuvan kao prekooceanski brod. Odlučeno je isprazniti sve brodske prostore ispod palube C (nazvane paluba R nakon 1950. radi ublažavanja konfuzije kod putnika - svi restorani bili su na palubi "R") radi oslobađanja prostora zamuzej, što je prostor muzeja povećalo na 37 000 m2. To je zahtijevalo uklajnjanje svih kotlovnica, prednje strojarnice, oba turbogeneratora, brodskih stabilizatora i pogona za omekšavanje vode. Prazni tankovi za gorivoispunjeni su lokalnim blatom koje održava brodski centar ravnoteže i gaz na ispravnoj razini, ključne faktore koji su bili pogođeni uklanjanjem raznih komponenti i strukture. Samo stražnja strojarnica i kobilični tunel na krmi broda pošteđeni su rezačkog plamena. Ostatak prostora bio je namjenjen skladištima i uredima. Jedan od problema koji se pojavio tijekom konverzije bio je sukob između zemaljskih i pomorskih sindikata u vezi poslova konverzije.Američka Obalna Straža imala je posljednju riječ;Queen Mary smatrao se zgradom, jer je većina propelera i strojeva uklonjeno. Brod je također obojan sa svojom crvenom bojom razine vode na nešto većoj visini nego izvorno. Za vrijeme konverzije dimnjaci su uklonjeni te su napušteni urušili se duž pristaništa, što je značilo da su morali biti zamijenjeni replikama od nerđajućegčelika.
Sa svim nižim palubama, od palube R nadolje, skoro ispražnjenim,Diner's Club, početni zakupac broda, ostatak plovila namjeravao je preurediti uhotel.Diner's Club Queen Mary raspušten je te je napustio brod 1970., nakon što je srodna kompanijaDiner's Club Internationalprodana, te je promjena korporativnog vodstva naložena usred procesa konverzije.Specialty Restaurants, kompanija izLos Angelesa usredotočena na tematske restorane, iduće je godine preuzela glavni zakup.
Plan je bio preurediti većinu kabina prve i druge klase samo na palubama A i B u hotelske sobe, i adaptirati glavne salone i blagovaone u prostore za bankete. Na šetnoj palubi na desnom boku broda, paluba je zatvorena radi realizacije elitnog restorana i kafea nazvanogLord Nelson's and Lady Hamilton's, tematiziranog kaojedrenjak s početka 19. stoljeća. Čuveni i elegantniObservation Bar preuređen je u temi westerna.
Manje javne prostorije prve klase kao salon (drawing room), biblioteka, čitaonica i glazbeni studio, ogoljeni su od većine svoje opreme i adaptirani u trgovački prostor, što je znatno proširilo prostore trgovina na brodu. Još dvatrgovačka centra izgrađeni su na sunčanoj palubi i odvojenim prostorima, ranije korištenim kao kabine prve klase i smještaj strojara.
Poslijeratna značajka broda,kinematograf prve klase, uklonjen je radi prostorakuhinje za nove prostore restorana na šetnoj palubi. Salon prve klase i salon za pušenje preuređeni su u prostor za bankete, dok je salon za pušenje druge klase podijeljen u kapelu za vjenčanja i uredski prostor. Na sunčanoj palubi, elegantniVerandah Grill raspremljen je i pretvoren ufast-food restoran, dok je novi elitni restoranski prostor kreiran točno iznad na sportskoj palubi u prostorima nekad korištenim kao smještaj za posadu. Saloni druge klase prošireni su do bokova broda i korišteni za bankete. Na palubi "R", blagovaona prve klase je prerađena i podijeljena na dva banketna prostora,Royal Salon iWindsor Room. Blagovaona druge klase je podijeljena na kuhinjsko skladište i kantinu za posadu, dok je blagovaona treće klase isprva korištena kao skladište i prostor za posadu. Također na palubi R, kompleks turskog kupatila prve klase, uklonjen je. Bazen druge klase također je uklonjen te isprva korišten kao uredski prostor, dok je bazen prve klase korišten za hotelske goste. Radi suvremenih sigurnosnih propisa i strukturalne čvrstoće predjela direktno ispod, bazen više nije u upotrebi.
Brod se danas koristi kaohotel,muzej, turistička atrakcija i kao prostor za organizaciju događaja, ali financijski rezultati su raznoliki.
8. svibnja 1971.,Queen Mary je otvorio svoja vrataturistima. Isprva, samo dijelovi broda bili su otvoreni za javnost jer jeSpecialty Restaurants tek trebao otvoriti svoje restorane i hotel. Radi toga, brod je bio otvoren samo vikendima. Prosinca te godine, otvoren je Muzej moraJacquesa Cousteaua, samo s četvrtinom planiranih izložaka. Do kraja desetljeća, muzej je zatvoren radi slabe prodaje ulaznica i ugibanja mnogih riba iz akvarija. Studenog iduće godine, hotel je otvorio svojih početnih 150 soba.Hyatt je upravljao hotelom od 1974. do 1980., kad jeJack Wrather Corporation potpisao 66-godišnji ugovor s gradom Long Beachom o upravljanju cijelim vlasništvom.Wrather je 1988. preuzeoWalt Disney Company, većinom jer je bio vlasnikDisneyland Hotela kojega jeDisney 30 godina nastojao kupiti, stoga jeQueen Mary bio popratni dobitak i nikada nije reklamiran kao vlasništvoDisneya.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih,Queen Mary je nastavio s financijskim poteškoćama. Za vrijeme godina u vlasništvuDisneya, ta kompanija namjeravala je razviti tematski park na obali, koji je eventualno otvoren deset godina kasnije u Japanu kaoTokyo DisneySea, s replikom prekooceanskog broda koji podsjeća naQueen Mary kao središnjom atrakcijom. HotelQueen Mary zatvoren je 1992. kada jeDisney odustao od zakupa broda radi usredotočenja na budući zabavni parkDisney's California Adventure. Kao turistička atrakcija ostao je otvoren još dva mjeseca, ali do kraja 1992.Queen Mary u potpunosti je zatvorio svoja vrata turistima i posjetiteljima.
Veljače 1993., pod upravom predsjednika i menadžera Josepha F. Prevratila,RMS Foundation, Inc započeo je petogodišnji najam s gradom Long Beachom kao upravitelj vlasništva. Kasnije tog mjeseca, brod je ponovo otvoren kao turistička atrakcija, dok je hotel otvoren u ožujku. 1995.,RMS-ov zakup broda produžen je na dvadeset godina, dok je opseg zakupa ograničen na samo upravljanje brodom.
Nova tvrtka,Queen's Seaport Development, Inc. (QSDI) osnovana je 1995. radi upravljanjem nekretninama uz sam brod. 1998., grad Long Beach produžio jeQSDI zakup na 66 godina. 2005.,QSDI tražio je zaštitu prema 11. poglavlju stečajnog zakona (Chapter 11) radi sukoba s gradom oko zakupa. 2006., stečajni sud zatražio je ponude stranaka zainteresiranih da preuzmu zakup odQSDI. Najniža tražena ponuda bila je 41 milijun američkih dolara. Upravaljanje brodom od straneRMS-a, ostalo je pošteđeno bankrota. Ljeta 2007., zakupQueen Mary prodan je grupi nazvanoj"Save the Queen" ("Spasimo/Sačuvajmo kraljicu") pod upravomHostmark Hospitality Group, s namjerom razvoja terena uz brod, te renoviranja i restauracije broda. Za vrijeme njihove uprave, apartmani su nadograđeni iPod docking stationima i flatscreen TV-ima, tri dimnjaka obojena su izvornomCunard crvenom bojom, kao i brodska vodena linija. Brodski pod šetne palube na lijevoj strani broda, obnovljen je, te s radovima i na drugim dijelovima broda, popravljeni su mnogi čamci za spašavanje i brodske kuhinje obnovljene novom opremom.
Krajem rujna 2009.,Delaware North Companies preuzeo je upravu broda s namjerom daljnje obnove i renoviranja broda i okolnih vlasništva, te revitalizacije i unaprijeđenja jednog od najznačajnijih prekooceanskih brodova svih vremena.
Godine 2004.,Queen Mary iStargazer Productions uveli su"Tibbies Great American Cabaret" u prostor prethodno namjenjen brodskoj banci i prostoriji bežičnog telegrafa, i pretvorili ga u teatar za radne večere.[16]
23. veljače 2006.,Queen Mary iQueen Mary 2 izmjenili su pozdrave prilikom pristajanja novog broda u Los Angeles, na putu zaMeksiko. Događaj je bio opširno popraćen od međunarodnih medija.[17]
Pozdravi su izmjenjeni s brodskim sirenama, među kojima je bila i jedna originalna sirena saQueen Mary ugrađena na novom broduQueen Mary 2, što je poklon grada Long Beacha.[18]Queen Mary je zatrubio tri puta na frekvenciji zvuka od 55 Hz, odabranoj jer je dovoljno duboka da ekstremno jak zvuk ne bude štetan po ljudske uši.[19] Suvremeni propisiIMO-a preciziraju sa frekvencije brodskih sirena za brodove preko 200 m dužine moraju biti u rasponu od 70–200 Hz.[20] Tradicionalno, što je brod veći, frekvencija sirene je niža. BroduQueen Mary 2, dugačkom 345 m dodijeljena je najdublja moguća frekvencija od 70 Hz za glavne sirene, sa dodatnom obnovljenom 55 Hz sirenom na permanentnoj posudbi. 55 Hz je najdublja bas "A" nota u predzadnjoj najdubljoj oktavi naklaviru.Zračna sirenaTyfon može se čuti na udaljenosti od najmanje deset milja (18 km).[21]
Originalna brodskaradio stanica uništena je kad jeQueen Mary stigao u Long Beach. Umjesto toga kreirana je amaterska radio stanica jednu palubu iznad izvorne radio-sobe sa ponešto odbačene originalne opreme korištene samo za izlaganje. Amatersku radio stanicu s pozivnim znakom W6RO ("Whiskey Six Romeo Oscar") održavaju volonteri iz lokalnog radio kluba. Prisutni su većinu vremena kada je brod otvoren za javnost, te radio uređaje mogu koristiti i drugi amaterski radio operateri s dozvolom.[22][23][24]
Na svom stalnom vezu u Long Beachu,Queen Mary je korišten kao lokacija za mnoge filmove, televizijske serije i reklame. Navedeni su neki od primjera:
33°45′11″N118°11′23″W / 33.7531°N 118.1898°W /33.7531; -118.1898
