Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Quito

Coordinates:0°13′12″S78°30′45″W / 0.22000°S 78.51250°W /-0.22000; -78.51250
Izvor: Wikipedija
Quito
San Francisco de Quito
Panorama grada sa Vulkanom Pichincha u pozadini
Panorama grada saVulkanom Pichincha u pozadini
Quito na mapi Ekvadora
Quito
Quito
Quito na karti Ekvadora
Koordinate:0°13′12″S78°30′45″W / 0.22000°S 78.51250°W /-0.22000; -78.51250 00°13′12″S 78°30′45″W
Država Ekvador
ProvincijaPichincha
KantonQuito
Osnivač(i)Sebastián de Belalcázar
Osnovan1534.[1]
Uprava
 • AlcaldePabel Muñoz López
Površina
 • Ukupno197,5 km²
Nadmorska visina
2,850[1] m
Stanovništvo
 (2022.)
 • Ukupno1.763.275
 • Gustina8928/km²
Vremenska zonaUTC-5
Poštanski broj
EC170150[1]
Pozivni broj2[1]

Quito službenoSan Francisco de Quito jeglavni gradRepublike Ekvador od 1,763,275stanovnika[1]. Nalazi se nasjeveruzemlje uProvinciji Pichincha u kojoj jeadministrativni centar.[2]

On je i administrativni centar Kantona Quito koji ima 2,679,722 stanovnika.[3]

Geografija

[uredi |uredi kod]

Grad se prostire po padinamavulkanaPichincha, koji je posljednji put snažnoeruptirao1666., u uskojandskojkotlini nanadmorskoj visini od 2,850metara, južno od Ekvatora. Quito je najstariji od svihjužnoameričkih glavnih gradova, poznat je po dobro očuvanom historijskom centru, koji je1978. godine uvršten naUNESCO-vuListu svjetske baštine.[2]

Historija

[uredi |uredi kod]

Po lokalnojlegendi Quito su osnovalimitskiQuitumbe koji su se odpotopa spasili sklonivši se na vulkan Pichincha.[4]

Novijaarheoliška istraživanja pokazuju da je barem od900-e pne., već je postojalo nekolikonaselja na terenu gdje se danas nalazi Quito.Njegovo imedomorodačko ime -Quito, vjerojatno je bilo ime lokalnog vladara, jer je u Andama to bila uobičajena praksa.[4]

Inke su zauzele taj kraj u15. vijeku i podigleutvrdu koju su nazvali Quito.

ŠpanjolskiSan Francisco de Quito, osnovao jekonkvistadorSebastián de Belalcázar, koji je zauzeo utvrdu Inka6. januara1534. kao jedan odkomandanata ukampanjiDiega de Almagra na Carstvo Inka.[4]

Među prvimkolonistima koji su stigli sa Benalcázarom bio jefratar Jodoco Ricke, koji je već1535. osnovaofranjevačkisamostan.[4]

San Francisco de Quito je već negdje između1536. -1537. izTalavere dobilokraljevskupovelju ogradskim pravima.FratarFrancisco de Morales osnovao je1553.kolegijSan Andrés iz kog je izrasla Školu za umjetnost i zanat.[4] Škola je postala rasadnikumjetnika koji su svojim djelima ukrasili brojne crkve i samostane diljem Latinske Amerike.

Iz te škole je između1779. -1787., (u samo 8 godina) odnešeno 264 sanduka saslikama iskulpturama i poslano preko luke u Guayaquilu u druge gradove.[4]

Ubrzo su i drugicrkveni redovi podigli svoje samostane i crkve;Augustinci1586San Fulgencio iz kog je kasnije nastao prviuniverzitet,Jezuiti -1622.San Gregorio iDominikanci1786. -Sao Tome.[4]

DekretomkraljaFelipea II iz1563. stvorena jeKraljevska audijencija Quito (sud koji je imaojurisdikciju nad svim naseljima tadašnje kolonije.[4]

Quito je od samih početaka biopolitički,vjerski,kulturni iekonomski centar i najveći grad u Ekvadoru, sve do početka20. vijeka, kad ga je veličinom i ekonomskom snagom pretekao rivalskiGuayaquil. Danas je samo politički i kulturni centar zemlje.Kako leži u trusnomVatrenom pojasu Pacifika doživio je brojnepotrese;1660.,1797.,1868. i najnoviji1987. godine.[2]

Grad je sve do1908. kad je dovršenaželjeznička pruga do Guayaquila bio poprilično izoliran.[2]

Quito je zaVelike Kolumbije1824. proglašen administrativnim centrom Kantona Quito, koji su tad činileruralneparohije; Alangasí, Amaguaña, Atahualpa (Habaspamba), Calacalí, Calderón (Carapungo), Conocoto, Cumbayá, Chavezpamba, Checa (Chilpa), El Quinche, Gualea, Guangopolo, Guayllabamba, La Merced, Llano Chico, Lloa, Nanegal, Nanegalito, Nayón, Nono, Pacto, Perucho, Pifo, Píntag, Pomasqui, Puéllaro, Puembo, San Antonio, San José de Minas, Tababela, Tumbaco, Yaruquí i Zámbiza.[4]

Nakon proglašenjanezavisnosti i razlazom od Velike Kolumbije1930, Quito jedekretom proglašen glavnim gradom nove države Ekadora.[4]

U drugoj polovici20. vijeka centar grada se pomakao prema sjeveru izgradnjom novih[banaka,trgovina i sjedištakorporacija.

Za razliku od drugih latinoameričkih gradova, u kojima velikislumovi okružujukvartove u centru grada, dobar dio siromašnih stanovnika Quita živi u samom centru.[2]

Znamenitosti i atrakcije

[uredi |uredi kod]

Quito je sačuvao dobar dio svojekolonijalne atmosfere, počevši odzvonika brojnihcrkava,trgova safontanama,kuća sabalkonima odkovanog željeza, strmim uskimulicama i skrovitimvrtovima.[2]

Historijski centar grada Quita
Svjetska baštinaUNESCO
 Ekvador
Registriran:1978
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:(ii)(iv)
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Među najcjenjenijim crkvama i samostanima u Quitu subaroknajezuitska crkvaLa Compañía,franjevački samostanSan Francisco, sa veličanstvenimklaustrom,karmelićanski samostanCarmen Alto, koji je isprva bio dom u kom je rođena prva ekvadorskasvetica Mariana de Jesús.

Nadalje to jeaugustinski samostan i crkvaSan Agustín, u kojoj je1809. godine potpisan Akt onezavisnosti Ekvadora;dominikanski samostan Santo Domingo, poznat pooltaru ifasadi,barokna crkvaSagrario ikatedrala podignuta tokom16 -17. vijeka, u kojoj se nalazigrobnica herojanezavisnosti,Antonija Joséa de Sucrea. Svojevremeno su vjerski objekti i njihovi tereni zauzimali 1 /4 gradskog teritorija.[2]

Jedna od reprezentativnih građevina je palačaCarondelet, u kojoj je smještena ekvadorskavlada.[4] Atrakcija je i Astronomski opservatorij iz1864, sa svojih pet malih, elegantnih bijelih tornjeva.[2]

Obrazovanje i kultura

[uredi |uredi kod]

Quito je grad brojnihškola iuniverziteta. Najstariji jedržavni koji datira iz1586., slijedi ga Nacionalna politehnička škola iz1869. i Papinski katolički univerzitet Ekvadora iz1946.

On je grad brojnihmuzeja; počevši od Antropološkog muzeja iz1925, Gradskog muzeja umjetnosti i historije iz1930. do Muzeja arheologije i etnologije iz1950. i Muzeja kulture iz1969.Najnoviji jeCasa de la Cultura (Kulturni institut) sa velikombibliotekom i muzejom umjetnosti.[2]

Privreda i transport

[uredi |uredi kod]

Quito je pored Guayaquila najvećiindustrijski centar u zemlji, on je prije svega gradtekstilne,farmaceutske iindustrije kože i obuće u kom se pored tog proizvodi i roba široke potrošnje.[2]

Preko Quita prolazi transekvadorskinaftovod sanaftnih polja uProvinciji Napo naistoku dolukeEsmeraldas nazapadu. Drugi naftovod povezuje Quito s Guayaquilom najugozapadu.[2]

Grad imaInternacionalniaerodrom Mariscal Sucre (IATA: UIO,ICAO: SEQM).[2]

Kako se nalazi na trasiPanameričkog autoputa dobro je povezan sa ostalim gradovima u zemlji.[2]

Pobratimski gradovi

[uredi |uredi kod]

Quito imaugovore o prijateljstvu sa sljedećim gradovima;[5]

Panorama historijskog centra grada
Panorama historijskog centra grada

Reference

[uredi |uredi kod]
  1. 1,01,11,21,31,4„Quito (Kitu)” (engleski). City Population. Pristupljeno 04.05.2024. 
  2. 2,002,012,022,032,042,052,062,072,082,092,102,112,12Quito Ecuador (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 04.05.2024. 
  3. „Quito Canton in Ecuador” (engleski). City Population. Pristupljeno 04.05.2024. 
  4. 4,004,014,024,034,044,054,064,074,084,094,10Quito (španjolska). Enciclopedia del Ecuador. Pristupljeno 03.05.2024. 
  5. „Sister cities of Quito” (engleski). Sister cities. Pristupljeno 04.05. 2024. 

Vanjske veze

[uredi |uredi kod]
Quito naWikimedijinoj ostavi
Glavni gradovi i administrativni centri država i teritorijaJužne Amerike
Samostalne države
Zavisni teritoriji
Kulturna dobra (3)
Zastava Ekvadora
Prirodna dobra (2)
Nematerijalna svjetska baština (3)
  • Muzikamarimbai tradicionalni napjevi južnopacifičke obale Kolumbije2 (2010)
  • Tradicionalno pletenje šešira od trstikeToquilla (2012)
  • Usmena baština i kulturne manifestacije narodaZápara (2009)
1 Zajednička svjetska baštinaČilea,Bolivije,Argentine,Ekvadora,Kolumbije iPerua;2 Zajedno s Kolumbijom;*Svjetska baština u opasnosti
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Quito&oldid=42412412
Kategorije:
Sakrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp