Još u najstarija vremena postojale su veze izmeđuKine iEurope. Zasnivale su se na razmjenitrgovačke robe, omogućavalediplomatske kontakte i doprinosile spoznajama o drugimkulturama. Te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane i na duže vrijeme kada su trgovina,promet i razmjena informacija bili ometani.
Odlučujućapolitička pretpostavka za potpuno otvaranje istočnog kraja puta svile bila je kineska ekspanzija prema zapadu. U vrijeme vladavine cara Han Vua (Vu Di) (141.-87. pne.) (dinastija Han) carstvo se gotovo udvostručilo. Na opasnosti na granicama reagirao je osvajanjem neprijateljskih područja. Njegovevojske prodirale su daleko na sjever, jug i zapad, osvajajući brojne susjedne države. Pobjeda nadČing-nuima donijela mu je konačnu kontrolu nadsredišnjom Azijom. Vuova vojska zauzela jePamir iFargonu, i time su mogli biti otvoreni putovi između Kine i Zapada. Trgovina putom svile je procvala, a u glavni grad carstva Han dolaze luksuzna roba i putnici sa Zapada.
Dok je sad istočni dio puta bio relativno siguran, dugi sukobi izmeđuRimljana iParta prijetili su da zapadni dio puta svile pretvore u bojno polje.August uspijeva diplomatskom spretnošću sklopiti na neko vrijeme mir s Partima, što čini i zapadni dio ceste sigurnijom, pa trgovina s dalekim Istokom ponovo oživljava.
Put svile doživljava novi procvat u vrijemedinastije Tang (618.-907.) kada ona oduzimaPerzijancima prevlast na putu svile. Drugi car dinastije Tang,Tang Taizong, dovodi pod svoju kontrolu velike dijelove središnje Azije kao iTamirsku zavalu.Bizantinci uspijevaju vratiti dijelove svojih ranijih posjeda u Aziji, i time si osiguravaju pristup putu svile. Bizant ostaje glavno trgovište za robu s istoka. U razdoblju "pet dinastija" unutrašnja stabilnost dinastije Tang nije se mogla održati, pa susjedni narodi ponovo napadajukaravane.
Odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Europe dali suMongoli u13. stoljeću. Mongolska osvajanja omogućila su razdoblje redovnih i raznovrsnih kontakata. Čim bi u novoosvojenim područjima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. Usprkos svojoj ogromnoj želji za osvajanjem i vlašću, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, pa i u slučajima kad su putnici bili iz zemalja čiji vlastodršci nisu priznavali mongolsku vlast. U to vrijeme ponovo dolazi do intenzivnog porasta razmjeneroba, ljudi i znanja.
Mongolsko carstvo nije bilo dugovječno. Već1262. počinje raspadanje tog divovskog carstva, iako je istočni dio pod vladavinomKublaj kana ostao stabilan duže vrijeme.Kineskinacionalizam je ponovo oživio.1368. se u Kini prekida vladavina stranaca dolaskom na vlastdinastije Ming koja je zastupala agresivnu politiku prema mongolskimplemenima. Usprkos miru u vrijeme vladavine Mongola tim područjima, trgovina duž puta svile nikada više nije dosegla obujam kao u vrijeme Tang dinastije. Trajno opadanje značenja puta svile počelo je još u vrijemedinastije Song, a poticaj tom padu dao je porast kineske pomorske trgovine kao i velikecarinske dažbine koje su zahtijevaliArapi.Slijedom toga nastaju nova trgovinska središta ujugoistočnoj Aziji.
Napomorskim putovanjima nije bilo opasnosti dugih kopnenih putovanja i troškova za posrednike. S porastom ekspanzije europskih pomorskih sila napočetku novog doba put svile konačno gubi značenje. Trgovinu putom svile zamjenjuju brodovi, a kineskitrgovci svojimdžunkama dolaze doIndije iArabije. Od vremenadinastije Song Europljani su bili jako ograničeni u trgovanju s Kinom. U vrijeme pomorske ekspanzije jedan od glavnih ciljeva bio je ponovo otkriti morski put do bajkovitogKitaja (Kina). Tek1514.Portugalci stižu do Kine i brzo uspostavljaju živu trgovinu, koju kasnije preuzimaŠpanjolska. Od sredine16. stoljeća Kina izvlači najveću dobit od europskihkolonija unovom svijetu (Amerika). Oko 70% tamo dobivenihplemenitih kovina prebacivalo se u Kinu, kako bi se u Kini kupila roba za Europu. S vremenom, brodovitrgovinskih kompanija zamjenjuju put svile kao vezu sistočnom Azijom za nabavku luksuzne robe iumjetničkih predmeta zaplemstvo u Europi.
U najnovije vrijeme put svile ponovo dobiva na značenju. Gradnja putova, potaknuta otkrićem velikih nalazištanafte u tim područjima, olakšala je pristup tim neprijaznim, divljim područjima koja seindustrijaliziraju. Ponovo se otvaraju trgovinski putovi, a postaju značajni i zaturizam.
Europski trgovac na Putu svile viđen očima kineskog umjetnika (Dinastija Tang, 7. stoljeće)
Putem svile nisu se kretale samorobe kaozačini,svila,staklo iporculan. S trgovinom su putovale ireligije ikulture. Tako je putem svile uKinu iJapan došao ibudizam i tu postao prevladavajuća religija. Ikršćanstvo je tim putem došlo do tadašnjeg glavnog grada, kako je dokumentirano na jednoj kamenoj ploči u današnjemXi'anu. Duž puta svile su doArapa, a od njih kasnije i u Europu stigli znanje opapiru ibarutu.
Za Zapad jesvila bila najvažnija trgovačka roba koja je prolazila Putom svile. Cijeli put je upravo i dobio ime po tom proizvodu. No, to ime iskrivljuje stvarnost trgovine, jer su osim svile tim trgovačkim putom razmjenjivane i druge robe.Karavane koje su išle prema Kini nosile su, između ostalog,zlato,bjelokost,drago kamenje istaklo. Iz Kine prema Europi prevoženi su prije svegakrzno,keramika,žad,bronca,lak iželjezo. Uz put, dio tih dobara zamjenjivan je, i mijenjao je više puta vlasnike prije nego što bi stigao na krajnje odredište. Pored svile, sve donovijeg vremena su vrlo važna roba za razmjenu sjugoistočnom Azijom bilizačini. Koristilo ih se ne samo kao začine, nego i kaolijekove,anestetike,afrodizijake, parfeme ali i za pripremu "čarobnih napitaka".
No, svila je ipak bila najvažniji kineski proizvod. Razvoj tkanja svile može se pratiti unatrag sve do 2. tisućljeća prije Krista. Proizvodnja svile u količinama dostatnim i za izvoz razvila se tek završetkom "vremena posvađanih carstva" u 3. stoljeću prije Krista. U to vrijeme je svila bila iznimno rijedak materijal na Zapadu, kao purpur i staklo ubrajala se u luksuznu robu Rimskog carstva. Skromnu količinu ovog skupocjenog materijala mogli su si priuštiti tek najbogatiji. U vrijeme Augustovog mira, kad je i zapadni dio puta svile bio siguran, rimski gornji sloj izražavao je povećanu "glad" za svilom, začinima i draguljima, htjelo se oponašati bogati stil života Dalekog istoka.
Veliki problem je bila sigurnost trgovačkih putova. Od Kine doEgipta razbojnici su napadalikaravane na najužim mjestima puta, otimajući im robu. Zbog toga je carstvoHan dodjeljivalo karavanama posebnu vojnu pratnju, a i produžili sukineski zid uz karavanski put.
Organizacija međukontinentalne trgovine bila je vrlo zahtjevna. Trebalo je na jednom mjestu okupiti tisuće životinja, veliki broj goniča i tone trgovačke robe, a onda sve to pokrenuti. Uz to, trebalo je brinuti o očuvanju života ljudi i životinja na dugom putu uz teškeklimatske i zemljopisne uvjete. Trgovci obično nisu putovali cijelim putem da bi prodali robu. Trgovina se odvijala preko više posrednika. Dok su zapadni dio puta svile dugo kontroliraliParti, a kasnijeSasanidi, u središnjim dijelovima Azije razmjenom su dominirala prije sveganomadskaplemena. Kao prijevozno "sredstvo" veliki, vjerojatno i najveći, značaj imale sudvogrbe deve podrijetlom iz središnje Azije. Njihova prednost predjednogrbim je ta što su manje osjetljive natemperature a imaju i zimsko krzno. Tim osobinama su dobro prilagođene obilježjimakontinentalne klime koja vladastepama i brdskim područjima s velikimvisinskim razlikama. Zbog tih osobina dvogrbe deve se koriste od početka trgovinskih odnosa.
Zapadnoazijski i kineski budist, Bezelkik, 9.stoljeće
Razmjenatehničkih dostignuća,kulturnih dobara iideologija događala se manje smišljeno i sporije od razmjeneroba. Daleka putovanja svih vrsta, bilo iz komercijalnih,političkih,diplomatskih ilimisionarskih razloga, poticali su kulturnu razmjenu između različitih društava. Pjesme, priče,religiozne ideje,filozofski nazori kao iznanstvene spoznaje razmjenjivale su se između putnika. Značajne tehnike, kao proizvodnjapapira itiskanje knjiga,kemijski procesi kaodestilacija i učinkovitija konjska oprema i jahaći stremen proširili su se Azijom.
Naročito dugotrajno dobro koje se širilo putom svile bile su vjere. Tako je na primjer sjevernim putombudizam stigao izIndije uKinu iJapan, uglavnom u vrijemeSjeverne Vei dinastije u 4. i 5. stoljeću. Širenjekršćanstva istočno odMale Azije - s manjim iznimkama - bilo je moguće tek s početkomsasanidskog carstva u 3. stoljeću. Iako kršćanstvo nije nikada postalo prevladavajuća vjera u središnjoj i istočnoj Aziji, put svile korišten je za prodiranje do kineskih granica. U vrijemeMongolskog carstvanestorijansko kršćanstvo, poteklo od grčkogteologaNestorija, bilo je kulturno oružje s kojim se moralo računati (vidi:Asirska Crkva Istoka).
Širenje kršćanstva bilo je puno skromnije u usporedbi sislamom koji je daleko nadmašio sve druge religije.NakonMuhamedove smrti632. godine islam se brzo širiArabijom, a u sljedećih sto godina osvaja jednu po jednu starerimske provincije: prvoSiriju, zatimEgipat pa cijelu sjevernu Afriku. Uskoro zapadni kraj puta svile, a time i kontrola ukupne transazijske trgovine, dolazi pod islamsku kontrolu. Nakon osvajanjaPerzijskog carstva nastavlja se prodiranje islama prema istoku. U početku se širi gradovima duž puta svile, a kasnije i u njihovoj širu okolici. I u središnjoj Aziji, Kini i Bengalu te kasnije i u Indoneziji nastaju muslimanske zajednice, ali bez vojnog osvajanja ili političke apsorpcije.
Poput religioznih ideja ili kulturnih dobara, putom svile prenosile su se ibolesti iinfekcije. Putnici su pomagali uzročnicima širenje upopulacije koje nisu imale ni naslijeđen ni stečeniimunitet na bolesti koje izazivaju. Tako je dolazilo doepidemija koje su mogle imati dramatične posljedice.
Najpoznatiji takav slučaj širenja bolesti potom svile s vrlo ozbiljnim posljedicama bilo je izbijanjekuge u14. stoljeću: U Kini kuga izbija1330. Ova smrtonosna bolest koja napadaglodavce, a sa životinja na ljude ju prenose buhe, i vrlo je zarazna. Dugo vremena se kuga pojavljivala samo u južnokineskoj pokrajiniJunan. Početkom 14. stoljeća mongolske postrojbe raznose zaražene buhe velikim dijelovima Kine. Dalje se kuga brzo širi putom svile i stiže trgovačkim brodovima izKaffe na poluotokKrim1348. a zatim i u srednju Europu. Ovako brzo širenje kuge posebno je bilo potpomognuto trgovinomkrznima.
Put svile danas ima još samo romantično, pustolovno značenje. Putovanja "tragomMarka Pola" privlače sve veći broj turista u ova zabačena područja. Kina je vrlo brzo spoznala veliki turistički potencijal tih područja, što je rezultiralo restauriranjem raznih objekata i spomenika kulture duž puta svile, a brigu o tim objektima vode službene instance. Pored toga,arheološkim iskapanjima pokušava se ući u trag načinu života ovih područja u tom vremenu. Putnici dužTaklamakan pustinje sreću prije svega ruševine gradova i ostatke spilja. No, najvažnija zanimljivost je stanovništvo i njihov do danas sačuvan isti način života.
Ključni dio puteva svile u centralnoj Aziji je dionicaZarafshan-Karakum koji povezuje druge koridore iz svih pravaca. Smješten u krševitim planinama, plodnim riječnim dolinama i nenastanjivoj pustinji, koridor od 866 kilometara se proteže od istoka prema zapadu duž rijeke Zarafshan i dalje na jugozapad premapustinji Karakum do oaze Merv. Njime je obavljen veći dio razmjene istok-zapad, od 2. vijeka p.n.e. do 16. vijeka.
Koridor prolazi kroz različita geografska područja kao što suvisoravni, suhe stepe, oaze, plodne doline i sušno-pustinjske zone. Na njemu su odabrana 34 lokaliteta kao sastavni dijelovi ove svjetske baštine. Tokom istorijskog perioda Puteva svile između 2. vijeka p.n.e. i 16. vijeka, Koridor je doživeo tri prosperitetna perioda: uspon trgovaca Sogdijana između 5. i 8. vijeka, uspješna trgovina sa muslimanskim svijetom i šire između 10. i 12. vijeka, te značajan razvoj nauke, kulture, urbanističkog planiranja i ekonomije pod vlašću Mongola od 13. do 17. vijeka
