Proton (rus.Прото́н) je ruska raketa za lansiranje svemirskih letjelica. Prvi put je upotrijebljena 1965. godine, a upotrebljava se i danas za komercijalna i vladina lansiranja. Proton je jedno najuspješnijih potrošnih lansirnih vozila velike nosivosti u povijesti astronautike. Svi Protoni lansiraju se s kozmodromaBajkonur.
Raketa je dobila ime po velikim znanstvenim satelitima "Proton" koji su bili prvi teret koje je raketa lansirala. Velika nosivost rakete omogućila je korištenje teške znanstvene opreme u tim satelitima poput detektora čestica. Zato se sateliti "Proton" mogu smatrati začetnici visokoenergetske astronomije.
Izvorni Proton ima sposobnost ponijeti u nisku orbitu (LEO) korisni teret mase oko 20,700 kg. U međuplanetarnu putanju takav Proton može ponijeti teret mase oko 5,800 kg (Luna 16, Luna 20 i Luna 24).
Rakete sličnih mogućnosti suDelta-IV,Atlas V,Ariane 5,Chang Zheng 5,Angara iFalcon 9.
Proton je u početku trebao biti SuperICBM. Bio je dizajniran za nošenje 10 megatonske atomske bombe na udaljenost do 12,000 km. Bio je znatno veći od uobičajenih ICBM-ova i nikada nije upotrijebljen u te svrhe. Glavni dizajner Protona jeVladimir Nikolajević Čalomej. Čalomej je bio izravna konkurencijaSergeju Koroljevu i njegovoj raketiN-1. Želio je Protonom lansirati dvodijelna letjelicu s ljudskom posadomZond prema Mjesecu i natrag na Zemlju.Nakon izlaskaSaturna 5 iz upotrebe, Proton je postao najveće potrošno lansirno vozilo do pojave raketeEnergia 1987. godine.
U razdoblju od 1965. do 1970., raketa Proton doživjela je desetke kvarova. Nakon modifikacija i uklanjanja nedostataka, Proton je postao jedan od najpouzdanijih lansirnih vozila velike nosivosti. U 300 lansiranja postigao je 96% pouzdanost.
Proton je u svojoj karijeri služio kao lansirno vozilo za bespilotne letjelice do Mjeseca, svemirske postajeSaljut, module svemirskih postajaMir iISS, tucet sondi premaVeneri,Marsu te čak premaHalleyjevu kometu.
| parametar | vrijednost |
|---|---|
| visina | 53.0 m |
| promjer | 7.4 m |
| masa | 693.810 kg |
| broj stupnjeva | 3 ili 4 |
| nosivost (LEO) | 20.700 kg |
| nosivost (GTO) | 5.800 kg |
| broj lansiranja | 377 |
| uspješna lansiranja | 335 |
| prvo lansiranje | 16. srpanj 1965. |
| posljednje lansiranje |
| parametar | 1. stupanj | 2. stupanj | 3. stupanj | 4. stupanj |
|---|---|---|---|---|
| motor | 6 xRD-275 | 3 xRD-0210 1 xRD-0211 | 1 xRD-0212 | 1 xRD-58M |
| ukupan potisak | 10.470 kN | 2.399 kN | 630 kN | 83.4 kN |
| specifičan impuls | 316 s | 349 s | ||
| trajanje izgaranja | 126 s | 206 s | ||
| gorivo | N2O4/UDMH | N2O4/UDMH | N2O4/UDMH | RP-1/LOX |
Postoje dvije verzije rakete Proton.
Proton 8K82K za gorivo koristinesimetrični dimetil hidrazin idušićni tetroksid. Ove kemikalije spadaju u hipergolična goriva, tj goriva koja pri kontaktu imaju sposobnost samozapaljivanja. Prednost tih goriva je što mogu biti skladištena na sobnoj temperaturi. Veliki nedostatak goriva je izrazita korozivnost i toksičnost tih kemikalija te ispuštanje toksičnih para prilikom izgaranja.
Proton 8K82K može se lansirati u verziji s tri ili četiri stupnja.
Proton-M je modernizirana verzija Protona 8K82K. U stanju je lansirati 3,200 kg ugeostacionarnu orbitu ili 6.150 kg u geostacionarnu transfernu orbitu. U nisku orbitu (LEO) može lansirati 22,000 kg.Neke od promjena na Protonu M su smanjena masa, veći potisak i potpunije izgaranje goriva. To je dovelo do blagog poboljšanja performansi i smanjena ispuštanja toksičnih para pri lansiranju.Umjesto četvrtog stupnja (blok D) može se koristitiBreeze-M. Breeze M umjesto kerozina koristi hiperoglično gorivo i koristi se za ubacivanje u geostacionarnu orbitu.
U bližoj budućnosti Proton bi trebao biti zamijenjen raketomAngarom.
