Procesor (mikroprocesor, µP ili uP) je elektronska komponenta napravljena od minijaturnihtranzistora na jednomčipu (poluprovodničkom integralnom sklopu). Centralni procesor je mozak svakogračunara, iako centralni procesor (CPU - Central Processing Unit) nije jedini procesor, njega imajugrafička kartica (GPU),zvučna kartica i mnogi drugi delovi, ali pod imenom procesor najčešće se misli na centralni procesor (CPU).
Svaki procesor spolja izgleda veoma jednostavno, no on je u svojoj unutrašnjosti jako kompleksan, jer se radi o stotinama milionatranzistora koji su smešteni u jednomčipu. Prvi put takvo nešto je uspelo 1971. kada je napravljen prvi procesor Intel 4004, koji doduše mogao samo sabirati i oduzimati, ali su naučnici prvi put uspeli da u jedančip smeste silnaintegrisana kola itranzistore, što je dalo poticaj za daljnji razvoj procesora koji su tim napretkom počeli da troše mnogo manje el.energije.
Shematski prikaz najjednostavnijeg procesora. Moderni procesori su mnogo kompleksniji, no ova shema će pokazati osnove svakog, pa i modernog procesora
Procesor obrađuje i izvršavamašinski kod (binarni) koji mu govori šta da procesor radi. Jedini razumljivi jezik procesoru jeasemblerski jezik. CPU radi tri osnovne stvari:
Pomoću ALU (eng.Arithmetic/Logic Unit) procesor je u mogućnosti da izvodi osnovne matematičke operacije (sabiranje, oduzimanje, množenje i dijeljenje). Moderni procesori su u mogućnosti da obavljaju i jako komplikovane operacije.
Procesor prebacuje podatke s jednog memorijskog mesta na drugi
Shodno naredbama, procesor može skočiti na novi set instrukcija
Na slici je pokazan najjednostavniji mogući procesor gde je moguće objasniti principe rada procesora iako se radi o veoma softisticiranom delu računara (ako ne i najkomplikvaniji). Glavni delovi procesora su:
Aritmetičko logička jedinica (ALU), deo zadužen za sve matematičke kalkulacije
Registri, jednostavne flip-flop zakačke, na slici ih imamo 3, no moderni procesori ih imaju mnogo više.
Program counter, dio zadužen, doslovno, za brojanje, shodno naredbi on povečava vrijednost za 1, ili je resetira na 0.
Intrukcijski registar i dekoder, delovi koji kontrolišu sve ostale delove procesora
Posle obrade podataka, adresna sabirnica šalje adresu memoriji, dok se kroz ulaz i izlaz dobivaju podaci iz memorije, odnosno šalju. Čitanje i pisanje se odnosi na adresiranu memoriju, tj. kada je procesor želi, reset postavlja program counter na 0.
Procesor radi u tesnoj saradnji sa RAM memorijom, ustvari procesor adresira svaki podatak koji ide na memoriju. RAM memorija je veoma brza, i svi podaci u njoj su brzo dostupni, stoga je bitno imati što više RAM memorije jer CPU onda može adresirati mnogo više podataka.