Pridjev (ijek.) ilipridev (ek.), odn.adjektiv (premalat.adiectivus: dodan, priložen), ulingvistici, riječ koja se pridijevaimenici, obično opisujući je ili specificirajući.
Pridjevi nisu univerzalna vrsta riječi - nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer,kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo sustativni glagoli.
U nekim se jezicimaparticipi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr.eng.ice uice cream;hrv.radio uradioaparat).
U nekim jezicima, kao što jeengleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleskečlanove (a,an,the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. Uhrvatskom se riječitaj,moj,njegov svrstavaju uzamjenice, a riječiIvanov iMarijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).
U srpskohrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:
Pridjevi imaju istirod,broj ipadež kao imenica kojoj se predlažu.
Mnogi se pridjevi mijenjaju i postupnjevima, a postoji i promjena poodređenosti.
Pridjevi se dijele po značenju na:
- opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr.žut,velik)
- posvojne (čije je što, npr.očevo,mačje)
- gradivne (od čega je što, npr.zlatan,drven)
Ova promjena pridjeva se koristi:
- ako je uz imenicu još ipokazna zamjenica (npr.taj)
- u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
- kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski,jutarnji,vojnički...)
- kod nekih pridjeva kao što sujarki, žarki
- kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
- kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
- kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
- kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)
| padež | jednina | množina |
|---|
| NOM /VOK | GEN | DAT /LOK | AKU | INS | NOM / VOK | GEN | DAT / LOK / INS | AKU |
|---|
muški
rod | živo | pusti | pustog(a) | pustom(u,e) | pustog(a) | pustim | pusti | pustih | pustim(a) | puste |
|---|
| neživo | pusti | pustog(a) | pustom(u,e) | pusti | pustim | pusti | puste |
|---|
| srednji rod | pusto | pustog(a) | pustom(u,e) | pusto | pustim | pusta | pusta |
|---|
| ženski rod | pusta | puste | pustoj | pustu | pustom | puste | puste |
|---|
U zagradama su označeninavesci o čijoj upotrebi uglavnom odlučuju stilski razlozi.
Osnove koje završavaju na palatal (npr.tuđ) u nekim padežima umjestoo (podebljano u tablici gore) imajue (DATtuđem), i ne mogu imati naveske na -e.
Ova promjena pridjeva se koristi:
- kada su pridjevi dio imenskog predikata
- kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in,-jev,-ljev (stričev,svekrvin,Ivanov,Garibaldijev,Jakobljev...)
| padež | jednina | množina |
|---|
| NOM /VOK | GEN | DAT /LOK | AKU | INS | NOM / VOK | GEN | DAT / LOK / INS | AKU |
|---|
muški
rod | živo | pust | pusta | pustu | pusta | pustim | pusti | pustih | pustim(a) | puste |
|---|
| neživo | pust | pusta | pustu | pust | pustim | pusti | puste |
|---|
| srednji rod | pusto | pusta | pustu | =NOM | pustim | pusta | pusta |
|---|
| ženski rod | pusta | puste | pustoj | pustu | pustom | puste | puste |
|---|
U govornom se jeziku neodređeni oblici vrlo rijetko upotrebljavaju, osim u nominativu.
U srpskohrvatskom postoje tristupnja opisnih pridjeva:
- pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr.Ivana je lijepa.
- komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr.Ivana je ljepša (od Marije, ali je ipak ružna)
- superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr.Ivana je najljepša.
Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se koristi.
Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:
- dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa:crven:crveniji;ukusan :ukusniji;dubok :dublji (<dub-ji) ...
- dodavanjem-ši, samo kod sljedećih pridjeva:mek :mekši,lijep :ljepši,lak :lakši ...
- od druge osnove (tj. supletivno):dobar :bolji;zao :gori;velik :veći;malen :manji ...
Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojanoa (ukusan :ukusn-iji).
Superlativ se tvori dodavanjem prefiksanaj- na komparativ:veći :najveći.
Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogomviše (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativnajviše).
