Poslanica Kološanima je jedna od knjigaNovoga zavjeta iBiblije. Tradicionalno se smatra, da je knjigu napisaoapostol Pavao, jer započinje riječima: "Pavao, po volji Božjoj apostolKrista Isusa, i brat Timotej: Kološanima, svetoj i vjernoj braći u Kristu (Kol 1,1-2)".[1] Biblijska kratica knjige je Kol.
Kršćani prvih stoljeća smatrali su, da je poslanicu napisao apostol Pavao. Tek se u posljednjih 200 godina javljaju sumnje, da nije, jer se poslanica razlikuje od ostalih po stilu i izboru riječi. Moguće je, da je poslanicu napisao anonimni kršćanin školovan u duhu Pavlova nauka. Branitelji Pavlova autorstva ističu sličnosti sPoslanicom Filemonu, za koju se zna, da je autor Pavao.
Poslanica je namijenjena Kološanima, kršćanskoj zajednici ufrigijskom graduKolosi, blizu gradaEfeza uMaloj Aziji (danas u pokrajiniAnatoliji uTurskoj). Zajednicu su zaveli krivi učitelji, koji su smatrali, da biEvanđelje trebalo upotpuniti i poganskim običajima poput štovanjazvijezda i pridržavanja propisa o prehrani tijekom određenih blagdana.[2] Kako bi spriječio praznovjerja, apostol Pavao piše Kološanima tijekom prvoga zatočeništva uRimu između57. i62. godine.
Poslanica se sastoji od četiri poglavlja i dva dijela, prvi jedogmatski (doktrinalni), a u drugom su poticaji. U oba se suprostavlja lažnim učenjima. U dogmatskom dijelu objašnjava, kako nema potrebe obožavati nikoga i ništa osim Isusa Krista (Boga), jer je superioran svim stvorenjima i stvarima: "Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu (Kol 1,16-17)". Isus je Glava Crkve i Gospodaranđela. Pavao se protivi poganskim propisima ojelu i piću u vezi blagdana, samozvanom bogoštovlju, trapljenjutijela: "Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama (Kol 2,16)." Pavao do tada nije boravio kod njih, tijelom je nenazočan, ali je duhom ipak s njima (Kol 2,5). Osim protivljenja lošim pojavama, Pavao je radostan zbog njihovevjere.
U drugom dijelu poslanice, Pavao ih potiče na uzoran kršćanski život,ljubav,mir, opraštanje i daje im savjete. Poručuje im, da teže za nebeskim, a ne za zemaljskim. Odvraća ih od idolopoklonstva, bludnosti, nasilja, prostota i sl. Više nisu bitne razlike, nego su svi jedno u Kristu: "Tu više nema:Grk -Židov, obrezanje - neobrezanje,barbar -skit,rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist (Kol 3,11)." Piše o ljubavi i poštovanju unutarobitelji. Na kraju poslanice su obavijesti i pozdravi. Spominje svoje suradnike, među kojima je i njihov zemljak Epafra, za kojega svjedoči da se mnogo zalaže i trudi. Poslat će im Tihika i Onezima, koji je također njihov zemljak.
