Portugalski jezik (a língua portuguesa) jeromanski jezik kojim se služi oko dvjesto milijuna ljudi. Službeni je jezik (língua oficial) uBrazilu (zemlji u kojoj živi 80 % svih govornika tog jezika) iPortugalu, te nekim afričkim zemljama (Angola,Gvineja Bisau,Mozambik,Sveti Toma i Princip,Zelenortska Republika). Odnedavno je i jedan od službenih jezika u azijskoj državiIstočni Timor (Timor Leste). Postoje dvije glavne varijante portugalskog jezika: dominantni,brazilski portugalski (português brasileiro na port.,Brazilian Portuguese naengl.,brésilien nafranc.), kojim se služi oko 80 % svih govornika portugalskog jezika, ieuropski ililuzitanski portugalski (português lusitano ili português europeu na port.,Continental Portuguese naengl.) koji je službeni jezik uPortugalu, afričkim zemljama i uIstočnom Timoru.Brazilski portugalski proučavaju brazilijanisti, aluzitanski portugalski luzitanisti.
Pravopis portugalskog jezika nije u potpunosti fonološki, iako je mnogo manje kompliciran od npr.francuskog iliengleskog pravopisa. Istim grafemom mogu biti predstavljeni različiti glasovi, a vrijedi i obratno, isti glas, može, u pisanju, biti predstavljen različitim grafemima. Postoje tri grafička naglaska:akut (á),cirkumfleks (â),gravis (à). Ostali dijakritički znaci su:tilda (ã) idijereza (ü).Cirkumfleks (â) se koristi za označavanje zatvorenih samoglasnika (kao uesôfago 'jednjak'), nazalnih samoglasnika (kao uamêndoa 'badem') i nazaliziranih samoglasnika (kao uAmazônia 'Amazonija',câmera 'kamera'), atilda (ã) samo za označavanje nazalnih samoglasnika (kao utobogã 'tobogan',tchã 'čar, draž',cãibra 'grč').Akut (á) se koristi za označavanje otvorenih (oralnih) samoglasnika (kao uxícara 'šalica',jacaré 'kajman'), nazalnih samoglasnika (kao uíntimo 'blizak, intiman',neném 'beba',refém 'talac') i nazaliziranih samoglasnika (kao uúnico 'jedini').Gravis (à) se javlja samo u stegnutim oblicima prijedlogaa i određenog člana ženskog rodaa(s) (a + a(s) = à(s)) ili pokazne zamjeniceaquele(s), aquela(s), aquilo (a + aquel... = àquel...).Dijereza (ü) se koristi samo u skupovima güe, qüe, güi, qüi, označavajući da ovdjeu ima vrijednost polusamoglasnika [w]). Od suglasničkih grafema, za portugalski jezik su karakteristični digrafinh,lh ich, teç, koji, kao i u francuskom jeziku, ima vrijednost glasa [s]. Njih se ne smatra posebim slovima, pa se, stoga, u rječnicimanhoque 'njoki' nalazi izmeđunévoa 'magla' inicaragüense 'nikaragvanski'.Apostrof se rijetko koristi. (Ostao je u uporabi samo u sintagmid'água '(od) vode, vodeni, (s) vodom'). Uporaba zareza, uskličnika i upitnika se uglavnom poklapa s hrvatskom upotrebom.
Opisat ćemo neutralni izgovor koji se temelji na govoru glavnog gradaBrazila,Brasílije. To je izgovor koji slijede profesionalni spikeri na brazilskoj televiziji Globo i na brazilskom državnom radijuRadiobrás. Mnogi gradovi brazilskog Jugoistoka (Belo Horizonte,Juiz de Fora,Vitória,Guarapari) imaju izgovor sličan ovome. U pregledu koristimo simbole Međunarodne fonetske organizacije (IPA), uz neka manja odstupanja, iz praktičnih razloga, kojima se koriste američki fonetičari (uporaba simbola č, ž, š, te korištenje [y] umjesto [j]).
U portugalskom jeziku, baš kao i u standardnometalijanskom jeziku, postoji sedam fonemskih samoglasnika:a, i, u (koji se, uglavnom, izgovaraju kao uhrvatskome),é (otvoreno e; broj 3 na shemi samoglasnika),ê (zatvoreno e; br.2),ó (otvoreno o; br. 7), iô (zatvoreno o; br. 6).Otvoreno e (é) se izgovara kao samoglasnik između hrv. a i e (namjestimo usta kao da ćemo izgovoriti e, a izgovorimo a).Zatvoreno e (é) se izgovara kao samoglasnik između hrv. i i e (namjestimo usta kao da ćemo izgovoriti i, a izgovorimo e). Slično vrijedi i zazatvoreno o (ô), koje se nalazi između hrv. o i hrv. u, te zaotvoreno o (ó), koje se nalazi između hrv. o i hrv. a. Mnoge riječi promjenom timbra samoglasnika mijenjaju značenje (avó znači 'baka', aavô 'djed';sede (ponekad se pišesêde) znači 'žeđ', asede (ponekad se pišeséde) 'sjedište'). Otvorenost vokala u portugalskom jeziku ima mnogo veću važnost nego u talijanskom i nekim drugim jezicima, tako da ni nema regionalne redukcije fonemskog inventara na sustav od samo pet fonema, karakterističan zahrvatski,španjolski i sjeverne govoretalijanskog jezika.
Izgovor grafema A
1.Nenaglašeno A na kraju riječi može se izgovoriti kao otvoreno a [a] ili zatvorenije (br. 4a, 4b, 4c, 4d, 4e na shemi samoglasnika). Izgovor ovisi o raznim faktorima, a neki govornici koriste više realizacija. Primjeri:tia ['či(y)a] 'tetka',brasileira [brazi'lera] 'Brazilka'.
2.A ispred NH, te A ispred naglašenog M ili N se izgovara nazalizirano, tj. kao [ã]. Dolazi do nosnog izgovora A, no nazal koji mu slijedi (m, n, nh) također se izgovara. Primjeri:cama ['kãma] 'krevet',banana [ba'nãna] 'banana',banho ['bãỹu] 'kupanje',piranha [pi'rãỹa] 'pirana',banheiro [bã'ỹeru] 'kupaonica'. U nekim riječima se svaki samoglasnik između nosnih suglasnika nazalizira:mamãe [mã'mãỹ] 'mama'.
3.A ispred M ili N na kraju sloga ili riječi se izgovara nazalno, tj. kao [ã]. Nazalni konsonant koji slijedi (m, n) se ne izgovara. Primjeri:cantar [kã'tah] 'pjevati', santo ['sãtu] 'svetac',campo ['kãpu] 'polje',Ivan [i'vã] 'Ivan',tchan [čã] 'čar'.Jednaku vrijednost ima i glas predstavljen grafemom Ã:rã [hã] 'žaba', Maracanã [maraka'nã] 'Maracanã', tchã [čã] 'čar' (alternativna grafija zatchan).
4.U svim ostalim slučajevima se izgovara kao hrv. a [a]. Primjeri:abacaxi [abaka'ši] 'ananas',abadá [aba'da] 'majica za karneval'.
Izgovor grafema I
1.Nenaglašeno I na kraju riječi koje dolazi iza samoglasnika se izgovara kao hrv. j [y] (primjeri:papai [pa'pay] 'tata',rei [hey] 'kralj'), neovisno o tome slijedi li iza njega-s:cais [kays] 'gat, mol'. Jednako tako,I između samoglasnikâ, te I ispred završnih samoglasnika A ili O se izgovara kao hrv.j [y]:maiô [ma'yo] 'kupaći kostim',cerimônia [seri'mõnya] 'ceremonija',Mário ['maryu] 'Mario'.I je [y] i ispred samoglasnika u nenaglašenom slogu koji nije na početku riječi:internacional [ĩtehnasyo'naw] 'međunarodni'.
2.I ispred NH, te ispred naglašenog M ili N se izgovara nazalizirano, tj. kao [ĩ]. Primjeri:minha ['mĩỹa] 'moja',vinho ['vĩỹu] 'vino',mina ['mĩna] 'rudnik',lima ['lĩma] 'limeta'.
3.I ispred M ili N na kraju sloga ili riječi se izgovara nazalno, tj. kao [ĩ]. Nazalni konsonant koji slijedi (m, n) se ne izgovara. Primjeri:sim [sĩ] 'da',vinte ['vĩči] 'dvadeset',limpeza [lĩ'peza] 'čistoća, čišćenje'.
4.I se u skupovima -EIR-, -AIX-, -EIX-, -EIJ- najčešće ne izgovara:capoeira [kapo'era] 'kapoera, brazilski borilački ples',cabeleireiro [kabele'reru] 'frizer',caixa ['kaša] 'kasa, kutija',peixe ['peši] 'riba',beijar [be'žah] 'poljubiti'. Slično se događa i s riječimaquieto 'miran' imanteiga 'maslac' koje se često izgovaraju ['kεtu], odnosno [mã'tega].
5.U ostalim slučajevima se I izgovara kao hrv. [i]:vi [vi] 'vidjeh',aqui [a'ki] 'ovdje'. Ponekad se, u nekih govornika, javlja centralnija realizacija (slična kratkomi u engleskom; vidi vokal 1a na shemi samoglasnika), češća kod nenaglašenog i.
Izgovor grafema U
1.Nenaglašeno U na kraju riječi koje dolazi iza samoglasnika izgovara se kao englesko w [w] (primjeri:mau [maw] 'zao',meu [mew] 'moj'), neovisno o tome slijedi li-s ili ne:seus [sews] 'tvoji'. Također,nenaglašeno U između samoglasnikâ, te U u skupovima -GUA-, -QUA-, kao i Ü (U s dijerezom) se izgovara kao [w]:euá [ew'a] 'afrobrazilska božica',quando ['kwãdu] 'kada',sangüíneo [sã'gwĩnyu] 'krvni'.U nenaglašenom dočetku -UO, U se izgovara kao [w], koji se često ispušta: contínuo [kõ'čĩn(w)u] 'trajan, neprekinut'.
2.U ispred NH, te ispred naglašenog M ili N se izgovara nazalizirano, tj. kao [ũ]. Primjeri:junho ['žũỹu] 'lipanj',único ['ũniku] 'jedini'.
3.U ispred M ili N na kraju sloga ili riječi se izgovara nazalno, tj. kao [ũ]. Nazalni konsonant koji slijedi (m, n) se ne izgovara. Primjeri:baticum [bači'kũ] 'udaranje',bunda ['bũda] 'stražnjica',rum [hũ] 'rum'.
4.U se u skupu -GUE-, -GUI-, -QUE-, -QUI- nikada ne izgovara:gueto ['getu] 'geto',guitarra [gi'taha] '(električna) gitara',aqui [a'ki] 'ovdje'.
5.U u digrafu OU najčešće se ispušta:vou [vo] 'idem',louco ['loku] 'lud'. Iznimka su vlastita imena:Moscou [mos'kow] 'Moskva',Douglas ['dowglas] 'Douglas' itd.
6. U ostalim slučajevima se U izgovara kao hrv. [u]:nu [nu] 'gol, nag',urubu [uru'bu] 'crni sup'. Ponekad se, u nekih govornika, javlja centralniji alofon (sličan kratkomu u engleskom; vidi vokal 5a na shemi samoglasnika), češći kod nenaglašenog u.
Izgovor grafema E
1.E s cirkumfleksom (ê) se izgovara kao zatvoreno e [e]:pêsames ['pezamis] 'sućut',nenê [ne'ne] 'beba'.Kad se ê nalazi ispred nazala (m, n, nh) poprima nosni izgovor [ẽ]: milênio [mi'lẽnyu] 'milenij',têm [tẽỹ] 'imate, imaju',pêndulo ['pẽdulu] 'njihalo'.
2.E s akutom (é) se izgovara kao otvoreno e [ε]:jacaré [žaka'rε] 'kajman',hélice ['εlisi] 'elisa'. Jedino se u dočecima -ÉM, -ÉNS izgovara kao zatvoren, nosni samoglasnik [ẽ]:ninguém [nĩ'gẽỹ] 'nitko,nenéns [ne'nẽỹs] 'bebe'.
3.E ispred naglašenog vokala se izgovara kao hrv. i [i] (ili kao hrv. j [y] u brzom govoru):passear [pasi'ah] šetati,teatro [či'atru] 'kazalište'.
4.Nenaglašeno E na kraju riječi izgovara se kao hrv. i [i] ili kao engl. kratko i (vidi samoglasnik br. 1a na vokalnom trapezu). [i] je karakteristika sporog, naglašavajućeg govora, a [br.1] je učestaliji u prirodnome, spontanom govoru. Primjeri:telefone [tele'fõni] 'telefon',avalanche [ava'lãši] 'lavina'. Dodavanje pluralnog nastavka -s ne mijenja kvalitetu samoglasnika:avalanches [ava'lãšis] 'lavine'. E se u dočecima -TE, -DE u običnom govoru često ispušta:cidade [si'dadž(i)] 'grad',dente ['dẽč(i)] 'zub'. Isto vrijedi i za pluralne dočetke -TES, -DES:cidades [si'dads] 'gradovi',dente ['dẽts] 'zubi'.
5.Veznik E (odgovara hrv. i) se izgovara kao hrv. i [i] ili kao zatvoreno e [e].
6.E se u sufiksima DE- i DES- izgovara kao [e] (u nekim riječima) i kao [i] (u ostalim riječima):depois [de'poys] 'poslije, kasnije',demais [dži'mays] 'previše'. Prijedlogde 'od'se obično izgovara [dži], da bi se razikovao od konjunktiva glagoladar - dê 'daj'. Iznimka je sintagmade repente 'iznenada, najednom, iznebuha' u kojoj sede gotovo uvijek izgovara kao [de]: [dehe'pẽč(i)].
7.E ispred NH, te ispred naglašenog M ili N se izgovara nazalizirano, tj. kao [ẽ]. Primjeri:senha ['sẽỹa] 'lozinka',senhor [sẽ'ỹoh] 'gospodin',veneno[ve'nẽnu] 'otrov',gema [žẽma] 'žumanjak'.
8.E ispred M ili N na kraju sloga ili riječi izgovara se nazalno, tj. kao [ẽ]. Nazalni konsonant (m, n) se ne izgovara (npr.tempo ['tẽpu] 'vrijeme,dentro ), ili se svodi na nazalno j [ỹ] (npr.sem [sẽỹ ] 'bez',hífen ['ĩfẽỹ] 'crtica'). Nazalno j [ỹ] je također vrijednostgrafema E iza à i Õ. Primjeri:mamãe [mã'mãỹ] 'majka',ações [a'sõỹs] 'dionice.
9.E ispred završnog, nenaglašenog A(S) ili O(S) izgovara se kao hrv. j [y]:nívea ['nivya] 'snježna',simultâneo [simuw'tãnyu] 'simultan'.
10.E se u nenaglašenim dočecima -IE, IES obično ispušta:cárie ['kari] 'karijes',séries ['sεris] 'serije'.
11.E na početku riječi, nakon kojeg slijedi S ili X te još jedan suglasnik, obično ima vrijednost hrv. [i] (ili samoglasnika br. 1a s vokalnog trapeza):escova [is'kova] 'četka',estar [is'tah] 'biti',espiar [ispi'ah] '(po)gledati',expulso [is'puwsu] 'izbačen'.
12.E u slogu ispred naglašenih zatvorenih samoglasnika (i, u ili ô), često, u mnogim riječima, može (osim [e]) poprimiti i vrijednost [i]:menino [mi'nĩnu, me'nĩnu] 'dječak',seguro [si'guru, se-] 'siguran',perigo [pi'rigu, pe-] 'opasnost', senhor [sĩ'ỹoh, sẽ-] 'gospodin'.
13.Naglašeno E, iza kojeg ne dolazi nosni samoglasnik izgovara se, ovisno o riječi kao otvoreno e [ε] ili kao zatvoreno e [e]. Pravila nema, te se radi ortoepije mora posegnuti za kakvim boljim rječnikom. Primjeri:ele ['eli] 'on', ela ['εla] 'ona', terno ['tεhnu] 'odijelo'.
14.U svim ostalim slučajevima E se izgovara kao zatvoreno e [e]:eletricidade [eletrisi'dadž(i)] 'elektricitet',parabenizar [parabeni'zah] 'čestitati',pererecar [perere'kah] 'teturati, gegati se, poskakivati',eletroterapia [eletrotera'pia] 'elektroterapija'.
Izgovor grafema O
1.O s cirkumfleksom (ô) se izgovara kao zatvoreno o [o]:esôfago [e'zofagu] 'jednjak',vovô [vo'vo] 'djed(ic)a'.Kad se ô nađe ispred nazala (m, n, nh) poprima nosni izgovor [õ]: Verônica [ve'rõnika] 'Veronika',ômega ['õmega] 'omega'.
2.O ispred NH, ili ispred naglašenog M ili N se izgovara nazalizirano, tj. kao [õ]. Primjeri:sonhar [sõ'ỹah] 'sanjati, snivati',sonho ['sõỹu] 'san, snivanje',sono ['sõnu] 'san, spavanje'.O ispred M ili N na kraju sloga ili riječi izgovara se nazalno, tj. kao [õ], pri čemu se nazalni konsonant (m, n) ne izgovara (npr.onda ['õda] 'val',som [sõ] 'zvuk'). Jednako tako, svakoo s tildom (õ) izgovara se kao zatvoreno, nazalno õ [õ]:relações [hela'sõỹs] 'odnosi',(você) põe [(vo'se] põỹ] 'staviš'.O iza nazalnog A (ã) se izgovara kao nazalni polusamoglasnik [w]. Primjeri:pão 'kruh',mãos 'ruke' itd.
3.Nenaglašeno O na kraju riječi izgovara se kao engl. kratko u (vidi samoglasnik br. 5a na vokalnom trapezu). Ponekad se izgovara kao hrv. u [u], a u sporom, naglašavajućem govoru, ponekad i kao zatvoreno o [o]. Primjeri:profundo [pro'fũdu] 'dubok',raso ['hazu] 'plitak',folgado [fow'gadu, -o] 'lijen'. Isto vrijedi i za O u nenaglašenom završetaku -OS:cachorros [ka'šohus] 'psi'.
4.O s akutom (ó) se izgovara kao otvoreno o (između hrv. o i hrv.a; vidi samoglasnik broj 7 na vokalnom trapezu). Primjeri:toró 'pljusak',gogó 'Adamova jabučica,ótimo 'odličan'.
5.O ispred završnog, nenaglašenog A ili AS izgovara se kao [w]:mágoa ['magwa] 'tuga'.
6.Naglašeno, zatvoreno O, u završetku -OA često se izgovara kao diftong [ou], odnosno [ow]:garoa [ga'ro(u)a, ga'ro(w)a] 'kišica',Lisboa [liz'boua, liz'bowa] 'Lisabon',pessoa [pe'soua, pe'sowa] 'osoba',boa ['boua, bowa] 'dobra'.
7O u slogu ispred naglašenih zatvorenih samoglasnika (i, u, ô, ê), može kadšto, u nekim riječima, (osim [o]) poprimiti i vrijednost [u]:bonito [bo'nitu, bu'nitu] 'lijep',chover [šo'veh, šu-] 'kišiti',dormir [doh'mih, du-] 'spavati'.
8.Naglašeno O, iza kojeg ne dolazi nosni samoglasnik izgovara se, ovisno o riječi kao otvoreno o (ó) ili kao zatvoreno o (ô) tj. [o]. Pravila nema, te se radi ortoepije mora posegnuti za rječnikom.
9.U svim ostalim slučajevima O se izgovara kao zatvoreno o [o]:morar [mo'rah] 'stanovati',decorar [deko'rah] 'naučiti (napamet)',fotografia [fotogra'fia] 'fotografija',coloquial [koloki'aw, kolo'kjaw] 'razgovorni',morfologia [mohfolo'žia] 'morfologija' itd.
Suglasnicib, f, p iv se izgovaraju kao uhrvatskom.H se nikada ne izgovara.J se uvijek izgovara kao hrv. [ž],ç kao hrv. [s],ch kao hrv. [š],aq kao hrv. [k]. Izgovor grafemac, d, g i t ovisi ografemima koji dolaze iza njih:
Dvoslov LH
se najčešće izgovara kao nesaliveno l'j (dakle kao kombinacija hrv. l + hrv. j [y]), sličnoslovenskom lj:ilha ['ilya] 'otok',
filho ['filyu] 'sin'. Polusamoglasnik j [y] iz skupa l’j [ly] se najčešće ne izgovara, dakle LH je [l]:
