Otkrio ga jeKristofor Kolumbo na svom drugom putovanju1493 čime je postao dijelom Španjolskih posjeda. Petnaest godina kasnijeJuan Ponce de León je počeo sa koloniziranjem otoka, što je dovelo do isrijebljenjaIndijanaca i "uvoza" crnihrobova .
U glasovanjima1967. i1993. Portorikanci su se izjasnili protiv neovisnosti i za nastavak povezanosti sa SAD-om. Reorganizaciju u standardnu američku Saveznu državu su odbili, prednost su dali statusu iz 1952. godine.
Na jednom od malih otoka ispred Portorika, Viequesu,mornarica SAD-a je odDrugog svjetskog rata testiralaoružje ne obazirući se pri tome previše na stanovništvo i okoliš. Građani su povremeno zaposjedali to područje. Borili su se, dijelom potpomognuti i od strane lokalnih političara, za trenutni prekid manevara.Streljivo, među ostalim i ono saosiromašenim uranom i ostatci kemikalija dovode, po njihovom mišljenju, do povećanog postotka oboljevanja djece odRaka kao i drugih utjecaja na zdravlje stanovništva. Nakon političke borbe koja je trajala desetljećima, 2001. je postignut dogovor saVladom SAD-a, pa je u svibnju 2003 počelo povlačenje vojnih snaga SAD-a sa otoka Vieques.
Političko podneblje u Portoriku se razlikuje od američkog. Imaju više stranaka koje su svojim djelovanjem okrenute prije svega unutarnjim problemima Portorika.
Stanovništvo Portorika je podijeljeno na 78 općina. Više od 80% od nepunih 4 milijuna stanovnika Portorika sukatolici (praktični katolici su njih oko 55%). Iako je otok dio SAD-a, samo njih oko 10% se izjašnjava da suAmerikanci. Većina (čitavih 87%) sami sebe vide kao potomkeŠpanjolaca ili afričkih robova. Kao prvi jezik,španjolski govori više od 93% a prvi jezik jeengleski samo za njih 7%. Na sveučilištima se uglavnom predaje samo na engleskom.
Na otoku vlada (sub-)tropska klima sa prosječnom temperaturom od 28°C. Sjeverna obala i viši dijelovi otoka imaju redovitepljuskove, dok je južni dio relativno suh.