Plejotropija (grč. πλείων -pleion = više, + τρόπος -tropos = red, zaokret) je termin za pojavu da jedangen, u manjoj ili većoj meri, istovremeno utiče na formiranje višeosobina. U stvari, široko je prihvaćeno mišljenje da jedan gen ne kontroliše samo jedno svojstvo i da je još manje osobina koje su kontrolisane sa samo jednoggenskog lokusa.[1][2][3][4]
Izraz "pleiotropie" skovan u1910., kada ga je pomenuonjemačkigenetičarLudwig Plate, bivši učenikErnst Haeckel, u knjiziFestschrift. Termin "polyphaeon" je također predložen1925. (Haeckel), ali nije potrajao.
Čak i prije nego što je predložen termin bilo primjera različitihosobina za koje se činilo da se nasljeđuju zajedno. U svom klasičnom1866. radu,Gregor Mendel je na grašku povezao tri osobine, navedene pod istim brojem: smeđe semenjača, ljubičasti cvjetovi i aksijalne mrlje.Fenomen plejotropnosti, između ostalog, proizilazi i iz činjenice da je svakigenomevolucijski izbalansirana cjelina, u kojoj postoji dugoročno usaglašenainterakcija gena (alelnih i nealelnih) u formiranju svskogsvojstva iindividualnogfenotipa u cjelini.