Pirotska opština ima površinu 1235 km², u njoj se nalazi preko sedamdeset naselja, među kojima je i grad Pirot. Prema popisu iz2002 godine u opštini Pirot je živelo 63791 stanovnika. U samom gradu živi oko 40 000 stanovnika. Oko 27 000 stanovnika živi u selima opštine Pirot.
Kotlina u kojoj je nastao Pirot je tektonskog porekla, verovatno još pre oligocene starosti, a sasvim sigurno oligocene[nedostaje referenca]. Preživevši jezersku fazu, koja je ostavila tragove u višim regijama na visinama iznad 570 i 600 m, u obliku abrazivnih tragova[nedostaje referenca]. Kotlinu su u toku jezerskog trajanja ispunile debele naslage jezerskih sedimenata.
Panorama Pirota, put kaZavojskom jezeruNekadašnja fontana u centru gradaKejNišave u Pirotu
Po završetku jezerske faze, negde krajem pliocena kotlina je ušla u fluvijalnu, koja i sad traje[nedostaje referenca]. Preko osušenog jezerskog dna poteklo je pleistocena Nišava. Iznad i ispod neogenog pokrivača nalazi se vrlo živa geološka i tektonska struktura pirotske kotline.
Dominiraju krečnjaci različite starosti i sastava. Pored toga u dobroj meri su zastupljeni tercijarni lapori i peščari. Na rasednim linijama severozapadno od Pirota - na Momčilovcu, zapadno od žukovskog mosta i na Provaliji javljaju se u izdašnoj meri stene eruptivnog porekla -andeziti.
Pojava andezitskih stena, tektonski predisponirana vrela i terme (Banjica i Dag banjica) i geološko morfološka šarolikost prostora govori o vrlo živoj i interesantnoj tektonskoj i egzogenoj aktivnosti. Međutim, ovaj prostor nije dovoljno geološki i morfološki proučen.
Reljef pirotskog kraja sastoji se od planina, brda, brežuljaka, kotlina i polja. Najbrojniji su brežuljci.
Na severu i severoistoku od Pirota pruža seStara planina, najveća u Srbiji, sa vrhomMidžorom služi kao državna granica između Srbije i Bugarske. Spada u red najlepših srpskih planina. Rastojanje od Pirota do podnožja Midžora iznosi oko 30 km. Sa vrha Midžora, kada je vreme vedro vidi se na stotine kilometara naokolo, aDunav se nazire kao blistava traka[nedostaje referenca].Stara planina je bogata raznom vrstom divljači. Poslednjih godina razvija se planinski turizam i podignuti su mnogi objekti na Planinarskom domu i Vrelu za sport i rekreaciju.
Južni obod pirotske kotline čine ogranciVlaške planine u čijem južnom delu je rekaJerma usekla veoma živopisnu kompozitnu dolinu. Ovom dolinom, striktno prateći korito reke izgrađen je asfaltni put koji na 12 km od ivice kotline putnika vodi do manastira Sveti Jovan Bogoslov - Poganovski manastir. Još toliko dalje prema jugu put nastavlja doZvonačke banje.
Zapadni deo pirotske kotline čine ogranciSuve planine, koja počinje kod PirotaBelavom, preko čijih prevoja na jugozapadu prolazi asfaltni put koji prekoBabušnice,Vlasotinca iLeskovca odvodi do južnog Pomoravlja. Preko prevoja, na severozapadu, prolazio je stari Carigradski drum prekoBele Palanke doNiša.
Na severu se pirotska kotlina sužava i čini usku dolinu Nišave između ogranakaSuve iSvrljiških planina, koju magistralni put, međunarodna saobraćajnica dovodi putnike do Niša.Sićevčka klisura je posleĐerdapske najvećaprobojnica u Srbiji, dugačka 17 km. Omanjom ostrovičkom kotlinom podeljena je na gornji kanjonski i donji klisurasti deo.
Klima Pirota je umerena. Proleća su vlažna i prijatna, leta topla, jeseni blage i duge a zime pretežno hladne[nedostaje referenca]. Često duvaju vetrovi iz raznih pravaca. U zimskim mesecima preovlađuu istočni i severni vetar ili severac (košava)[nedostaje referenca]. S proleća povremeno duva sa juga topliji vetar. Njega nazivaju i razvigorac jer povoljno utiče na razvoj biljaka. Za vreme ostalih godišnjih doba preovlađuju vetrovi sa severozaoada i zapada koji donose kišu.
Pirot sa okolinom i gradovima Nišom, i drugim spada u najsuvlje gradove. Najviše padavina ima u maju, junu i oktobru, a najmanje u januaru februaru i julu[nedostaje referenca].
Najtopliji mesec je jul sa prosečnom temperaturom +22 °C, a najhladniji januar sa prosečnom temperaturom -1 °C}{činjenica|date=09. 2009.}}. U zimskim mesecima duva severac sa prosečnom brzinom od 10 km/h}{činjenica|date=09. 2009.}}.
U pirotskom kraju najviše šuma ima naStaroj,Vlaškoj planini iVidliču. Po planinama i brdima raste šumsko drveće: pored zimzelenog, tu je i bukva, cer, hrast, breza, grab i drugo. Na planinskim predelima ima livada i bujnih pašnjaka. Na Staroj planini naKoprenu, na površini od 10 ha raste veoma retka biljka Rosulja, Rosna trava, Muholovka[nedostaje referenca]. Ova čudna biljka tankog, crvenkastog stabla prilagođena je za hvatanje i varanje sitnih životinja koje se nađu na njoj. List ove biljke luči lepljiv, mirišljav sok koji privlači insekte. Ovo je višegodišnja biljka, visine 10–20 cm koja raste na vlažnim predelima i veoma retko naseljujeBalkansko poluostrvo.
Pirot se nalazi u pograničnom prostoruSrbije premaBugarskoj, raspolaže brojnim i po obliku pojavljivanja raznovrsnim turističkim vrednostima. Priroda dominira nad kulturno-istorijskim spomenicima ali se pri turističkoj valorizaciji mora uvažavati princip komplementarnosti kako bi se turistički potencijali iskazivali celovito.
Turistički potencijali Pirota i okoline su Planinarski dom,Zavojsko jezero,Vrelo,Zvonačka banja. U gradu se ističu Muzej Ponišavlja, uređuje se tvrđava Momčilov grad, rekonstruisan je manastir Sveti Đorđe kod selaTemska, manastir Sveti Jovan Blagoslov - Poganovski manastir; uređen je sportsko rekreativni centar izmeđuNišave i HE „Pirot“.
U Pirotu živi 32414 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,7 godina (38,1 kod muškaraca i 39,2 kod žena). U naselju ima 13737 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,96.
Ovo naselje je velikim delom naseljenoSrbima (prema popisu iz2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
Žerom-Adolf Blanki, prelazeći kroz Pirot, piše da je 1841. stanovništvo ovog grada bilo oko 15000.[1]