Pipin Landenski (francuski:Pépin de Landen,njemački:Pippin von Landen, rođ. oko580. — umro27. februara640. godine), poznat i kaoPipin Stariji,Pipin Stari iliPipin I, bio jefranačkimajordomAustrazije u vreme vladavinemerovinškog kraljaDagoberta I. Docnije je bio majordom iZigeberta III od639. do svoje smrti.
PoFredegarovoj hronici, glavnom izvoru za Pipinov životopis, njegov otac se zvao Karloman. Njegov nadimak Landenski najverovatnije upućuje na gradLanden, danas uflamanskom deluBelgije, kao na njegovo mesto rođenja. Pipin je ponekad nazivan i Pipin I, kao i Stari ili Stariji, čime se podvlači njegovo mesto unutar porodice Pipinida. Udajom Pipinove ćerke Bege za Ansegisela, sinaArnulfa, episkopaMeca, došlo je do ujedinjenja dva moćna klana,Pipinida iArnulfinga, iz koje će se izroditi buduća dinastijaKarolinga.
Pipin se zajedno sa nekolicinom plemića izAustrazije iBurgundije613. okrenuo protiv stare regentkinje, kraljiceBrunhilde koja je vladala u ime svog praunukaZigeberta II. Sem Pipina i Arnulfa u ovoj grupi nezadovoljnika, koji su prebegli kralju NeustrijeHlotaru II, bili su i Varnahar II i Radon. Njih dvojicu Fredegar je opisao kao "najmoćnije velikaše Austrazije". Odmetnici su Hlotara priznali za zakonitog regenta i čuvara malodobnog kralja i obećali su mu da neće pomagati Brunhildu. Hlotar je ubrzo pogubio Brunhildu, Zigeberta i njegovog brata Korbona i postao kralj najzad ujedinjene merovinške Galije. Po prethodnom sporazumu u Andernahu (danas uporajnskojNemačkoj), novi kralj je potvrdio Radona za majordoma Austrazije, a Barnahara za majordoma Burgundije. Pipin je na svoju nagradu morao da čeka do623. kada je Hlotar postavio svog maloletnog sina Dagoberta za kralja Austrazije. Tada je postao majordom Austrazije, dok je njegov stari prijatelj Arnulf imenovan za glavnog savetnika mladog kralja.
Savremenici su Pipina hvalili zbog mudrosti u pružanju saveta i dobroj upravi. Iako su neki neprijatelji pokušavali da kralja okrenu protiv njega, Pipin je uspeo da se održi sve do629. godine. Tada se iz danas nepoznatih razloga povukao, milom ili silom, sa mesta majordoma i otišao da živi na svojim porodičnim imanjima.
Tek po Dagobertovoj smrti639. godine Pipin je ponovo preuzeo položaj majordoma Austrazije u ime Zigeberta III. Njegov glavni zadatak bio je da nadgleda podelu kraljevske riznice između Zigeberta i njegovog brataHlodoveha II u čije ime je Neustrijom i Burgundijom vladala kraljeva maćeha Nanthilda. Zigbertov deo nasleđa je ubrzo dobijen zahvaljujući prijateljstvu između Pipina i Ega, burgundskog majordoma.Kunibert Kelnski, budući glavni savetnik kralja Zigeberta, primio je deo riznice u Kampijeu i preneo je u Mec. Nedugo zatim, Pipin i Ego su umrli. Pipinova popularnost bila je tolika da, iako nikada nije zvanično kanonizovan, neke martirologije su ga ubrojale među svece. Uspomena na njega je obeležavana21. februara.
Pipin Landenski je sa svojom suprugom Itom imao dva sina i dve ćerke:
- Bega, udata za Ansegisela i kasnije kanonizovana
- Gertruda, zamonašila se u manastiru koji je osnovala njena majka u Nivelu i takođe je docnije kanonizovana.
- Grimoald, majordom Austrazije (643—656)
- Bavon (ili Alouin), pustinjak, takođe kasnije kanonizovan.
- Oman, Charles. The Dark Ages 476–918. London: Rivingtons, 1914.
- Wallace-Hadrill, J. M., translator. The Fourth Book of the Chronicle of Fredegar with its Continuations. Connecticut: Greenwood Press, 1960.