Petro Porošenko (Bolgrad,1965.) jeukrajinski biznismen i političar.
Služio je kao ministar vanjskih poslova od2009. do2010., i kao ministar ekonomije i trgovinske razmjene u2012. godini. Od2007. do2012. vodio je vijećeUkrajinske Narodne Banke. Vlasnik je nekoliko velikih poduzeća te je dobio nadimak „kralj čokolade”.[1]
Rođen je26. septembra1965. u malom gradićuBolgradu, na samoj granici saRumunijom, kao sin Oleksija Porošenka (1936-2020), inženjer i sovjetski dužnosnik zadužen za upravljanje sa nekoliko tvornica u Ukrajinski, i Jevgenije Grigorčuk (1937-2004), računovođi i nastavnici u tehničkoj školi računovodstva. Odrastao je uTigini, gdje je otac Oleksij vodio jednu tvornicu za izgradnju strojeva i gdje je naučiorumunjski. Bavio je sedžudom isambom, bio je vrijedan đak sa burnim karakterom. Više studije je počeo1982. godine. Godine1984. je oženio studenticu medicine Marinu Perevedencevu, njihov prvi sin, Oleksij, rođen je1985. Godine1989. je diplomirao ekonomiju na Odsjeku za međunarodne odnose i pravo naUnverzitetu u Kijevu. Na univerzitetu stekao je prijateljstvo saMihailom Saakašvilijom kojeg će u maju2015. imenovati za guverneraOdeške oblasti, nakon dugogodišnjeg iskustva na mjestu predsjednikaRepublike Gruzije. Od1989. do1992. bio je asistent na univerzitetskom odjelu za međunarodne ekonomske odnose. Za vrijeme studija, osnovao je tvrtku za pravno savjetovanje koja je posredovala u pregovaranju ugovora u vanjskoj trgovini, a potom je sam preuzeo pregovore, počevši1991. opskrbljivati zrnomkakâ sovjetsku industrijučokolade. U isto vrijeme bio je zamjenik direktora republičkog saveza malih poduzeća i poduzetnika te glavni izvršni direktor privredne komore Ukrajine. U1997. godini izgubio je starijeg brata Mihajla u prometnoj nesreći pod misterioznim okolnostima.
Godine1993. je zajedno sa svojim ocem Oleksijem i kolegama sa Instituta za cestovni promet u Kijevu osnovao ukrajinsku industrijsku i investicijsku tvrtkuUkrPromInvest, specijaliziranu za konditorsku i automobilsku industriju, kao i za drugu poljoprivrednu preradu kasnije. Tvrtku je vodio do1998. godine, kada je u vezi sa ulaskom u parlament predao vodstvo svome ocu, iako je formalno zadržao titulu počasnog predsjednika tvrte. Između1996. i1998.UkrPromInvest je stekao kontrolu nad nekoliko državnih slastičarskih poduzeća koja su1996. spojena uRoshen grupu, stvarajući najveću operaciju za proizvodnju slastica u Ukrajini. Njegov uspjeh u industriji čokolade priskrbio mu je nadimak „Kralja čokolade”. Kroz vrijeme je diverzificirao svoje ekonomske aktivnosti: vlasnik je nekoliko proizvodnih pogona automobila i autobusa, brodogradilišta Kuznja na Ribaljskomu, televizijskog kanala 5 i časopisaKorrespondent. Prema časopisuForbes, Porošenko je jedan od najbogatijih ljudi u Ukrajini i njegova imovina procjenjuje se na 1,3 milijardeameričkih dolara. Iako nije najistaknutija na popisu njegovih poslovnih udjela, imovina koja je nedavno izazvala veliku medijsku pozornost je tvornica slastica uLipecku uRusiji, koja je postala kontroverzna zbog ruske vojne intervencije u Ukrajini, kada je Sevastopoljsko brodogradilište (Севморверф) bilo konfiscirano od ruske strane.
Porošenko je prvi put osvojio mjesto uVerhovnoj Radi u1998. godini. U početku je bio član Ujedinjene socijaldemokratske partije Ukrajine (SDPU), stranke koju je vodioViktor Medvedčuk i koja je u to vrijeme bila lojalna predsjednikuLeonidu Kučmi. Napustio SDPU2000. kako bi stvorio nezavisnu frakciju na lijevome krilu od centra, a potom i stranku, nazvavši jePartija ukrajinske solidarnosti (PSU), kasnije preimenovana uEuropska solidarnost. Godine 2001. Porošenko je odigrao ključnu ulogu u stvaranjuPartije regiona, također lojalne Kučmi a kada je Partiju ukrajinske solidarnosti ujedinio sa Partijom regiona, nastao je novi projekt stranke „Solidarnost” (Cолідарність).
25. maja2014. izabran je za petog predsjenika Ukrajine nakon što je osvojoio 54 % glasova.[2][3][4][5][6] Istog dana je najavio da će njegov prvi predsjednički put biti uDonbasu, gdje su naoružani proruski pobunjenici proglasili separatističke republikeNR Donjeck iNR Lugansk i već držali pod kontrolom jedan dio regije. Također obećao nastavak vojnih operacija ukrajinskih vladinih snaga za okončanje oružane pobune, tvrdeći:
| “ | Antiteroristička operacija ne može i ne treba trajati dva ili tri mjeseca. Ona treba i trajat će satima. | ” |
Zatim je pozvao na pregovore sa Rusijom u prisutnosti međunarodnih posrednika. Rusija je odgovorila rekavši da joj ne treba posrednik u bilateralnim odnosima sa Ukrajinom. Kao novoizabrani predsjednik, Porošenko je obećao vratiti Krim, koji jeRusija pripojila u martu 2014. Potpisao jesporazum o stabilizaciji i pridruživanju zemljeEU, te se uključio u završavanjerata na istoku Ukrajine, protiv proruskih separatističkih snaga koje su htjele snažnije veze saRusijom.
Naukrajinskim predsjedničkim izborima u proljeću2019. Porošenko je dobio 24,5% glasova u drugom krugu i poražen je odVolodimira Zelenskog.
Poslije izvora, dana 20. decembra 2019. ukrajinska policija je upala u sjedište Porošenkove stranke po nalogu novoizabranog predsjednika Zelenskog. Pretres je bio dio dvije kaznene istrage koje su u tijeku i usmjerene su na dva problema: navodna krađa servera sa povjerljivim podacima; i navodna utaja poreza i pranje novca.
