Rođen je u obitelji sitnog plemića. Umjesto vojne karijere izabrao je studij zbog čega dolazi uPariz gdje se vrlo brzo sukobljava s utjecajnim učiteljemVilim iz Champeauxa. Zbog sukoba je prisiljen napustiti Pariz, ali reputacija sjajnog predavača ga prati te drži predavanja uCorbeilu iMelunu.[1] Uspjeh ga je potaknuo na povratak u Pariz, ali zbog obnovljenog sukoba s Vilimom vraća se u Melun. Ipak, nakon Vilimovog umirovljenja, Abelard preuzima njegov položaj vrhovnog filozofskog autoriteta u Parizu. Njegovu karijera naglo se prekinula1118. zbog ljubavne veze sHeloizom, kćerkom kanonika Fulberta. Veza je bila skandal zbog kojeg je Abelard kastriran, a oboje su zatvoreni u samostan. Heloiza je ondje rodila sina Astrolaba.[2] Iako javno osramoćen, Abelard se uskoro vratio u javni život, te je nakon sukoba s crkvenim autoritetima1122. osnovao samostan koji je posvetio Duhu Svetom,Paraklet. Probleme iz prehodnih godina opisao je u djeluPovijest nevolja koje je klasičan primjer srednjovjekovne autobiografije s moralnom porukom.[3]
Bio je francuski filozof kršćanskeskolastike (zrele faze srednjovjekovne filozofije, nakon razdoblja patristike). Europska intelektualna scena bila je do pojaverenesanse unutar okvira teoloških, skolastičkih kanona unutar kojih nije bilo puno prostora za snažnije inovacije. Međutim, u tim istim okvirima se vodila oštra diskusija u kojoj je Abelard bio na raziniTome Akvinskog iliRoscelina.[4] Abelard je puno radio naproblemu univerzalija i nije ga lako svrstati ni urealiste niti unominaliste. Uobičajeno ga se stoga smatra pripadnikom "nominalističko-konceptualnog" krila. Ono opće, po njemu, nije ni puka riječ, a ni transcendentna zbiljnost, nego je pojam u ljudskom umu. Dakle, Abelard je smatrao da se riječ ne izriče kao događaj nego kao smisao.[5] Abelard je pritom po mišljenju srodan spomenutom Rosceliniju, teGuanilomu.[6] Zbog svojih djela bio je osuđivan (na saboru uSoissonu1121. te na saboru uSensu1141.).
Njegov glasovitisic et non ključna je srednjovjekovna metoda istančanog pozivanja na autoritete kojom se nastoje ukloniti prividna razmimoilaženja između njih i temelju komparacije napraviti njihova hijerarhija.[7]
