Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Partija komunističke obnove

Izvor: Wikipedija
Komunistička obnova
Rifondazione Comunista
Logo PRK-a
SekretarPaolo Ferero
Osnovana1991
Prethodne strankeKomunistička partija Italije
SedišteRim
Država Italija
Zvanične novineLiberazione
Mladi ogranakMladi komunisti
(Giovanile Comunista)
Broj članova(2013)32.901[1]
IdeologijaMarksizam
Komunizam
Frakcije:
Trockizam
Evrokomunizam
Pacifizam
Politička pozicijaKrajnjalevica
Evropska strankaPartija evropske levice

Partija komunističke obnove (italijanski:Partito della Rifondazione Comunista,PRC-PRK), poznatija kaoKomunistička obnova (italijanski:Rifondazione Comunista) ili samoObnova, politička je stranka italijanske levice osnovana1991. godine. Obnova se afirmiše kao ideološki naslednikItalijanske komunističke partije.

Sa raspadom velikih tradicionalnih stranaka,Italija počinje novu fazuDruge italijanske republike.

Vrednostikomunizma su sada u krizi, naročito poslepada Berlinskog zida i zalaskomsovjetskog modela. Zato linija Komunističke obnove otkriva, takođe, prekretnicu ka novim idealimaEvrokomunizma i njegovog ideatora i bivšeg lidera KP ItalijeEnrika Berlingvera.

Fausto Bertinoti sekretar PRK-a u periodu 1994-2006.

Historija

[uredi |uredi kod]

Prve godine

[uredi |uredi kod]

1991. godine "Proleterska Demokratija" pripaja se PRK-u i omogućava širenje partije kao i relevantan izborni uspjeh na opštim izborima 1992 kada PRK dobija 6,05% glasova osvajajući 35 poslanika i 20 senatora.

Izborni događaji 1990-ih

[uredi |uredi kod]

Na izborima1994 PRK ulazi u centro-levičarsku koaliciju "Naprednjaci", koji su se kandidovali kao moguća alternativa centro-desničarskoj koaliciji koju vodiSilvio Berluskoni.

Međutim "Naprednjaci" gube izbore i Berluskoni postaje premijer i formira novu vladu, koja će ipak zbog nepoverenjaSeverne lige pasti nekoliko meseci posle. Novi izbori su održani1996.

PRK se ne priključuje novoj centro-levičarskoj koalicijiL'Ulivo i pristupa autonomno.Romano Prodi liderUlivo-a pobeđuje izbore i postaje novi predsednik savjeta ministara.

PRK odbija podršku novoj vladi i radi toga deo poslanika će odlučiti izlazak iz Obnove i formiraćePokret unitarnih komunista.

Godinu dana kasnije Prodijeva vlada će pasti radi toga što PRK nije dala podršku ali još jedan deo poslanika izlazi iz Obnove radi neslanja sa sekretaromFaustom Bertinotijem i formiraPartiju italijanskih komunista (Partito dei Comunisti Italiani).

Povodomizbora 2001 PRK pravi novi dogovor i omogućava svojim kandidatima pristup koalicijiL'Ulivo.

Izbori 2006

[uredi |uredi kod]

Naizborima 2006 PRK ulazi u novoosnovanu centro-levičarsku koalicijuL'Unione i osvaja 5,8% glasova u Predstavničkom domu i 41 poslanika 7,4% glasova u Senatu i 27 senatora. Fausto Bertinoti izabran je za predsednika Predstavničkog doma.

Izbori 2008

[uredi |uredi kod]

2008 pada druga Prodijeva vlada i PRK se pridružujesocijal-komunističkoj koaliciji "Duga Levice" zajedno saPartijom italijanskih komunista,Zelenim Italije iDemokratskom levicom uočiizbora 2008.

Međutim rezultat je katastrofalan nova koalicija osvaja jedva 3,1% i nijedno mesto u Parlamentu.

Nakon toga partija ulazi u krizu i jedan od glavnih lidera Niki Vendola će 2009 napustit PRK i formirat novu stranku pod imenomLevica Ekologija Sloboda.

Paolo Ferero (prvi desno) novi sekretar PRK-a od 2008 sa drugim liderima koalicije "Federacija levice" 2009. godine u Rimu.

Evropski izbori 2009

[uredi |uredi kod]

Posle poraza Obnova nastavlja pakt sa Partijom italijanskih komunista i formira novu izbornu listu: "Komunistička antikapitalistička lista" ipak ne uspeva da pređe cenzus od 4% i osvaja 3,38% i nijednog evroposlanika.

Nakon evropskih izbora18. jula2009 PRK je ušla unutar koalicije "Federacija levice".

Izvori

[uredi |uredi kod]
  1. Rifondazione riparte
Partija komunističke obnove naWikimedijinoj ostavi
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Partija_komunističke_obnove&oldid=42447532
Kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp