Paroda iliparod iliparodos (grčki: ἡ πάροδος = ulaz) označavao je uteatru drevne Grčke kako bočni ulaz napozornicu ili scenu, tako i prvu pesmu koju jehor pevao izlazeći na pozornicu.
Paroda je bočni ulaz na pozornicu (zaglumce), odnosno prolaz između gledalaca i scene koji vodi uorhestru (za hor).[1] Sa svake strane pozornice nalazila se po jedna paroda, tačnije između pozornice itheatrona (gledališta). Parode treba razlikovati od ulaza koji su na pozornicu vodilu izskene (pozorišne zgrade). Uhelenističkom periodu parode su bile ukrašene bogato izrezbarenim drvenim vratima. Ponekad se za parodu koristi i termineisodos.
Ugrčkoj tragediji horski element deli se na parodu (ulaznu pesmu) istasimone (stajaće pesme). Paroda je ulazna pesmahora koja se peva pri ulasku u orkestru.Aristotel uPoetici kaže: "Od horskih partija paroda je prvi govor celoga hora".[2] UEshilovimtragedijama i uSofoklovomAjantu parodu izvode i horovođa, koji uzfrulu recitujeanapeste dok hor ulazi, a kad hor dođe do orhestre, svi horeuti (članovi hora) pevajumelski deo, koji ima karakter stasimona (stajaće pesme). U kasnijim tragedijama nema horovođinog anapestičkog dela, nego hor ulazi samo uz pratnju frule, a kad stigne na svoje mesto, peva parodu.[3] U nekim kasnijim dramama paroda, umesto da predstavlja puko ponavljanjeprologa ulirskom obliku, dobijadramski karakter i uz učešće glumaca uvodi nove elemente u dramu, uslovljava i započinje radnju.[4]
Ukomediji paroda, tj. "ulazak hora", jeste scena u kojoj hor dolazi na pozornicu i predstavlja sepublici. Na ovom mestu hor obično svom snagom oponira glavnom junaku ili junakovim protivnicima. Paroda se završava nekom kratkom scenom koja omogućuje prelaz na sledeći deo –agon.[5] Tako paroda u komediji ima i lirski i dramski efekat, jer dramska radnja dalje napreduje u parodi. UAristofanovimŽabama, na primer,Dionis sa svojim slugom Ksantijom i za vreme parode putuje uHad i prelazi rekuStiks.[6]