| Paranthropus boisei | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite:Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Primates |
| Porodica: | Hominidae |
| Rod: | Paranthropus |
| Vrsta: | P. boisei |
| Dvojni naziv | |
| †Paranthropus boisei (Mary Leakey, 1959) | |
| Sinonimi | |
(Dart, 1938)
(Louis Leakey, 1959) | |
Paranthropus boisei iliAustralopithecus boisei bio je rani hominin i opisan je kao najveći pripadnik rodaParanthropus. Živio je uIstočnoj Africi tokom epohepleistocena od prije 2,3 do 1,2 miliona godina.[1]
Dobro očuvana lubanja (nazvana "Orašarko"), koju je prva otkrila antropologinjaMary Leakey 17. jula1959. godine u jaruzi Olduvai (Tanzanija), stara je 1,75 miliona godina i imala je karakteristike koje se mogu naći kod robusnih australopitecina. Mary i njen mužLouis Leakey klasificirali su ga kaoZinjanthropus boisei, gdje je "Zinj" naziv srednjovjekovne istočnoafričke regije Zanj, a "anthropus" (gr. ανθρωπος, anthropos) "ljudsko biće"; te "boisei" za Charlesa Boisea, dobročinitelja tog antropološkog tima.[2]
Paranthropus boisei (kako je ta vrsta kasnije kategorizirana) pokazala se kao pravo blago, naročito kada je sin spomenutih antropologa,Richard Leakey, ustvrdio da je to bila prva vrsta hominina koja je koristila kamene alate. Richard je1969. u Koobi Fori blizu regije jezera Turkana uKeniji otkrio još jednu lubanju.
Zapremina mozga dosta je malena, između 500 i 550 cm³, ne mnogo veća u odnosu na one kod vrstaAustralopithecus afarensis iAustralopithecus africanus ili današnjih šimpanzi. Za razliku odP. robustus,P. boisei je imao mnogo kraći veliki otvor (foramen magnum). Uz to su varijacije u izgledu lubanja unutar vrsteP. boisei neobično velike.[3] Kod prosječnih odraslih mužjaka bile su veće nego kod ženki (spolni dimorfizam), kao što je bio slučaj sa gotovo svim vrstama australopitecina. Mužjaci su težili oko 49 kg i imali visinu od 1,37 metara, dok su ženke težile 34 kg i imale visinu od 1,24 m.[1]
Imao je lubanju visoko specijaliziranu za žvakanje tvrdih materijala i nekoliko osobina koje se mogu naći kod današnjih gorila.P. boisei je nastanjivao šumovite savanske predjele.[4] Tu vrstu ponekada zovu "Orašarko" zato što je imao najveće i najravnije (pret)kutnjake i najdeblju zubnugleđ od svih poznatih hominina.[5]
Paranthropus boisei je imao velike žvakaće mišiće, zajedno sa velikom sagitalnom krijestom. Zbog činjenice da je njihovo lice tako široko,P. boisei je također imao ogromne obrazne zube, četiri puta veće od ljudskih.[3] Mada su imali tako velike kutnjake i obrazne zube, prednji su im bili dosta manji od onih kod sličnih vrsta.
Neki tvrde da je kraniodentalna morfologija ovog taksona (veliki pretkutnjaci i kutnjaci, debela gleđ, robusna čeljust, sagitalna krijesta, široka obrazna regija) pokazatelj ishrane tvrdom ili žilavom hranom kao što su gomolj, orasi i sjemenje.[6] Međutim, istraživanje mikroskopskih tragova trošenja kutnjaka kodP. boisei[7][8] pronašlo je uzorak mnogo drukčiji od onog kod vrsteP. robustus uJužnoafričkoj Republici, za koju se smatra da se hranila tvrdom hranom u vrijeme oskudice.[9] Tako se pokazalo da je tvrda hrana rijetko bila dio njegove ishrane. Omjeri ugljikovih izotopa kodP. boisei ukazuju na to da je njegovom ishranom dominirala C4 vegetacija, za razliku odP. robustus u Južnoafričkoj Republici.
A. Amzaye je1993. pronašao fosileP. boisei kod gradaKonso uEtiopiji. Ta nepotpuna lubanja dobila je oznaku KGA10-525 i ima starost od 1,4 miliona godina. Najveći je ikada pronađeni primjerak lubanjeP. boisei. Najstariji primjerakP. boisei pronađen je u Nacionalnom parku Omo (Etiopija) - star je 2,3 miliona godina i klasificiran je kao (L. 74a-21), dok je najmlađi primjerak iz jaruge Olduvai (OH 3 i OH 38), starosti 1,2 miliona godina.
Ishrana bilo kojeg taksona odnosi se na različite vrste hrane i pića na koje se određeni organizam oslanja za pribavljanje hranjivih tvari. Gotovo svo istraživanje ishrane izumrlih hominina prije svega se fokusira na hranu koju konzumiraju, zato što im je za piće služila voda. Gotovo su svi primati i hominini bili generalisti, što znači da su jeli raznoliku hranu i da se nisu oslanjali na jedan specifičan izvor hrane.[10]
Teorija sa kojom se većina slaže je da seParanthropus boisei oslanjao na tvrdu hranu kao glavni izvor hranjivih tvari.[11] Snažni mišići čeljusti smatraju se evolutivnom prilagodbom vrsteParanthropus boisei na prehranu orasima, sjemenkama i tvrdim voćem.[12] Analiza kutnjaka pokazala je da tragovi trošenja zuba kodParanthropus boisei ukazuju na konstantno žvakanje malenih, tvrdih vrsta hrane, kao što su orasi i sjemenje. Tehnikama datiranja ugljikom naučnici su uspjeli ustvrditi koju je hranuParanthropus boisei jeo za života.[12] Daljnji dokaz za prehranu voćem i orasima je klasifikacijaParanthropusa boiseia kao kozmopolitske vrste, što znači da bi njegova široka geografska rasprostranjenost rezultirala raznolikom prehranom.[12]
Zajedno sa voćem i orasima, ustvrđeno je da jeParanthropus boisei jeo velike količine trave i šaši. Analizom stabilnih izotopa u fosilimaParanthropusa boiseia ustvrđeno je da je on jeo velike količine C4 biomase koja je postojala u njegovo vrijeme. Čak je ustvrđeno i da jeParanthropus boisei jeo veće količine biljnih tvari nego bilo koji drugi hominin.[13] Jedno istraživanje došlo je na zaključak da se ishrana vrsteParanthropus boisei zapravo većinom sastojala od trave i šaši kao što jeCyperus esculentus i da je rijetko jeo voće i orahe.[14][15]
Nakon što je uspio preživjeti dvije različite vrste ekoloških okolnosti,P. boisei je razvio raznolike strategije preživljavanja. Također je bitno naglasiti da je dodavanje lukovica u ishranu činilo vjerojatnijim za tu vrstu da unese neophodnu dnevnu količinu kalorija.[16]
Podaci o ugljikovim izotopima kodParanthropus boisei ukazuju na to da im se ishrana prije svega zasnivala na resursima C4, vjerovatno travama i šaši. Podaci također ukazuju na to da je ta ishrana centrirana oko resursa C4 bila zastupljena dugo vremena i na velikim geografskim prostranstvima.[12]
Također daljnje opovrgavaju razne teorije o uzorcima ishrane kodParanthropus boisei; uzorak ishrane kodParanthropus boisei nije bio sličan onom kod afričkih čovjekolikih majmuna, te se nije fokusirao na orahe i tvrdo voće.
Na osnovu podataka o ugljikovim izotopima i mikroskopskim tragovima trošenja zuba vjerovatno je da suParanthropusi u istočnoj Africi i južnoj Africi imali različitu ishranu.[17]
Paranthropus boisei je poznat po velikim i glatkim obraznim zubima sa debelom gleđi. Uzorak trošenja zuba na mikroskopskom nivou kod jedinstvenih i čvrstih zubaP. boisei naveo je mnoge na uvjerenje da se njegova ishrana sastojala od čvrste hrane; zbog toga jeP. boisei dobio nadimak "Orašarko". Neke analize pokazuju samo laku istrošenost zuba, sa finim linearnim grebenima i udubljenjima.[13]P. boisei se smatra jednim od najvećih konzumenata tvrde hrane. Deblja gleđ jedna je od glavnih osobina u evoluciji hominina. Postoji mogućnost da postoji veza između debljine gleđi i prilagodbi ishrani određenim vrstama hrane.[18]
Mikroskopski tragovi trošenja zuba kodP. boisei istražuju se od 1980-ih, zato što je ishrana tih hominina nepoznata. Kada istražuju istrošenost, naučnici su u stanju istražiti uzorke na zubima, pomoću čega ustvrđuju u koju prehrambenu klasu taj hominin spada. Kada jeP. boisei umro, uzorak od nekoliko prethodnih obroka stvrdnuo bi se u gleđ, omogućivši naučnicima da vide šta je jeo.[19]
