Rijeka Paragvaj dijeli zemlju na dva dijela: na sjeverozapadu je ravni i rijetko naseljeniGran Chaco, dok je istok reljefno raznolikiji (na jugoistoku se nalazi najviši vrh, Cerro Pero, visok 842 m) i naseljeniji (u njemu živi 95% paragvajskog stanovništva).
Klima je u Gran Chacutropska s velikim varijacijama temperature, a na istoku suptropska.
Prvi evropski kolonisti su stigli su taj kraj područje početkom16. vijeka, a1537. Španjolci su osnovaliAsunción koji je ubrzo postao središte kolonijalne provincije.Jezuiti su kroz mrežu misija kolonizirali ostatak istočnog Paragvaja, ali su u drugoj polovici18. vijeka istjerani. Godine1776. cijelo je područje postalo dioVicekraljevstva Rio de la Plata sa sjedištem uBuenos Airesu. Paragvaj je proglasio nezavisnost zbacivši lokalne španjolske vlasti15. maja1811.
Paragvajsko je stanovništvo među najhomogenijima na kontinentu: 95%stanovništva činemestici Španjolaca iAmeričkih Indijanaca koji uglavnom govoreguaranskim, a 3 /4 stanovništva koristi se išpanjolskim. 4 700 000 paragvajskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim (više od 90% od ukupnog stanovništva), a najrasprostranjeniji jeguarani (4 650 000).[5] Manje zajednice doseljenika izNjemačke,Japana,Koreje i drugih zemalja djelomice su zadržale svoj jezik i kulturu. Vjerski, stanovnici uglavnom pripadajurimokatoličkoj crkvi, uz manje skupinemenonita i drugihprotestanata.
Paragvaj ima tržišnu privredu s velikim sektorom sive ekonomije zbog tradicionalno nižih cijena nego u susjednomBrazilu iArgentini. Značajan je izvozpoljoprivrednih dobara te električne energije koja se proizvodi u golemojhidroelektrani Itaipu, najvećoj na svijetu po instaliranoj snazi, koja se nalazi na rijeciParani na granici s Brazilom, i također velikoj elektrani Yaciretá na granici s Argentinom.
BDP je za2019. procijenjen na 14.131USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
↑„8 LIZCANO”. Convergencia.uaemex.mx. Arhivirano izoriginala na datum 2014-02-24. Pristupljeno 5. X 2012.
↑Department of Economic and Social Affairs Population Division (2011) (PDF). World Population Prospects, Table A.1. 2011 revision. United Nations. Pristupljeno 2009-03-12.
↑Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 79.
.svg)
.svg)
