Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su s njim sklopili ugovor u kojem su se obvezali da neće napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar.
U to su vrijeme ovi Hrvati imali Porgu za svogarhonta (kneza). Ova zemlja u kojoj su se naselili sami isti Hrvati, bila je u prijašnje vrijeme pod upravom caraRimljana, pa se zbog toga u zemlji ovih istih Hrvata nalazi palača i hipodromi caraDioklecijana, još sačuvani u graduSaloni, blizu gradaSplita. Ovi kršteni Hrvati ne žele ratovati protiv tuđih zemalja, izvan granica svoje zemlje, jer su primili neku vrst proročanskog odgovora i zapovijedi rimskogapape, koji je u vrijemeHeraklija, caraBizantinaca, poslao svećenike pokrstio ih. To je stoga jer su poslije krštenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrđen njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem, i jamstvom u imesvetoga Petra apostola, da oni nikada neće poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i oni su od istoga rimskoga pape primili blagoslov za taj čin, a to je (poruka) ako bi bilo koji stranci pošli u rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tada će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar,Kristov učenik, dat će im pobjedu.
– De administrando imperio, 31
Budući da Porfirogenet ne spominje papino ime, o tome povjesničari imaju različita mišljenja: za jedne je to obična priča (F. Rački, N. Klaić), za druge se radi o hrvatskoj predaji (T. Smičiklas, D. Gruber), dok F. Šišić drži da se vijest slaže sa stilom Rimske kurije, ali da se događaj zbio mnogo kasnije, u doba kneza Branimira. Prema drugim izvorima, Agaton u pismu iz 680. kao obraćene narode navodi Slavene (što se jedino može odnositi na Hrvate), pa na temelju toga i drugih izvora S. K. Sakač zaključuje da su Hrvati sklopili 679. s Agatonom mirovni ugovor.