Cantu in paghjella, tradicijsko svjetovno i liturgijsko pjevanje s Korzike | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština | |
 | |
 | |
| Regija: | Evropa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2009. |
| ID: | 00315 |
| Ugroženost: | 2009. - |
| Poveznica: | UNESCO |
Paghjella (korzikanski za „uparene”, množ.paghjelle) je vrstapolifonijskog narodnog muškogpjevanja sKorzike (Francuska) koje se obično sastoji od osam vrstarime gdje svaka riječ tvori poetičniritam[1]. Paghjella više naglašava glasove nego riječi, pa su tako njihovi stihovi poprilično oštri, pa čak i nasilni, što odgovara snažnim glasovima. Obično ju izvode tri muškarca od kojih svaki ima određenu ulogu:
Ovakvo pjevanje zahtjeva simbiozu pjevača koji se odlikuju značajnim improvizacijama, pa tako nema dvije slične paghjella skupine. Paghjella značajno koristi jeku i pjeva sea capella na različitim jezicima, uključujućikorzikanski,sardinski,latinski igrčki. Nekad se pjevala isključivo tijekomliturgija, a danas je uglavnom svjetovno pjevanje za svečane, društvene i vjerske prilike; u baru ili seoskom trgu, te kao dio liturgijskih misa i procesija i tijekom poljoprivrednih sajmova.
Glavni način prijenosa je oralno, uglavnom kroz promatranje i slušanje, imitacijom i vježbanjem, najprije putem dječačkihzborova koji izvode svakodnevne liturgijske pjesme, a kasnije u adolescenciji putem lokalnih crkvenih zborova.
Kao najreprezentativniji izraz korzikanske kulturepaghjella je upisana naUNESCO-vpopis nematerijalne svjetske baštine u Evropi[2].
Usprkos napora njegovih praktikanata da revitaliziraju svojerepertoare, paghjella je postupno izgubila vitalnost zbog snažnog pada međugeneracijskog prijenosa uzrokovanog iseljavanjem mlađe generacije i posljedičnim osiromašenjem pjevačkog repertoara. Ako se ne poduzmu neke mjere zaštite paghjella će prestati postojati u sadašnjem obliku i preživjet će samo kao turistički proizvod lišen društvenih spona koje mu daju pravo značenje. Zbog toga je 2009. godine paghjella upisana i napopis nematerijalne baštine u opasnosti[2].
