Koordinate:42° 34′ SG Š, 18° 32′ IGD

Orjen
Zubački kabao, najviši vrh Orjena
Nadmorska visina	1.894 m (Zubački kabao)
Države	Crna Gora, Bosna i Hercegovina

Orjen je najviša subadriatička planinadinarskog orogena. Sa 1894 mZubački kabao je najviši od ukupno 6 vrhova iznad 1800 m. Kao jako krševita planina, Orjen je bezvodan, iako prima prosječno 4762 mm padavina godišnje i spada u najkišovitije oblasti uEvropi. Orjen se sastoji od nekoliko paralelnih lanaca koji se pružaju od sjeverozapada prema jugoistoku. Između lanaca su duboki dolovi kaoReovački do,Duboki do,Dobri do iUbaljski do. Oni suglacijalni dolovi, koji pored dužina od nekoliko kilometara dostižu značajne širine od 2 km. Reljef Orjena je izrazito glaciokarstnog karaktera, što je matični substrat veoma čistogkrečnjaka, a glacijacija je ovde bila izuzetno snažna. Ledena kapa je u vrijeme glacijala dostizala veličinu od 150 km². Glečeri su silazili sa svih strana Orjena, a najznačajniji su bili glečeri premaRisnu iDragaljskom polju, dok je jedan lednik sišao i u Dobri do. Sjeverna strana Orjena se zove Bijela gora. najizrazitiji je visokoplaninski predio koji je prekriven visokim bukovo-jelovim šumama.

Orjen je najviša planina primorskogdinarskog orogena. Termin je definisaonjemački geograf Trol.

Na Orjenu jevegetacioni alpinski prostor formiran na svim većim vrhovima i grebenima. Solifluvidijalne procese, kao posljedice dnevnih zaleđivanja i odleđivanja zemljišta, su zapažene uglavnom na sjevernim stranama Jastrebice, Buganjske grede, Reovačke grede, Pazue i u Pavlovačkom dolu ispodZubačkog kabla. Sipari su najmarkantnije posljedice tih procesa. Visina planine, koja dostiže apsolutnu vrijednost od 1893 m, a relativnu od 650 m na horizontalnoj daljini od 1 km, takođe bi odgovarala za svrstavanje Orjena u visoke planine.

Jedino što bi Orjenu oduzelo to priznanje je nedostatakglečera. Poznato je da glečeri naBalkanu ne postoje. Međutim, prije 20.000 godina, u perioduledenog doba — Virma, glečeri su postojali. Glečeri su oblikovali svojom velikom masom i energijom planine poputProkletija,Durmitora, Pirina,Rile,Prenja i Orjena. Velikinjemački geograf Penk (učiteljJovan Cvijić) je1899. ustanovio da je Orjen za vrijemepleistocena ležao 700 m iznad snježne granice. Tako su se razvili veliki glečeri, koji su silazili do samog rubaBoke kotorske. Glečeri su ostavili niz tragova kao što sucirkovi,morene, valovi i mutonirane stijene. Glečerski valovi formirani su u Reovačkom i Dobrom dolu. Imali su dužinu od 10 km i završavali su se velikim terminalnim morenama. Subrin amfiteater je po geomorfološkoj evoluciji specifični cirk lavinskog tipa. Takvih danas ima u zapadnimAlpima,Kavkazu iHimalajima.

Prema istraživanju orjenske glacijacije, ledena masa je dostigla veličinu od 150 km² i debljinu do 350 m. Djelovanje lednika je najuočljivije u ljutom izgledu izrazito glacijalno oblikovanog vrha Orjena. Nekadašnji glečeri i danas utiču naekologiju Orjena.

Ledeno doba je imalo još jednu veliku posljedicu. Za više od 2 miliona godina koliko je trajalo, izmijenio se živi svijet. Biljke i životinje, koje se nisu mogle prilagoditi teškim uslovima promjeneklime, su isčezle. Tako živi svijet na Orjenu još uvijek nosi pečat dobijen u vrijeme glacijacije. To je razumljivo ako se ima u vidu da se ledeno doba završilo samo prije 10.500 godina. Zadnji glečer se sa Orjena povukao prije 15.000 godina. Ostale su neke biljke koje su inače izarktičkih krajeva našle utočište na najvišim vrhovima. Takvi glacijalni relikti nađeni na Orjenu sulatinski:Druas octopetala (rijetko na Jastrebici),latinski:Leontopodium alpinum (naveden u literaturi),latinski:Hieracium villosum,latinski:Betula pendula.

Činjenica je da Orjen pripada rejonu sa najizraženijim vantropskimkarstom. Ovakav kvantitativno i kvalitativno razvijeni karst ima »nepovoljne« osobine:

• Prvo, današnje suptropske klimatske prilike, koje vladaju na Orjenu, ne dozvoljavaju mogućnost formiranja drenažnih sistema sa manjim i većim vodotocima. Cio vodeni talog ponire i gravitacijskom snagom se spušta u dubinu do barijernih slojeva, jer je kompletna stijenska masa u potpunosti karstifikovana. Posljedica je zemljišna aridnost predjela.
• Drugo je spori i slabi razvitaktla. Ako se izuzmecrvenica, koja je fosilnog karaktera i formirana je pre nekoliko miliona godina, na kompaktnomkrečnjaku podsuptropskom klimom dubljih zemljišta nema. Samo kad dođe do jačih translokacija poput klizanja, nađu se i duboki slojevi zemlje. Čisti krečnjak sa više od 95% CaCO³ kao dinarski, ne dozvoljava da rezidualniminerali, kojih ima jako malo, ostaju kao neorganična baza u zemljišnoj evoluciji.

Ako početni substrat nije kompaktna stijena, nego poput sipara ili nanosa sastavljen od izlomljenog kamena pedogenesa, ima i poput čistog krečnjačkog substrata bolje uslove. Takvih nanosa na Orjenu ima tamo gdje su biliglečeri.Morenski nanosi ne karstifikuju, a kapilarno i adsorpcijarno drže znatne količine vode. Razlog što morene ne karstifikuju je u velikoj primarnoj poroznosti, što uslovljava da se korozivni procesi koji stvaraju pravi karst poputškrape, jame i itd. ne mogu formirati. Nesumnjivo su morene najbolje baze pedogenske evolucije na karstu.

Na Orjenu visoke šume rastu isključivo na takvim substratima. Nekadašnja, dodušeborovima pošumljenamorena kod selaKameno spada u ovakve lokacije, ali i sve ostale morene svih 17 orjenskih glečera, od kojih je samo u Vrbanjskom polju silazilo 4. Na ostalim primorskim planinama ovakvo zaleđivanje je, pored Orjena, zastupljeno samo naLovćenu, doduše u manjoj mjeri.

Ostalo zemljište je jako skeletirano i pripada planinskim crnicama (buhavica, rendcine). Planinske crnice bogate suhumusom. Zbog plitkosti, nisu povoljne zašume. Laboratorijske analize orjenskog zemljišta pokazale su da zemljište namorenama ima ph vrijednost od 4.5 (kisjelo) do 7 (slabo bazično). Dobro je snabdjevenoazotom i ima dovoljne količinegline. Glina je presudni faktor hranljivosti zemljišta. Dubina horizonta je veća od 1 m, što olakšava da za vrijeme ljetnjih sušavegetacija dođe do vode.

Na današnji biljni svijet nesumnjivo najviše utiču klimatske prilike. One se odlikuju lokacijom Orjena u suptropskoj zoni u sastavudinarskog orogena. Dvije činjenice su odlučujuće. Prvo, dužina ljetnje suše i drugo, vlažne i hladne zime. Po količini padavina Orjen je na prvom mjestu uEvropi. Ljetnje suše prema statistici traju 2 mjeseca. Zavisno od godine, traju i više mjeseci, a ponekad nisu izražene.

Zime su takođe kritično doba. One su uDinaridima često oštre, sa presudnom pojavom dva različita sistemavjetra. Na jednoj strani, hladna i suva kontinentalnabura, a na drugoj umjereno-topli i jako vlažnijugo, koji donosi ogromne količine padavina sa jakim intenzitetom. Bura je snažan i slapovit vjetar iz sjevernog kvadranta. Donosi primorju niže temperature vazduha i utiče na formacijuvegetacije. Zato na dinarskoj obaliJadrana osjetljivija zimzelena vegetacija nije toliko razvijena, kao što je uGrčkoj iliItaliji. Biljke koje su bolje adaptirane na periodične mrazeve primjećuju se blizu mora. Jugo je takođe snažan vjetar i stiže sa mediteranskimciklonima.

U hladnijem dijelu godine cikloni donose velike količine vlage prelaskom preko relativno toplogSredozemnog mora. Pri forsiranom dizanju preko zimi hladnih Dinarida, dolazi dokondenzacije i do najobilnijih padavina uEvropi.

Snježni pokrivač na Bijeloj gori traje i više od 140 dana. Veliki okeanitet uslovljava dominacijubukovih šuma, koje u čistim satojima dominiraju monatni pojas. Na dubljim zemljištimabukva onemogućava drugom drveću da se naseljava. Tek u nešto hladnijim krajevima Bijele gore uspijeva ijela. Jela je jedini izuzetak u smislu da uspijeva i na jako zasjenjenim mjestima i ima duži vijek od bukve. Jele dostižu starost veću od 300 godina, amunikina stabla starija od 500 godina nisu rijetkost na Orjenu. Jako istureni teren daje i muniki mogućnost za opstanak. U nižim zonama submediteranske vrste zamjenjuju bukvu. Te šume su bogatije vrstama, ali zbog blizine naselja jače devastirane.Javor gluvači, bijeli i crni grab,cer, makedonskihrast i druge vrste stvaraju šumu iznad priobalnog pojasa. Najljepše šume su razvijene kod Knež-laza i u Jasenovom dolu.U prizemnojflori dominiraju termofilne biljke, a naročito ima mnogo vrstaorhideja, divljihlala i šumarica.

Zonacija je redoslijed vegetacijskih formacija koje se mijenjaju na vertikalnom i horizontalnim profilu. Na Orjenu u 4 klimazonalnim visinskim pojasima ima šest vegetacionih formacija, koje spadaju u dvije velike evolucione grupe: mediteransku i evrosibirisku. Vegetacione klase su obilježene svojimlatinskom imenom, a stub na lijevoj strani pokazuje kojoj klimatskoj zoni pripadaju.

Iznadšume je alpinski rejon koji je najistureniji vjetru (bura,jugo). Ponekamunika dospijeva i na najviše vrhove. Alpinski prostor je ekološki najkritičniji pojas. Biljni svijet raznim adaptacijama uspijeva da izdrži snažni vjetar, niske temperature, pojačano sunčevo zračenje i kratki vegetacijski period.

Komparativne analize izmeđuVelebita,Biokova i Orjena pokazale su da je Orjen najrazličitija primorska planina Dinarida. Centar je ilirskogendemizma, a neke biljke ograničene su strogo na ovaj masiv.

Šumske površine sajelom ibukvom naseljavaju duboko zemljište na morenama. Iznad guste šume pojedinačne grupe jele i munike se nalaze na strmim stijenama. Jela je naročito interesantno drvo. Populacija na Bijeloj gori se nekim osobinama razlikuje od ostalih dinarskih populacija, sem možda onih naBiokovu. U pleistocenu je došlo do hibridizacije dvejubalkanskih vrsta jele, evropske i grčke. Hibridnih populacija ima naročito uMakedoniji,Bugarskoj iGrčkoj. Detaljnija istraživanja orjenske populacije nisu rađena. Primjerci jele su odneseni u botanički institut Bajrojt uNjemačkoj. Prašume sa jelom ostale su djelimično na Gvozdu i duž grebena od Gumbara do Veljeg leta. Nažalost, počektom1960-ih godina počela je sječa šuma u Bijeloj gori, pa su znatne količine devastirane. Ostatak, i po estetskoj vrednosti i genetičkom potencijalu, treba sačuvati.

Najviši dijelovi su pod snijegom ili, ako teren ne dozvoljava zadržavanje snijega, izdižu se prave alpinske litice sa specijalizovanom vegetacijom. Snijeg ima pozitivan efekat na vegetaciju. Štiti od jakih mrazeva, a dozvoljava i retenziju vodenog taloga u vegetativom periodu. U vrijeme snimanja, vegetacija je već uveliko krenula, dok bukove šume olistaju nešto kasnije. Ukras proljeća su razne vrstešafrana (latinski:Crocus dalmaticus), livadski procjepak (latinski:Scilla litardierei), (latinski:Muscari bortruoides), (latinski:Eruthronium dens-canis), nježna kockavica (latinski:Fritillaria gracilis), kao i razne alpinske vrste koje svojim raznoličjem krase ove predjele. U suptropskim krajevima je razlika između sjevernih i južnih ekspozicija najjače izražena.

Flora Orjena je istraživana od1835. godine. Na početku, strani istraživači su najviše unaprijedili znanje o florističkom bogatsvu. Ni 170 godina istraživanja nije bilo dovoljno da bi se sve otkrilo. Nepristupačni teren i samo ekskurzivne posjete nisu dale rezultate kakve pruža detaljno istraživanje. Tako se i danas nađu za nauku nove vrste, kao što je slučaj sa jednim primerkomperunike. Zabilježene su dosad neopisane vrste:Acer heldreichii — planinski javor,Saksifraga frederici-augusti,Paeonia mascula — božur, Betula pendula — breza. Velika raznovrsnost flore je posljedica položaja između dve florne provincije, ilirske i jadranske, i povoljnih klimatskih i geomorfoloških prilika. Znatna visina masiva omogućava zadržavanje glacijalnih relikata. Na drugoj strani, u nižim i južnim krajevima preživjeli su tercijarni relikti, čak i ledeno doba. Oni su uspjeli u posebnim uslovima koje pružaju siromašna staništa stijena da izbjegnu snažnu konkurenciju »generalista«. Ovakve forme predstavljajulatinski:Amphoricarpus neumaueri,latinski:Moltkia petrea,latinski:Corulus collurna,latinski:Pinus heldreichii,latinski:Acer heldreichii,latinski:Paeonia durica,latinski:Taksus baccata. Takođe su zastupljene endemične biljke elegantni lan (Linum elegans, Spruner ex Boiss.), kratkozupčasta kadulja / veliki krstac (Salvia brachyodon, Vandas), orjenska perunika (Iris orjenii, Bräuchler et Cikovac), Knapov karanfil/klinčić (Dianthus knappii, Pant., Asch & Kanitz ex Borbás) i hrvatski vrisak (Satureja horvatii, Šilić).^[1]

• 
  Kamenjarka raste na stijenama unutarmunikovih ili čistihjelovih šuma.
• 
  Jela i munika su najznačajniji četinari Orjena.
• 
  Orjenskaperunika jeendem Orjena.
• 
  Nježna kockavica.
• 
  Grčkijavor — tercijarni relikt u subalpinskim šumamaBalkana.
• 
  Orjenska hudika — endemični žbun.
• 
  Planinskibožur.

Lakši način povratka u civilizaciju je silazak putem u selo Crkvice (do dva sata hoda). Od Crkvica počinje asfaltni put kojim se može spuštiti uRisan ili produžiti zaNikšić.

Ovo selo posjeduje impozantne materijalne ostatke burne prošlosti: tu se nekada nalazila velikaaustrougarska kasarna sa okolnim utvrđenjima. Rađena je u cilju pacifikacije ovog pograničnog, ustaničkog kraja.

Zubački kabao, glavni vrh masiva Orjena i najviša tačka primorskihDinarida, dobio je kvalitetnu pješačku stazu davne1895. godine.

Voda je stalno prisutna u kaptiranoj kapavici — Studencu, koja se nalazi na oko 300 m jugozapadno od Sedla. Odmah ispod doma, u istom pravcu, nalazi se Orjenska lokva, koja takođe ne presušuje, ali je ovu vodu potrebno dezinfikovati.

Reovačka greda, čiji je najviši vrh Međugorje (1769 m), smatra se uz Subrin (1679 m) amfiteatar, najljepšim dijelom masiva. Na stazi, na polovini puta do Reovačkog dola, prolazi se uz lokvu Reovac (potrebna dezinfekcija vode). Lokva predstavlja važno mjesto za pojenje stoke pri ljetnoj ispaši u dolovima. Nakon kratkog dijela krozbukovu šumu, staza se penje preko izrazito strme padine. Za četrdesetak minuta se stiže do podnožja sipara. Tu se nalazi izvor — kapavica Studenac, čija se izdašnost krajem ljeta značajno smanjuje. Okolina iznad Studenca se ističe surovom ljepotom. Na ovom terenu suvereno vladajumunike, od kojih pojedini primjerci posebno zadivljuju svojim oblikom i dimenzijama. Mnoge su uspjele izrasti u kompaktnim gigantskim stijenama, teško prohodnim i najboljim alpinistima. Čitav uspon na Pazuu spada u teže planinarske poduhvate, a na pojedinim mjestima ima i određene elemente alpinizma. Snježni pokrivač (koji je prisutan i većim dijelom maja) svrstava uspon na Pazuu u zimski alpinizam.

Pećine iokapine, koje mogu poslužiti kao zaklon za kraće vrijeme (jer prokišnjavaju), se u većem broju nalaze u podnožju glavne litice iznad Studenca. Zimi su njihovi otvori zatrpani snijegom koji pada sa litice.

Park Prirode Orjen
IUCN kategorija V (zaštićeni krajolik/morski pejzaž)
Zubački kabao (1.894 m.), najviši vrh Orjena
Lokacija	Crna Gora
Najbliži grad	Herceg Novi
Koordinate	42°34′0″N18°32′0″E / 42.56667°N 18.53333°E /42.56667; 18.53333
Površina	87,97 km²(34 mi² )
Osnivanje	2009.[2]
Upravljačko tijelo	Park prirode Orjen - Herceg Novi

• Planinarenje — od aprila do septembra.
• Biciklizam — na lokalnim putevima na Orjenu.
• Plivanje — uBoki kotorskoj.
• Orjenski maraton — sa dvije trase: kraća i lakša (poludnevna), podesna za slabije planinare i ostale ljubitelje prirode, i duža i teža (cjelodnevna), namjenjena boljim planinarima.

Zimi je put na Orjenu uglavnom neprohodan, ali postoji mogućnost zaskijanje na Orjenskom sedlu i zalov u Bijeloj gori.

• Skijanje — na Orjenskom sedlu, nema lifta.
• Lov

Masiv Orjena veoma je neobičan, pun surove ljepote. Na njemu nema pejzaže alpskog tipa, lednika, špicastih vrhova,jezera i plahovitih vodotoka. Centralni dio je pun kamenih platoa, raspucalih stijena i dubokihjama. Zanimljivo je da planinu, Uz sivilokrečnjaka, prisutne su i zelene boja guste šume. Tri područja su proglašena za zaštićena područja

• Park prirode Orjen u Bosni i Hercegovini
• Park prirode Orjen u Crnoj Gori,zaštićeni pejzaž, veličine 8.797 hektara
• Zajednica bora munike (Pinus heldraichii) u Crnoj Gori, veličine 300 hektara,

• Pavle Čikovac:Soziologie und standortbedingte Verbreitung tannenreicher Wälder im Orjen Gebirge - Montenegro. Diplomski rad LMU, Department of Geography,Minhen,2002..

Orjen naWikimedijinoj ostavi

• Goran Z. Komar: Planinska sela Dračevice pod vlašću Venecije 1687-1797Arhivirano 2014-01-11 naWayback Machine-u
• PD „Vučji zub“ Trebinje
• Planinarski klub SubraArhivirano 2010-11-14 naWayback Machine-u

• Planine u Crnoj Gori
• Planine u Republici Srpskoj
• Dinarske planine
• Parkovi prirode u Crnoj Gori

• IUCN kategorija V
• Webarchive template wayback links