Most Županja-Orašje prekoSave spajaBiH saHrvatskom. Gradnja mosta je završena 1998. godine. Prijašnji most na identičnoj lokaciji je srušen 1991. godine na početkurata u SFRJ. U međuvremenu, dok nije postavljen privremeni pontonski most, riječnaskela je bila jedini način prelaska s desne na lijevu stranuSave, odnosno iz BiH u Hrvatsku i obrnuto.
U 1995. godini pripadniciVojske Sjedinjenih Država gradepontonski most s ciljem prevoženja osoblja i opreme prekoSave do baze uTuzli. Uz pomoć inozemnih donacija most je potpuno obnovljen 1998. god.
Grad broji oko 4500 stanovnika od čega je u samom gradu omjer Hrvata i muslimana 45:55%.Naslonjen na desnu obalu rijekeSave i uglavnom je ravničarskog terena. Umjetni nasipi (koji se nastavljaju iz pravcaBosanskog Šamca) štite grad od poplava u proljeće kadaSava nabuja.Grad s okolicom su još u 13. stoljeću naselili Hrvati a najstariji zapis je iz sela Tolisa Terra Tolys iz 1244.god. Prva pučka škola u BiH je također utemeljena u Tolisi.Nakon turske okupacije i pred slom otomanskog carstva na područje općine 1860.god. dolaze prognani muslimani iz Srbije te se uz pomoć francuskog inžinjera dobivaju konture grada kakve su danas i karakterističan kockasti raspored ulica.U samom gradu prije rata obitavalo je oko 15% srpskog življa koje je početkom rata napustilo grad a danas ih je u Orašju svega stotinjak.Orašje je poznato po glumcu Ivi Gregureviću a povijesno i po fra Martinu Nediću.
Grad se neslužbeno dijeli na centar (središte grada),Novo naselje, Lamele i zone Jug 1,2 i 3.
Granični prijelaz prema Hrvatskoj je jedan od tri suvremeno građena nova prijelaza u Bosni i Hercegovini na kojem je najveći uvoz roba.
Hladne zime s punosnijega i topla ljeta karakteriziraju područje grada i cijele općine.
Bok, Bukova Greda, Čović Polje, Donja Mahala, Donji Žabar, Dusine, Hrastik,Jenjić, Kopanice, Kostrč, Lepnica, Lončari,Matići, Orašje, Oštra Luka, Tolisa, Ugljara, Vidovice i Vinković.
Grad je1991. brojao oko 3.400 stanovnika. Po današnjim procjenama, Hrvati čine 88% broja stanovnika općine, a Bošnjaci 12%. U samom gradu, gdje 99% Bošnjaka živi, omjer je 55% Bošnjaka, 45% Hrvata jer je nakon rata veliki broj Hrvata iz porušenih sela doselio u Orašje pa se i grad povećao a brojnost stanovništva prelazi 4.500.
Orašje je nastalo u periodu četvrtog genocida nad muslimanima koji se događa između1830. i1867. godine, kao posljedica Hattiserifa iz 1830. i njegova aneksa iz1833. godine, kojima jeSrbija stekla status vazalne autonomne kneževine unutar Osmanskog carstva, ali i mogućnost da protjera muslimane izUžica,Šapca, Sokola iBeograda, što je i učinjeno od1862. do1867. godine. Sve prognane muslimane Porta naseljavaju u Bosnu i za njih se podižu dva nova naselja - Gornju i Donju Aziziju, odnosnoBosanski Šamac i Orašje.
Orašje je jedna od nekoliko enklava Bosanske Posavine koje su za vrijemerata u BiH ostale pod hrvatskim nadzorom. Završetkom rata je pripalaFederaciji BiH, iako je dio predratne općine pripao Republici Srpskoj i čini novu općinuDonji Žabar.
Općina Orašje je jedna od BiH općina koje su tijekom 2004. godine prihvatila sugestije Agencije za međunarodni razvojSjedinjenih Država (USAID) i otpočela implementiranje Projekta novog pristupa za pružanje usluga društvu, te na principu sufinanciranja s USAID-m i njenim podizvođačima , u prvom redu PADCO-m , između ostalih projekata i Projekt Šalter sale "Sve na jednom mjestu".
Franjevački samostan u Tolisi i prvi zapis iz 1244.god. Terra Tolys.U 13.stoljeću Hrvati naseljavaju ovo područje.
Azizija je naziv zaorašku džamiju u središtu grada. Poznata je po tome što se jedna od rijetkih džamija koja sadrži bocu s dlakom poslanikaMuhammeda. Jednom godišnje, nakon klanjanja posebnog namaza tijekomRamazana, boca se vadi i odmotavaju se mnogobrojne maramice koje ju čuvaju i štite da bi se istom dotaklo čelo i brada prisutnih džematlija, koji stvore krug oko nje.
U parku se nalazi spomenik poginulim partizanima iz 2. svjetskog rata mada u Orašju nikada nije bilo partizanskih borbi, u svim hrvatskim selima iz okolice podignuti su spomenici žrtvama domovinskog rata i iz vremena komunističkog terora,novoizgrađeni spomenik poginulim braniteljima iz rata 1992-1995. godine. te novi spomenik podignut 2008.g. poginulim muslimanskim borcima u okviru HVO-a kao i civilnim žrtvama rata.
U 14. ulici se nalazi oraška katolička crkva BlaženogAlojzija Stepinca.
Dani općine Orašje se održavaju krajem listopada svake godine. Godine2005. godine, od 19. do 24. listopada, u gradu i okolnim mjestima program uključuje izložbe,predstave,nogometne turnire,folklor i mnoge druge aktivnosti.
U Orašju se održava godišnja međunarodna motorijada "Internacionalni susret motorista" u organizaciji Moto kluba Posavac iz Orašja.To je prva, od mnogobrojnih motorijada koje se organiziraju na području bivše Jugoslavije.Počinje uvijek prvi vikend oko 1. svibnja i traje tri dana, gdje je organiziran sportsko-takmičarski program, a tako i defilei motora gdje u defileu zna biti i do 1000 motora koji organizirano prolazi područjem općine Orašje. U to vrijeme Orašje posjeti veliki broj turista iz svih okolnih zemalja bivše Jugoslavije, a tako i iz Austrije,Njemačke, Italije,Švicarske.
Dani hrvatskog filma je kulturna manifestacija, koja traje 10 dana u Orašju i kao što ime kaže u Orašju se premijerno prikazuju hrvatski filmovi proizvedeni u toj tekućoj godini, prije festivala u Puli, tako da je Orašje u te dane kao mini Hollywood, pošto veliki broj hrvatskih glumaca dođu u Orašje a glavni među njima je iIvo Gregurević koji je rođen u Donjoj Mahali i koji izrazito voli ovo podneblje.
U gradu su Županijska bolnica "Orašje" kao i Dom zdravlja "Orašje" s ukupno oko 150 zaposlenih.
Grad i općina nemaju vlastitu televizijsku stanicu ali u sklopu JS RTV BiH radi TV studio Orašje. "Radio Orašje" je jedina radio stanica na području općine.
Granični prijelaz prema Hrvatskoj je jedan od tri suvremeno građena nova prijelaza u Bosni i Hercegovini.
U gradu se također nalazi veliki broj ugostiteljskih objekata u čemu su najpoznatije oraškećevabdžinice, koje svakodnevno posjećuju kako građani općine Orašje tako i veliki broj građana Republike Hrvatske,tako da se ćevabdžinice smatraju i kulinarskim turizmom grada Orašja.