Na staro–turkijskom se spominju kao ٱغُز (Oγuz), dok uosmansko–turskim tekstovima kao اوغوز (Oġuz). Bizantinski autori ih zovu «Uzi» (grč. Οὐ̑ζοι,Ouzoi). No, Oguz je opća turkijska imenica za «pleme». Bili su konjaničkinomadi izMongolije. U drugoj polovici8. vijeka, Oguzi su se sukobili sa jednim ogrankom Karluka, drugog turkijskog plemena, saUjgurima, za kontrolu nad regijomŽetisu[a]. Oguzi su, poraženi, krenuli premaKaspijskom moru, dok su se Ujguri okrenuli prema istoku, uspostavljajući odnose saKinezima. Oguzi su prošli u9. stoljeću krozsibirskestepe sve dok nisu stigli uTransoksijanu, zapadni dioTurkestana, gdje su zauzeli mjestoPecenega i Kangarlija nastanjenih u blizini rijekeUral prisiljavajući ih da odsele na sjeverCrnog mora ili da im se pridruže. U10. vijeku Oguzi su nastanjeni u današnjemKazahstanu, gdje osnivaju državu kojom je vladaojagbu, s glavnim gradom Jangikentom, a odatle su prodrli i u južnu Rusiju iprabugarske zemlje naVolgi. Oko 10. stoljeća islamski izvori ih naziju «muslimanski Turkmeni»[b], za razliku od Turkijacatengriških ili Turkijacabudista. Al–Masudi[c] ukratko opisuje Oguze iz Jangikenta tako da su se «razlikovali od ostalih Turkijaca po svojom hrabrošću, po kosim očima i sa malenošću rasta». U to vrijeme je klan konfederacije, sljedbenici vođeSeldžuka (Seldžuci), preselio uHorasan i prešao naislam, a zatim je osvojioPerziju u11. stoljeću i tamo osnovaoseldžučko carstvo.
