Oenothera jerod s oko 145[3] vrstazeljastih cvjetnica koje prirodno naseljavajuSjevernu i i Južnu Ameriku.[4]To jetipski rodporodiceOnagraceae. Zajedničko ime uključuje nazive noćurak ili večernji noćurci ili noćne jagorčevine, iako nisu blisko srodni sa pravimjagorčevinama (rodPrimula).[5]
Vrste ovog roda razlikuju se po veličini, od malihalpskih biljaka sa 10 centimetara, kao što suO. acaulis izČilea, do energičnihravničarska vrsta koje narastu do 3 metra, kao što jeO. stubbei izMeksika.Lišće se formira u baznoj rozeti u prizemlju i spiralno do cvjetne stabljike. Rubovi su im nazubljeni ili duboko režnjeviti (s listićima u obliku pera).Cvjetovimnogih vrsta otvaraju se u večernjim satima, otuda i ime "noćurak". Mogu se otvoriti u manje od minute. Većina vrsta ima žute cvjetove, ali neke imaju i bijele, ljubičaste, ružičaste ili crvene. Kod većina prirodnih pustinjskih vrste su bijeli.Oenothera caespitosa, vrsta zapadne Sjeverne Amerike, ima bijele cvjetove koji starenjem prelaze u ružičaste.[6]
Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika cvijeta jenjuška koja ima četiri grane u obliku X.[7]
RodOenothera možda je nastao uMeksiku iCentralnoj Americi[8][9]i širio dalje uSjevernu iJužnu Ameriku. Pojavom međunarodnih putovanja, vrste se sada nalaze u većini umerenih regija svijeta. Samo u Evropi ima oko 70uvedenih vrsta rodaOenothera. Upleistocenskoj eri nizledenih doba zahvatio je područja širom Sjeverne Amerike, uz interglacijacijske tople periode. To se dogodilo četiri puta, a rod je doživio četiri odvojena talasa kolonizacije, pri čemu je svaki hibridizirao s preživjelima populacijama prethodnim talasa.[9][10] To je uticalo na formiranje današnje podsekcijeEuoenothera. Grupa je genetički i morfološki raznolika i vrste su uglavnom , tako da se međusobno ukrštaju, tako da je je granica vrsta sporne među taksonomima.[8][11]
Ovaj obrazac ponavlja podatke da je kolonizacija rezultirala u jedinstvenu genetičku konformacijuEuoenothera pri čemuhromosomi umejozi mogu formirati prstenove, a ne parove. Ovo je rezultat nekoliko recipročnih translokacija između hromosoma, tako da se uparivanje javlja samo na vrhovima. Ovaj fenomen očigledno imanemendelovske genetičke posljedice. S ovim načinom segregacije hromosoma i sistema uravnoteženih letalnihgena, spriječene sugenetičke rekombinacije i biljkeispoljavaju hibridnu bujnostheteroze.[12] To je rezultiralo uevoluciji mnogihsmpatrijskih tsorti u Sjevernoj Americi, istočno odStjenovitih planina. Analiza njihovihcitoloških svojstava i međusobnih vještačkih hibrida povećava razumijevanje genetičke i geografske evolucijeEuoenothera. Ova tema bila je glavno područje genetičkih istraživanja tokom prve polovine 20. stoljeća.[13][14]
Večernje jagorčevine su prvobitno iključene u rodOnagra, koji je dao ime porodiciOnagraceae. TerminOnagra (što značidivlji magarac, u smisu njegove hrane) je prvi put korišten ubotanici, 1587., i na engleskom jeziku:Abridge. Moderni terminOenothera objavio jeCarolus Linnaeus u svojoj knjiziSystema Naturae. Njegovaetimologija je neizvjesna, ali se vjeruje da se može izvesti izgrčkih riječi ονος, θηρας -nos theras = hvatač magaraca, ili οινος θηρας -oinos theras = tražitelj vina.[15] In addition, theLatinoenothera means "a plant whose juices may cause sleep".[16][17]
Određene vrste rodaOenothera imaju jestive dijelove.Korijen mladih biljaka O. biennis je navodno jestiv.[18]Postoji vrlo malo dokaza za efikasnost ulja večernje jagorčevine u liječenjuraka, prema Američkom derštvu za rak, a "ni GLA ni GLA-om bogati dodaci (kao što je ulje noćurka) nisu uvjerljivo pokazala da mogu biti koristan u prevenciji ili liječenju bilo koje druge zdravstvene promjene“.[19] Jedna meetaanaliza iz aprila 2013., našla je da su kapsule ulja noćurka i ulja od sjemenkiBoraginaceae bile neefikasne za liječenjeekcema.[20]Većina istraživanja pokazuju da oralno uzimanje noćurka ne otklanje simptomePMS-a.[21][22]Izgleda da ni oralno uzimalje ulja večernje jagorčevine nema neki efekat na skraćivanje dužinetrudnoće iliupravljanje porođajem.[23][24][25][26]
- ↑„Genus:Oenothera L”. Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture. 2004-03-22. Arhivirano izoriginala na datum 2010-09-14. Pristupljeno 2010-10-28.
- ↑„GRIN Species Records ofOenothera”. Taxonomy for Plants. United States Department of Agriculture, Agricultural Research Service, National Genetic Resources Program. Pristupljeno July 11, 2010.
- ↑Singh, S. (2012). „An updated review on theOenothera genus” (PDF). J. Chin. Integr. Med 10: 717–25. DOI:10.3736/jcim20120701.
- ↑Mihulka, S.; Pyšek, P. (2001). „Invasion history ofOenothera congeners in Europe: a comparative study of spreading rates in the last 200 years” (PDF). Journal of Biogeography 28 (5): 597–609. DOI:10.1046/j.1365-2699.2001.00574.x. Arhivirano izoriginala na datum 2016-04-11. Pristupljeno 2017-02-01.
- ↑Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.
- ↑Gumbo Lily (Oenothera caespitosa). Native Wildflowers of the North Dakota Grasslands. USGS Northern Prairie Wildlife Research Center.
- ↑Peterson R. T., M. McKenny M. (1968). A Field Guide to Wildflowers of Northeastern and North-central North America. Boston: Houghton Mifflin. ISBN 0-395-91172-9.
- ↑8,08,1Raven, P. H.]] (1979). „An outline of the systematics ofOenothera subsect.Euoenothera (Onagraceae)”. Systematic Botany (Systematic Botany, Vol. 4, No. 3) 4 (3): 242–252. DOI:10.2307/2418422. JSTOR 2418422.
- ↑9,09,1Dietrich, W. (1997). Systematics ofOenothera sectionOenothera subsectionOenothera (Onagraceae). Laramie: The American Society of Plant Taxonomists. ISBN 0-912861-50-9.
- ↑Cleland, R. E. (1972). Oenothera - Cytogenetics and evolution. Boston: Academic Press. ISBN 0-12-176450-8.
- ↑Rostanski, K. (1985). „The classification of subsectionOenothera (sectionOenothera,Oenothera L., Onagraceae)”. Feddes Report 96 (1–2): 3–14. DOI:10.1002/fedr.4910960103.
- ↑Rauwolf, U. (2008). „Molecular marker systems forOenothera genetics”. Genetics 180 (3): 1289–1306. DOI:10.1534/genetics.108.091249. PMC 2581935. PMID 18791241.
- ↑Cleland, R. E. (1972). Oenothera - Cytogenetics and Evolution. Boston: Academic Press. ISBN 0-12-176450-8.
- ↑Harte, C. (1994). Oenothera - Contributions of a Plant to Biology. Berlin: Springer-Verlag. ISBN 3-540-53114-9.
- ↑Gledhill, D. (2008). The Names of Plants (4 izd.). Cambridge University Press. str. 278. ISBN 978-0-521-86645-3.
- ↑Quattrocchi, U. (2000). CRC World Dictionary of Plant Names. III: M-Q. CRC Press. str. 1860. ISBN 978-0-8493-2677-6.
- ↑R. R. Gates (January 31, 1908). „The Chromosomes of Œnothera”. Science, New Series, Vol. 27, No. 683. JSTOR 1633886.
- ↑Oenothera biennis. Ohio Perennial and Biennial Weed Guide. The Ohio State University Extension.
- ↑„Gamma Linolenic Acid”. American Cancer Society. 13 May 2010. Arhivirano izoriginala na datum 2013-08-06. Pristupljeno August 2013.
- ↑Bamford, J. T. (2013). „Oral evening primrose oil and borage oil for eczema”. Cochrane Database of Systematic Reviews 4: CD004416. DOI:10.1002/14651858.CD004416.pub2. PMID 23633319. CD004416.
- ↑„Evening primrose oil”. MedlinePlus. Last reviewed - 02/14/2015. Pristupljeno 2015-05-31.
- ↑Douglas, Sue (November 2002). „Premenstrual syndrome. Evidence-based treatment in family practice”. Canadian Family Physician 48 (11): 1789–1797. PMC 2213956. PMID 12489244.
- ↑McFarlin, BL; Gibson MH; O'Rear J; Harman P. (1999). „A national survey of herbal preparation use by nurse-midwives for labor stimulation”. J Nurse Midwifery 44: 205–216. DOI:10.1016/S0091-2182(99)00037-3. PMID 10380441.
- ↑TENORE, JOSIE L. (15 May 2003). „Methods for Cervical Ripening and Induction of Labor”. American Family Physician 67 (10): 2123–2128. Pristupljeno 3 September 2012.
- ↑Adair, C (September 2000). „Cervical Ripening And Labor Induction Nonpharmacologic Approaches to Cervical Priming and Labor Induction”. Clinical Obstetrics & Gynecology 43 (3): 447–454. DOI:10.1097/00003081-200009000-00005. PMID 10949749.
- ↑Dove, Dorinda; Peter Johnson (May–June 1999). „Oral evening primrose oil: Its effect on length of pregnancy and selected intrapartum outcomes in low-risk nulliparous women”. Journal of Nurse-Midwifery 44 (3): 320–324. DOI:10.1016/S0091-2182(99)00055-5.
- Onagraceae - The Evening Primrose Family. Smithsonian National Museum of Natural History.
- Plants For A Future
- Szewczyk, Karolina; Lewandowska, Urszula; Owczarek, Katarzyna (2014). „Influence of Polyphenol Extract from Evening Primrose (Oenothera Paradoxa) Seeds on Proliferation of Caco-2 Cells and on Expression, Synthesis and Activity of Matrix Metalloproteinases and Their Inhibitors”. Polish Journal of Food and Nutrition Sciences 64 (3): 181–191. DOI:10.2478/pjfns-2013-0003.
