Za ostale upotrebe, v.Avari (razvrstavanje).| Avari |
|---|
 |
|
| Ukupno pripadnika |
|---|
| drevni narod |
| Značajna područja naseljavanja |
|---|
|
Avari (panonski ilikarpatski Avari), iliObri (ovako su ih nazivaliSlaveni), je naziv za drevni narod, za koga se pretpostavlja da je proto-turskog porijekla. Ovo klasično pleme iz doba seobe naroda bilo je tih godina u velikoj zavadi s imperijomGok-Turaka (Turkmeni) ucentralnoj Aziji i praktično su se sklonili sjeverno odKavkaza. Postoji i mišljenje da su oni samo skupina ratnika, etnički nehomogena, koja se sklonila u neku od ravnicaZakavkazja, izmeđuKaspijskog jezera iCrnog mora i ime Avari su dobili kao pripadniciavarske države.
Neki izvori govore da su Avari imali oko 20.000 naoružanih ratnika na konjima, tog vremenena zaistasupersila. Iz ove činjenice proizilaze proizvoljne procjene da bi tadašnje avarsko pleme moglo imati oko 100.000 ljudstva.[1]
Tokom 557. Godine Avari su došli na područje sjeverno od Kavkaza. Tu su 558. godine prvi put stupili u kontakt sa Vizantijom, kada je njihov izaslanik bio uCarigradu i sklopio sporazum. U zamjenu za zlato pristali su u vizantijsku korist podjarmiti barbarske narode.
Premavizantijskim hronikama, Carstvo su tih godina zadesile teške navale barbara jer je imperija oslabila i nije se mogla opirarati tim hordama. Upadi tih različitih zloglasnih četa dolazili su sa istočnih dijelova euroazijske stepe. OsimSlavena, na vizantijskoj teritoriji su se tog vremena, zajedno s njima ili zasebno, pojavljivali još opasniji vojni odredi Protobugara – Kutriguri i Utiguri. Svako je pljačkao za svoj račun. Slaveni su se toliko odvažili da su 550/551. godine prezimili naBalkanskom poluostrvu.
Nakon što su primili odgovarajuću nadoknadu, a vjerovatno i sva obećanja koja su htjeli čuti, pa i lokalitet za naseljavanje, Avari su zaobišli Crno more sjevernom rutom krčeći sebi put borbenim aktivnostima. Njihovo prvo novo naseljavanje zabilježeno je oko ušća rijekeDnjepar, koji se sa sjevera ulijeva u zapadni dio Crnog mora, oblast današnje Ukrajine i područjeKrima, upravo tamo gdje je izlazila teritorija Anta naCrno more. Tu se danas nalazi luka Harson
Prvi narod kojeg su Avari već 559. godine pobijedili i potčinili bili su daleko brojniji Anti, nastanjeni na širokom prostoru sjevernije od tog avarskog dijela.Istočnije od nove avarske nastambe bili su Kutriguri, (Protobugari, prvobitniBugari). Oni su naseljavali oblast oko ušća rijekeDon uAzovsko more, pa prostor prema rijeci Volgi. U pratnji Slavena harali su oni balkanskim područjem 559. godine. Na svom povratku u domovinu, zajedno sa Utigurima, još jednim bugarskim plemenom, morali su proći preko novonastale teritorije Avara. Avari uz otkup puštaju Kutrigure i sa njima nastavljaju saradnju, a oko dvanaest hiljada Utigura priključuju svom savezu.
Vizantijski carJustinijan I. ih je nakon toga usmjerio na zapad, gdje su ih zaustaviliFranci i njihov kralj Sigibert I. Bitka, koja je počela dijeliti europski kontinent na avarski istok i franački zapad, dogodila se na rijeci Albium – Elbe – Laba, u oblasti Tiringije, na početku 562. godine, a mjesto sukoba se lokalizira kao područje današnjeg grada Magdeburg. Poslije tog neuspjeha Avara u pohodu na Franke, na čelo avarske konjice dolaziBajan I. (562 – 582/583). Ovo je drugi po redu avarski vladar na evropskom tlu i jedini njihov vladar čije je ime poznato.
Bajan I je 566. krenuo u drugi pohod na Franke i zadaje im težak poraz. Avari su bili, kako je franački hroničar pribilježio, u savezu sa magičnim snagama koje su raznim čarolijama paralizirale franački otpor. Pri tome je čak i kralj Sigibert lično pao u avarsko zarobljeništvo. Ipak se on brzo oslobađa iz ove neugodne situacije: Ono što nije mogao ostvariti na bojnom polju, ostvario je vještinom darivanja. Sklopljen je i novi ugovor za koji se smatra da je Sigibert ovim ugovorom ustupio Avarima ‘germanski Istok’ i u tome vide početak naseljavanja Slavena na Labi i Odri.[1]
Godine 567. Avari sklapaju savez sa Langobardima i rušeGepidsko kraljevstvo.Langobardi se nevoljno povlače prema sjevernoj Italiji i bila je to zadnja masovna selidba Germana u doba velike Seoba naroda.
Vizantinci, koji su vodili politiku sukoblavanja varvarskih naroda jednog protiv drugih, upućuju Avare na Slavene i njihove plodne zemlje u Maloj Skitiji. .[2]Od tada su Avari zagospodariliPanonskom nizijom i širokim okolnim prostorom i osnivaju svoju državu,Avarski kaganat koja se prostirala od današnjeAustrije do ukrajinskih stepa.
Od tada žele da pređu sa sjeverne na južnu stranu Dunava u njegovom donjem toku, odnosno da iz osnova pomjere stabilizovanu severnu granicu Carevine. Ta se želja kod njih javlja vrlo brzo i vrlo jasno. Vizantijski carMavrikije (ili Mauricije, vladao 582-602), vodio je čitav niz vojnih ekspedicija u pokušaju da odbrani balkanske provincije od Avara i Slovena.[3]
Mavrikije je za izvjesno vrijeme umirioBalkan. Njegov nasljednik Foka morao je voditi ratove protivPerzije. Došlo je do masovne invazije u prvoj deceniji Iraklijeve vlasti i propasti rimske vlasti na Balkanu.[4]
Oko 611. Slaveni su stigli doIstre. Nova je uništena oko 613. Gradovi poputJustinijane Prime (mogućeCaričin grad nedaleko odLeskovca uSrbiji, ili u bliziniSkoplja),Salona i još 40 naselja uDalmaciji su podlegli ovim napadima 614.Naisa (Niš),Serdika (Sofija) i Justinijane Prima 615.Solun je bio tri puta napadan (610?, 615. i 617.), desila se bitka kod Heraklije na obalamaMramornog mora 619, slovenski napadi naKrit 623 i konačnoopsada Carigrada 626, kada su Avari dostigli svoj vrhunac moći.
Početkom 8. vijeka ih je porazio franački kraljKarlo Veliki. Nakon toga je njihova država u opadanju, a svaki trag joj nestaje nakon 871. godine.
Pretpostavlja se da su se Avari u potpunosti asimilirali uslavensko stanovništvo.[1]
Neke teorije o porijeklu drevne Avare dovode u vezu sa suvremenimAvarima na Kavkazu.
