Nova Nizozemska (nizozemski:Nieuw-Nederland,latinski:Nova Belgica iliNovum Belgium) bila jenizozemska kolonija koja je postojala u 17. stoljeću, a nalazila se na teritoriju istočne obale današnjihSjedinjenih Američkih Država.
Naseljavanje ove kolonije radi trgovine krznom u Sjevernoj Americi, predvodila jeNizozemska zapadnoindijska kompanija. Stanovništvo ove kolonije sačinjavali suEuropljani,indijanci iafričkirobovi. Nakon nekoliko vojnih sukoba, teritorij ove kolonije prepušten je Britancima.
Nova Nizozemska imala je veliki kulturni utjecaj na to područje SAD-a, te na američku kulturu općenito. Mnogi njeni doseljenici i njihovi potomci imali su značajnu ulogu u povijesti i razvoju SAD-a, a ideje građanskih sloboda i pluralizma označile su smjer američke politike i društvenog života.
Tijekom 17. stoljeća, Nizozemska doživljava veliki društveni, kulturni i ekonomski razvoj koji je poznat kaoNizozemsko zlatno doba (Gouden Eeuw). U isto vrijeme kad je Stari kontinent sve više stvarao trgovačke veze sa Azijom i ostatkom svijeta, u Europi su postojali filozofski i teološki sukobi između katolika i protestanata. U tom razdoblju Nizozemska je postala dom brojnim intelektualcima, trgovcima i vjerskim izbjeglicama.
U Americi je u to vrijeme postojala engleska kolonija uJamestownu, francuska uQuébecu, te španjolske kolonije uJužnoj Americi iKaribima. Godine1609., istraživačHenry Hudson je pod ugovoromNizozemske istočnoindijske kompanije istražio istočnu obalu Sjeverne Amerike. Na ovom istraživačkom putovanju ustpio je svojim brodom Halve Maen ući urijeku Hudson (koja je po njemu dobila ime) vjerujući da je pronašao riječni put u unutrašnjost. Nakon što se ispostavilo da je rijeka preplitka za nastavak putovanja[3], vratio se u Nizozemsku gdje je izvjestio da je pronašao područje prigodno za naseljavanje i trgovinu krznom. Njegovo putovanje potaknulo je nizozemske trgovce na financiranje još takvih ekspedicija.
Nizozemski parlamet je u ožujku 1614. donio odluku o dodjeljivanju prava na trgovinu za područje između 40. i 45. paralele. Pomoću Blockove karte i izvještaja, ovo pravo je dobila novoosnovanaNovonizozemska kompanija.[4]
West-Indisch Huis (Zapadnoindijska kuća) uAmsterdamu, sjedište Nizozemske zapadnoindijske kompanije od 1623. do 1647. godine
Parlament je 1614. dodijelio prava za privatni trgovački razvoj u Novoj Nizozemskoj. Ubrzo su trgovci izgradili Fort Nassau na području današnjegAlbanyja uz rijeku Hudson, kako bi zaštitili svoje trgovačke pothvate i riječni promet. Ova tvrđava je samo nakon nekoliko godina napuštena zbog čestih poplava.[5]
Nizozemskoj zapadnoindijskoj kompaniji prava za poslovanje u zapadnoj Africi i Americi dodijeljena su1921. godine.[6]Izvorno je poslovanje ove kompanije u Sjevernoj Americi bilo orijentirano na trgovinu krznom. Iako su osnivači ove kompanije prvobitno željeli pokrenuti široku kolonizaciju Nove Nizozemske, parlament se je odlučio za izgradnju manjih trgovačkih postaja uz vojnu prisutnost. Tek nakon što su1654. bili prisiljeni predatiNizozemski Brazil koje je bilo vrlo unosno područje za proizvodnju šećera, kompanija se odlučila za intenzivniju kolonizaciju Sjeverne Amerike.
Prvi trgovački partneri novonizozemskih doseljenika bili suirokeška ialgonkinska plemena koja su živjela na tom području.[7] Indijanci su lovili i oderavali kožu životinjama te ih prodavali Nizozemcima. Vrlo je vjerojarno da je Hudsonov miroljubiv kontakt s lokalnim plemenomMahican i motivirao gradnju utvrda na tom području. Godine1628.,Mohawk Indijanci iz irokeškog saveza su pokorili pleme Mahican koje se povuklo uConnecticut. Ovim je pleme Mohawk praktički ostvarilo monopol na trgovinu krznom sa Nizozemcima.[8]Nizozemci su ukupnoautohtono stanovništvo u tom području nazivali „Riječni Indijanci“.[8][9] Među narodima koji su živjeli na tom području bili suLenni Lenape,Wecquaesgeek,Hackensack,Raritan,Canarsee,Tappan. Ove skupine imale su najviše kontakta s doseljenicima u Novoj Nizozemskoj. Iako su Nizozemci pokušali kupiti zemlju od lokalnih plemena, zbog nerazumijevanja i drugačijih pogleda na vlasništvo nad zemljom, Indijanci često nisu napuštali kupljena područja, iako su bili voljni dijeliti ih s doseljenicima. Ovi nesporazumi i kulturne razlike doveli su do sukoba između došljaka i autohtonog stanovništva.
Prvo nizozemsko naselje podigla je 1613. posada broda „Tijger“. Ubrzo nakon toga izgrađen je Fort Nassau i manje trgovačke postaje za trgovinu sa Indijancima. Godine1624., Nova Nizozemska postaje pokrajina Nizozemske Republike. Nizozemci su tri rijeke na tom području nazvaliZuyd Rivier (Južna rijeka),Noort Rivier (Sjeverna rijeka), iVersche Rivier (Svježa rijeka). U svibnju 1624., Nizozemska zapadnoindijska kompanija je naselila 30 obitelji na Noten Eylantu (današnjiGovernors Island). Prvi upravitelj Nove Nizozemske bio jeCornelis Jacobsz May, a zamijenio ga jeWillem Verhulst. Iduće godine je na otok doseljeno još 45 kolonista. Neki doseljenici su se naselili u raznim garnizonima po teritoriju kolonije, kao što su bili Fort Orange, Kievets Hoek i Fort Wilhelmus.[10][11] Većina ovih doseljenika nizu bili Nizozemci, većValonci, francuskihugenoti ili afrički robovi.[12]
Godine1626., novi upravitelj kolonijePeter Minuit, umjesto prvobitne lokacije na Južnoj rijeci, odlučuje glavni grad kolonije izgraditi na otokuManhattanu koji se nalazio na ušću Sjeverne rijeke (Hudson). Minuit je prema trgovačkoj politici kompanije kupio ovu lokaciju od lokalnih plemena uz naknadu u raznim dobrima. Ovaj potez se danas smatra jednim od najlegendarnijih trgovačkih poteza.[13]
Na južnom kraju ovog otoka naredio je izgradnjuFort Amsterdama što je trebalo biti središte nove kolonije. Gradska luka trebala je postati glavna točka u trgovini između Sjeverne Amerike, Kariba i Europe. U vrijeme osnutka 1653. u povelji su kao dijelovi Novog Amsterdama navedeniManhattan,Staaten Eylandt,Pavonia iLange Eylandt.
Crkva sv. Marka u New Yorku, gdje je Stuyvesant pokopan
Iako je kolonija postebeno rasla, njezin razvitak nije ispunio očekivanja te je kao novi upravitelj postavljenWillem Kieft. On je kao mjeru povećanja zarade pokušao uvesti Indijancima obvezu plaćanja danka koloniji. Budući da su neka plemena jednostavno ignorirala njegove zahtjeve, naredio je napad na skupine Tappan i Wecquaesgeek. Taj masakr u kojem je ubijeno 130 ljudi, motivirao je okolna plemena na odmazdu kojom su opljačkali i otjerali skupine naseljenika s njihovih posjeda. Nakon skoro dvije godine sukoba Kieftov rat je završio sporazumom između doseljenika i Indijanaca. Zbog ovakvog ponašanja nizozemski je parlament kaznio kompaniju zbog nepoštivanja ljudskih prava.
Godine1647., u Novi Amsterdam je stigao novi upraviteljPeter Stuyvesant kako bi zaštitio interese kompanije. U razdoblju njegovog upravljanja kolonija je doživjela eksponencijalni rast[14] at the highest navigable point on the North River,[15]. U tom razdoblju su teritorij kolonije polako počeli otimati Englezi na sjeveru, teŠveđani na jugu, dok su nizozemsko napredovanje u središtu kolonije popkušavali zaustavitiLenni Lenape. U istom vremenu odvijale su se i vojne bitke u području Kariba i južnog Atlantika. Godine1654. Nizozemska je izgubilaNovu Holandiju, te je time veliki broj doseljenika iz Brazila došao u Novu Nizozemsku. Zbog promijenjenih okolnosti ova kolonija je postala privlačnija nizozemskim investitorima.
U ožujku1664.,Karlo II., kralj Engleske odlučio je svojim zemljama pripojiti i Novu Nizozemsku. Iste godine su četiri engleske fergate uplovile u Novi Amsterdam i zahtjevale predaju Nove Nizozemske. Kolonija je bila slabo opremljena oružjem i ljudstvom, te nije pružila nikakav otpor Englezima. Upravitelj Stuyvesant je od premoćnog neprijatelja izborio dobre uvjete predaje.[16] Nakon sporazuma u Bredi1667., kojim je završendrugi englesko-nizozemski rat Nizozemci nisu tražili povrat Nove Nizozemske. Šest godina poslije opet je izbio rat sa Engleskom tijekom kojeg su Nizozemci velikom flotom ponovno zauzeli Novu Nizozemsku. Kao novi upravitelj postavljen jeAnthony Colve. Ipak,treći englesko-nizozemski rat je završio velikim porazom Nizozemske. Iako su postojali pokušaji povrata Nove Nizozemske, ona je na kraju predana Engleskoj1674. sporazumom u Westminsteru.
Doseljeničko stanovništvo Nove Nizozemske mosu činili samoNizozemci. Nova Nizozemska je bila vrlo heterogeno društvo u kojem su živjeli mnogi Europljani, ali i robovi i doseljenici iz Afrike, Kariba, Južne Amerike, kao i domaće indijansko stanovništvo. Kao primjer može se navasti upraviteljPeter Minuit koji je bio Valonac rođen u Njemačkoj koji je radio za nizozemsku kompaniju.
Nizozemski je bio službeni jezik kolonije, te vjerojatno i najšire upotrebljavani jezik međusobnog sporazumijevanja. Ipak, nije bio jedini jezik koji se koristio u Novoj Nizozemskoj, nego su se koristili i raznialgonkijski jezici,Valonci ihugenoti su većinom govorilifrancuski, a Skandinavci iNijemci svoje jezike, kao i doseljenici izanglofonih područja. Afrički doseljenici i robovi su vjerojatno koristili svoje jezike. Dolaskom izbjeglica izNove Holandije u Brazilu vjerojatno su došli i govorniciportugalskog,španjolskog iladina. U luci su se poslovne transakcije odvijale istodobno na više jezika[17]
U Utrechtskoj uniji, osnivačkom dokumentu Nizozemske Republike iz 1579., navedena je religijska sloboda kao jedno od osnovnih prava. Ipak, Nizozemska zapadnoindijska kompanija uvela je Nizozemsku reformiranu crkvu kao službenu vjersku instituciju u Novoj Nizozemskoj[18]. Doseljenici su bili duži nagovarati autohtono stanovništvo i vjernike drugih vjera na preobraćenje. Ovo pravilo je izuzeto samo dva puta za vrijeme Stuyvesantove vlasti; prvi put je to bilo 1655. dopuštanjem doseljavanjaaškenaškim isefardskimžidovima, a drug put 1657. dopuštanjem prakticiranja vjerekvekerima.[19][20]
Za vrijeme ove nizozemske kolonije osnovano je mjesto koje će kasnije postati najveći grad u Sjevernoj Americi (New York). Ideje koje su tada vladale u Nizozemskoj, kao sekularizam, multikulturalizam, tolerantnost i novi tržišni mentalitet prelile su se i u Novu Nizozemsku, a kasnije su ušle i u kulturu SAD-a.
Nizozemska Republika je bila jedna od prvih europskih država koja je dala pravo glasa i građanske slobode širim slojevima društva. Američki ustav je izračen pod utjecajem ustava ove republike.
Mnogi ugledni Amerikanci bili su potomci doseljenika iz Nove Nizozemske.[21] Dvaamerička predsjednika iz novonizozemske obiteljiRoosevelt bili su potomci nizozemskih doseljenika koji su emigrirali1650. godine. PredsjednikMartin Van Buren je također bio potomak novonizozemske obitelji i jedini američki predsjednik koji kao materinski jezik nije govorio engleski, već nizozemski.
Mnogi nizozemski izrazi i riječi su ušli u američki engleski jezik, kao npr. „Cookie“ (koekje ilikoekie) ili „Boss“ (baas). Utjecaj nizozemskog se vidi i u brojnim topografskim nazivima u američkim državama koje se nalaze na prostoru bivše Nove Nizozemske.