Na indonezijskom dijelu otoka izdiže se gorje Maoka čiji je najviši vrh Puncak Jaya visok 4 884 m , a u dijelu Papua Nove Gvineje je to Mount Wilhelm s visinom od 4 509 m (Bismarck Range). Najduža rijeka otoka jeFly.
Nova Gvineja jetropska zemlja s vrlo velikomekološkom raznolikošću. Mnogebiljne iživotinjske vrste su kako na ovom velikom otoku tako i na nizu manjih u njegovoj bliziniendemski.
Tako na ovomšumovitom otoku raste oko 11.000 vrstabiljaka, od čega samo naorhideje otpada 2 500vrsta, a oko 1 200 vrsta su biljke koje rastu kao stabla.
I životinjski svijet je isto vrlo raznovrsan. Tako ovdje živi oko 400 do 600 vrstaptica (tu živi samo poznatihrajčica 43 vrste), više od 400 vrstavodozemaca, 455 vrstaleptira, 180 poznatih vrstasisavaca, različite vrsteglodavaca i oko 70 vrstašišmiša. Osim toga, Nova Gvineja je i zemljatobolčara, kojih na otoku u šumama živi oko 70 vrsta, kao na primjerkuskus kao i niz drugih. Osim toga, uz vodozemce tu živi i veliki broj raznih vrstagmazova kao što suvarani izmije, kao, primjericezeleni šumski udav ipapuanski udav i neke vrstekrokodila. Ikukci su zastupljeni velikim brojem vrsta, apauka na otoku ima oko 3.000 poznatih vrsta. Smatra se, da bi stvarni broj raznih vrsta kako životinja tako i biljki mogao u dobroj mjeri premašiti navedeno, jer neki dijelovi otoka još uvijek nisu u punoj mjeri istraženi.
U lagunama, jezerima i rijekama živi više od 1 000ribljih vrsta, od toga su 158 vrsta slatkovodne ribe.
Zapadni dio otoka je jedno od rijetkih područja zemlje koja još uvijek nisu potpunokartografirana. Uprkos svim današnjim mogućnostima, zbog oblaka koji su gotovo neprekidno nisko nad šumovitim područjima (smetnja za satelitsku tehnologiju), kao i zbog nedostatka bilo kakvih putova kroz ta područja (smetnja za snimanja na tlu), veliki dijelovi tog područja nisu dovoljno istraženi.
Na indonezijskom dijelu otoka izdiže se gorje Maoka čiji je najviši vrh Puncak Jaya visok 4.884 m , a u dijelu Papua Nove Gvineje je to Mount Wilhelm s visinom od 4.509 m (Bismarck Range). Najduža rijeka otoka jeFly.
Na otoku žive stotine različitih plemena brdskih i nizinskihPapuanaca. Razvojno, oni žive uneolitu, odnosno, u brdovitim dijelovima otoka u ranomkamenom dobu. Dok se neka plemena već bavezemljoradnjom, a neka prave jednostavne alatke od kamena, postoje i plemena koja žive isključivo od sakupljanja plodova u neposrednoj blizini svojih geografski jako izoliranih sela. Dijelom žive i u selima gdje su "kuće" napravljene na stablima.
Pokušaji misioniranja tih plemena koja vjeruju u bogove prirode i šuma nisu uspjeli.
Otok su još prije 60.000 ili 50.000 godina izJugoistočne Azije naselili vjerojatno prastanovniciMelanezije. U vrijeme jednogledenog doba se morska razina spustila, i olakšala prelaz preko mora. No ti rani Papuanci su ipak morali biti vješti pomorci, jer je trebalo prijeći jedan duboki morski jarak. Prije oko 30.000 godina naseljena su i brdska područja kao i neki okolni otoci.
Poljoprivreda postoji na otoku već oko 10.000 godina, što znači da se na otoku razvila autonomno. Vrlo teško je pronaći druge dokaze civilizacije, jer organski materijal zbogtropske klime vrlo brzo propadaju. Nakon otapanja leda poslije zadnjegledenog doba prije oko 6.000 godina velika obalna područja su poplavljena što jako ograničava mogućnost upoznavanja ranih obalnih kultura.
Dokazan je uzgojšećerne trske ibanana u brdima još prije oko 7.000 godina. Pronađeni su i ostaci nekih biljaka koje ne rastu u brdima, što znači da su ih ljudi tamo uzgajali. Pronađeni su i kanali za odvodnju.
Obalni su stanovnici i dalje gradili brodove i živjeli od mora, dok su stanovnici u brdima bili prisiljeni iznaći druge načine preživljavanja. Došlo je do snažnog diferenciranja bezbroj malih, međusobno izoliranih plemena. Brda u unutrašnjosti otoka su vrlo divlja tako da je ponekad nemoguće iz jedne doline stići u drugu, tako da danas postoji odprilike 860 dijelom vrlo različitih jezika na otoku.
Prvi bijelac je slučajno stigao na Novu Gvineju.1526. je bioportugalac Don Jorge de Meneses, i zemlju nazvao "Papua" prema riječi izmalajskog koja znači "kuštrav", ili, "jako loknasta kosa", da bi kasnije obala koju je prvo vidio jednog drugog pomorca,španjolca, podsjetila na obaluGvineje pa je otoku dao ime Nova Gvineja.
Ubrzo su španjolski trgovci počeli trgovinu s plemenitim drvetom, zlatom, srebrom, kokosovim orasima i kaučukom. U19. stoljeću su otok podijelileNizozemska,Engleska iNjemačka.
Tijekom2. Svjetskog rataJapanci zaposjedaju sjeverni dio otoka, aPapuanci svim svojim silama i mogućnostima potpomažuSaveznike prenoseći opremu i ranjenike preko cijelog otoka.
Indonezija koja je1949. postala nezavisna, postavlja odmah zahtjev za uključivanje zapadnog dijela otoka u svoj državni teritorij. No, do daljnjeg taj dio ostaje pod kontrolomNizozemske.
Nizozemska iAustralija počinju od1957. s planiranjem stvaranja nezavisne ujedinjene Nove Gvineje koja bi zaživjela1970tih.1961. je na području Zapadne Papue održan skup koji je uveo ParlamentNieuw Guinea Raad. Nakon toga, Indonezija je s vojskom ušla na to područje, i ubrzo iza toga počela s protjerivanjem Papuanaca i naseljavanjem Indonezijaca saJave. Do danas je oko 300.000 od nekadašnjih 700.000 Papuanaca izgubilo živote, a oko 800.000malajskih indonezijaca se uselilo na područje zapadne Nove Gvineje. Podloga je politika nazvanatransmigracija.
Još uvijek postoji pokret za nezavisnost zapadnog dijela otoka koji Papuanci nazivaju Irian Jaya, i daljnji razvoj je neizvjestan.
