Nova Gorica je grad, iznikao nakon1948. kad jePariškim mirovnim ugovorom uspostavljena nova granica izmeđuJugoslavije i Italije. Italiji je pripao historijski centarGorizie, a Jugoslaviji je pripalo oko 40 % teritorija tog grada, točnije periferijska naselja Solkan, Šempeter, Kromberk, Rožna Dolina i Pristava. Kako je dobar dioVipavske doline iGoriške ostao bez svog regionalnog centra, tadašnji slovenski vlastodršci odlučili su izgraditi potpuno novi grad, po principima tadašnjegkurbizjeovskogurbanizma, koji je tada bio jakoen vogue. Zadatak je povjerenljubljanskomarhitektuEdvardu Ravnikaru, koji je gradio novi grad sve do sredine1980-ih.
Južno od grada leži brdo Kostanjevica, mjesto na kom ležiCrkvanavještenja ifranjevačkisamostan iz17. vijeka, bogate i interesantne prošlosti. Posljednji članovifrancuskekraljevske porodice izBurbonske dinastije, pokopani su u kripti samostanske crkve, među njima iCharles X, te članove njegove porodice i pratnje. On je pobjegao iz Francuske nakon julske revolucije1830. i pronašao utočište u Gorici.
Nasuprot brda Kostanjevica na sjeveru leži Sveta Gora, 682 m visoko brdo, koje već 450 godina privlačihodočasnike, pa je zato na njemu podignuta velikabazilika ( u njoj se povremeno održavaju koncerti) ifranjevački samostan sa muzejem posvećenomSočanskim bitkama.
Nova Gorica je svojevremeno bila poznata potvornicinamještajaMeblo, koja je imala nešto poput ekskluzivnog prava na import noviteta u ondašnju Jugoslaviju, pa je bila jedna od najbolje stojećih firmi te vrste. Nakon raspada Jugoslavije najveća investicija i nada bio jeKazino Perla, namjenjen talijanskim posjetiteljima.
