Nikita Sergejevič Hruščov bio je sovjetski komunistički vođa, generalni tajnik sovjetske komunističke stranke u periodu od1953. do1964. godine i premijer SSSR-a u razdoblju od1958. do 1964. godine. Nikita Sergejević Hruščov rođen je u mjestu Kalinovka, kao sin rudara. U mladosti je radio kao pastir i bravar. Nakon služenja u carskoj vojsci (1914. -1918.) i sudjelovanju uruskoj revoluciji pridružio se komunističkoj stranci iCrvenoj armiji1918. godine i borio se u građanskom ratu. Pohađao je visoku školu komunističke stranke1921. godine i bio aktivan član stranke sve do1929. godine. Naredne dvije godine pohađao je Industrijsku akademiju u Moskvi.
Hruščov je ubrzano napredovao u stranci, te je1934. postao članCentralnog komiteta. U razdoblju od1935. do1937. generalni je tajnik moskovskog regionalnog komiteta gdje provodi industrijalizacijski program druge petoljetke. Godine1938. premješten je uUkrajinu gdje vrši dužnost generalnog tajnika ukrajinske partijske organizacije i postaje privremeni član partijskogPolitbiroa. Punopravan član Politbiroa postaje1939. godine kada je imenovan u Prezidij Vrhovnog Sovjeta. Za vrijemedrugog svjetskog rata Hruščov je na čelu političkog odjela Crvene armije na južnom frontu. Godine1944. kada suNijemci istisnuti iz Ukrajine povjerena mu je obnova poljoprivredne proizvodnje, uspostava reda i kažnjavanje izdajica. Vraćajući se u Moskvu imenovan je članom Sekretarijata partijskog Centralnog komiteta. Kasnije će se istaknuti kao vodeći sovjetski poljoprivredni ekspert. Nakon smrti Staljina1953. postao je generalni tajnik Centralnog komiteta i time glava komunističke stranke SSSR-a. Tada je započela borba za vlast između Hruščova; Georgija Malenkova, premijera iLavrentija Berije, šefa tajne policije (KGB). Malenkov i Hruščov, s još jednim dijelom vlade, željeli su smanjiti moć KGB-a koji je u doba Staljina došao na zao glas. Berija je nasuprot njima želio povećati političku moć KGB-a. Stranka je podržala Malenkova i Hruščova, a Berija je uhićen i smaknut1953. godine. Hrušov je tada uspio pobijediti Malenkova jer je on kontrolirao partijski aparat i na važne funkcije imenovao velik broj ljudi koji su mu bili odani. Stoga je1955. godine Malenkov podnio ostavku.
Godine1956. na XX. kongresu stranke Hruščov je poduzeo neočekivani korak i označio je Staljina odgovornim za masovna ubojstva i deportacije, njemačku invaziju u 2. svjetskom ratu i sovjetski raskid sJugoslavijom. U skladu s tom politikom predvodio je sovjetsku delegaciju na pregovorima uBeogradu, kojom prilikom je javno priznao pogrešnost Staljinovog napada naKPJ (Komunističku partiju Jugoslavije) i Jugoslaviju. Hruščovljevi motivi za destaljinizaciju bili su kompleksni. On je želio ponovo uspostaviti vladavinu zakona, ali je također želio eliminirati suparništvo stranačkih i državnih službenika. Pored toga Hruščov je bio umiješan u mnoge Staljinove čistke i terorističke akte te je tako mogao ukazati na Staljinove ljude od povjerenja koji su bili još odgovorniji za zločine od njega samoga. Međutim Hruščovljevi napori na destaljinizaciji ostali su samo na razotkrivanju namještenih sudskih procesa i iznuđenih priznanja članova komunističke stranke. Nikada nije povukao pitanje odgovornosti za pogubljenja i utamničenja milijuna običnih ljudi. Hruščovljev najveći izazov na unutarnjopolitičkom planu bila je poljoprivreda. Dotadašnja vladina politika prema poljoprivredi nije bila naročito realistička jer je od nerazvijene poljoprivrede željela izvući vrhunske rezultate, a to nije išlo. Stoga je Hruščov dopustio da velike površine uSibiru,Uralu iKazahstanu budu predane na upotrebu poljoprivrednicima. Međutim proizvodnja se suočila s problemom klime, izborom usjeva te nedostatkom opreme i radnika. Također je nastojao poboljšati i životni standard uspostavljajući minimalnu plaću1956. godine i izgrađujući velika kompleksna naselja.
U vanjskoj politici se zalagao za miroljubivu koegzistenciju sa Zapadom nastavljajući s politkom čvrste ruke u zemljamaIstočne Europe. Iako su građanski nemiri uPoljskoj1956. završili bez vojnog uplitanja, sovjetske su trupe izvršile invazijuMađarske iste godine kako bi skršile ustanak i ponovo postavile na vlast komunističku, prosovjetsku vladu. Odnosi saSjedinjenim Državama također su bili napeti jer je Hruščov više preferiraonuklearno oružje umjesto konvencionalnog naoružanja. Ove su tenzije kulminirale u vrijemeKubanske krize1962. godine kada su Sjedinjene Države tražile daSSSR ukloni nuklearne projektile koje je smjestio naKubi. Nakon nekoliko veoma napetih dana SSSR se složio povući nuklearno naoružanje s Kube. Nakon povlačenja u Kubanskoj krizi i time popuštanja Amerikancima Hruščov je izgubio podršku KGB-a i konzervativnih članova komunističke stranke. Listopada1964. u zavjeri organiziranoj odSuslova smijenjen je s dužnosti predsjednika vlade i stranačkog vođe. Potom je optužen za političke greške, uključujući tu i Kubansku krizu, uspostavu kulta ličnosti i dezorganizaciju ekonomije. Do kraja godine nije bio član nijednog vladinog tijela. Godine1966. izbačen je iz partijskog Centralnog komiteta. Četiri godine kasnije (1970.) uEngleskoj je objavljena knjigaSjećanja koju je on navodno napisao, ali je Hruščov javno porekao da je knjiga autentična.
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
