Na sjeveru i jugu zemlje nalaze se ravnice i brežuljkasta područja, središnji dio zauzima visoravanJos, dok se na istoku izKameruna nastavlja visoravan Adamwa u kojoj je i najviši vrh, Dimlang (2042 m). Glavne nigerijske rijeke suNiger, po kojem je zemlja dobila ime, iBenue, njegov lijevi pritok. Veći dio Benuea plovan je, kao i donji tok Nigera, koji se ulijeva uGvinejski zaljevdeltom, najvećom u Africi.
Prva poznata civilizacija na nigerijskom području bila je ona narodaNok koji je od 500. pne. do 200. n.e. živio na visoravni Jos, a po stupnju razvoja pripadao ježeljeznom dobu.
Sjevernom je Nigerijom od9. stoljeća tijekom više od 600 godina dominiralo trgovačko carstvoKanem-Bornu sa sjedištem okojezera Čad. Svoju je moć temeljilo na prekosaharskoj trgovini sa sjevernoafričkimBerberima. Početkom19. stoljećaislamski reformatorUsman dan Fodio podvrgnuo je kontroli narodaFulani velik dio nigerijskog sjevera. Od 15. do 17. stoljeća na jugozapadu se razvilo kraljevstvoOyo narodaYoruba, a na jugoistoku carstvoBenin narodaEdo.
Europski su trgovci u razdoblju od 17. do 19. stoljeća na obali uspostavili postaje za trgovinurobovima koje su transportirali na američki kontinent. U 19. su stoljeću robovi kao glavna roba zamijenjeni drugim dobrima, na primjer palminim uljem. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće područje Nigerije kolonizirala jeVelika Britanija, ispočetka je podijelivši na Sjevernu i Južnu Nigeriju. Obje su kolonije ujedinjene1914. Britanci su lokalnim poglavarima ostavili značajne ovlasti, osobito na islamskom sjeveru, dok je jugkristijaniziran, a donekle i europeiziran, što je pogodovalo gospodarskom razvoju i učinilo jug bogatijim, a njegove stanovnike bolje obrazovanima.
NakonDrugog svjetskog rata Britanija je kao odgovor na rastući nigerijski nacionalizam započela prijenos vlasti na domaće stanovništvo u okviru federalne strukture uvjetovane antagonizmom velikog broja etničkih skupina i dviju glavnih religija, kršćanstva i islama. Godine1960. zemlja je postala neovisna federacija triju regija koje su zadržale velik stupanj samouprave.
U1966. u zemlji su se dogodila dva uzastopna državna udara u kojima su dominaciju preuzeli vojni časnici, prvo s juga, a onda sa sjevera zemlje. Nedugo nakon toga jugoistočna je regija u kojoj je većinu činio narodIgbo, izložen progonima na sjeveru, progasila neovisnost kao RepublikaBiafra, čime je započeo troipolgodišnji građanski rat; Biafra je uz velike ljudske žrtve pobijeđena. U Nigeriji je 1960-ih vođen građanski rat nakon kojeg je vlada generala Yakobua uspostavila mir podijelivši zemlju na 12 saveznih država umjesto na dotadašnje 4 potpuno umjetne pokrajine, ostavštinu kolonijalnog doba u kojem su bijelci iscrtali granice nimalo ne poštivajući povijest i etničku kartu kontinenta.[1] U sedamdestima je u Nigeriji počelo vađenjenafte, ali prihodi od njene prodaje nisu značajnije doprinijeli poboljšanju životnog standarda većine stanovništva.
Od1970. do1998. na vlasti su se smjenjivale vojne i korumpirane civilne vlade. Osobito je zloglasan bio režim generalaSanija Abache (1993. –1998.) za vrijeme kojeg su pogubljeni brojni politički protivnici, među njima i poznati novinarKen Saro-Wiwa. Nakon Abachine smrti održani su slobodni predsjednički izbori na kojima je pobijedio današnji predsjednikOlusegun Obasanjo.
Od svih afričkih država, Nigerija ima ubedljivo najviše stanovnika i to preko 155 000 000
Nigerija po površini nije među prvim zemljama Afrike, što ukazuje da ima veliku gustinu naseljenosti koja iznosi preko 160 stanovnika na kvadratnom kilometru. Ova država je smeštena u zapadnom delu Afrike, a stanovništvo je u verskom smislu izmešano jer ima hrišćana i muslimana. Zbog toga su česti verski sukobi u Nigeriji.
Današnje nigerijske granice određene su dogovorima europskih država u19. stoljeću i ne podudaraju se s etničkim, vjerskim ili jezičnim podjelama tako da je Nigerija među etnički najšarolikijim zemljama svijeta s oko 250 naroda. Najveće skupine su: na sjeveruHausa-Fulani (32%) i Kanura (4%), uglavnommuslimani, na jugozapaduYoruba (21%) većinomkršćani uz znatan dio muslimana (36%)ianimista oko (10%), te na jugoistokuIgbo (Ibo, 18%), kršćani. Jezik Hausa pripada Afro-azijatskoj jezičnoj porodici čiji su članovi i npr.berberski isemitski jezici, dok su jezici Yoruba i Igbo u Benue-kongoanskoj skupini Nigersko-kongoanske porodice.
Religijska raspodjela je veoma složena, sto čini Nigeriju veoma vjerski heterogenu sredinu.Najbrojnija vjerska zajednica u zemlji su muslimani (50%) velika većina suniti šiita ima oko 2 miliona u državi Sokoto. dominantni na sjeveru (preko 95%),kao i u značajnom postotku u jugozapadnim krajevima zemlje(oko 40%), slijede kršćani (48%, najvišekatolika oko 19 miliona, ali ima ianglikanaca 18 miliona, baptista 2 mil.pentekostalaca i evangelika 11 mil.) preovladavaju na istoku( većina katolici),na zapadu izmiješani sa muslimanima (evangelici i anglikanci),kršćani raznih denominacija evidentni su među muslimanskom većinom u centralnoj Nigeriji,te pripadnici domaćih vjera (2%).
U posljednjih nekoliko godina vjerske su razlike izbile u prvi plan, osobito na sjeveru gdje je u nekim federalnim jedinicama uveden u cijelosti ili djelomično islamskišerijatski zakon.
Unatočnaftnom bogatstvu nigerijsko je gospodarstvo dugo bilo opterećeno političkom nestabilnošću, korupcijom, neodgovarajućom infrastrukturom i slabim upravljanjem. Civilni su i vojni političari u proteklih nekoliko desetljeća pronevjerili velike iznose. Pod novom demokratski izabranom vladom pokrenute su, iako postupno, gospodarske reforme. Naftni sektor još uvijek čini 20%BDP-a, sudjeluje s oko 95% u ukupnom izvozu i doprinosi 65% proračunskih prihoda. Uglavnom nekomercijalnipoljoprivredni sektor ne može se nositi s povećanjem broja stanovnika pa je Nigerija uvoznik hrane.
BDP je za2004. procijenjen na 1000USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).
.svg)
