PodručjePlodnog polumjese, oko 7500 p.n.e, sa glavnim arheološkim nalazištimaPredkeramičkog neolita . PodručjeMesopotamije još nije bilo naseljeno ljudimaŠirenje Neolita u Evropu. -1.Teorija autohtonisti (kontinuiteta) - mezolitske lokalne zajednice svojim postupnim razvojem prelaze u Neolit (domesticiranje životinja, kultiviranje biljaka).[1]2.Teorija difuzije - Postupno demografsko širenje, Preseljavanje čitavih zajednica, Selektivna kolonizacija brzim skokovima, Infiltracija manjih skupina ljudi, Granični dodiri, Trgovina.[2]Grupa neolitskih artefakata, uključujući ogrlice, vrškove sjekira, dlijeta i oruđe za poliranje
Neolitik je mlađekameno doba. Ime dobiva odgrčkih riječineos = nov ilithos = kamen.
Osnovna obilježja neolitika su razvojzemljoradničke istočarske privrede, pojava stalnih ruralnih i protourbanih naselja tj. prijelaz nasjedilački način života, te proizvodnjakeramičkog posuđa i drugih predmeta od pečenegline. Kameno se oruđe oružje i dalje proizvodi (sve do u brončano doba), a javljaju se tehnike glačanja i poliranja. Umjetnost se ogleda u ukrašavanju keramičkih posuda, figuralne plastike i različitih kultnih predmeta.
Neolitik se nije ravnomjerno pojavljivao u svim krajevima svijeta niti naeuropskome tlu. Negdje nastaje postupnim razvojem, negdje kao posljedica naglog lokalnog preobražaja, a u neka područja stiže seobom nove populacije. Radi se o dugotrajnom procesu koji se odvijao između 12. i 6. tisućljeća prije Krista. Britanski prapovijesničar Gordon Childe uveo je u znanost pojamneolitičke revolucije, prve revolucije u povijesti ljudskog roda koja ima društveno-gospodarski karakter.
Neolitičke se promjene nisu svuda odvijale istovremeno. Novosti se pojavljuju prije što bliže idemo prema JI, Grčkoj i Maloj Aziji, tj. bliže žarištima - pokretačima društvenih tokova. Teorija o plodnom polumjesecu zasniva se na činjenici da su prvi koraci u proizvodnji načinjeni u prostoru koji čini široki luk što se pruža visoravnima (ne dolinama) od Levanta preko Male Azije do iračkog Kurdistana, južno od Kaspijskog jezera, a ovija se oko velikih pustinjskih prostranstava (Arapska, Sirijska, Iranska pustinja). Pravo poljodjelstvo počinje, dakle, neovisno u različitim dijelovima svijeta, u različita vremena, s uzgojem različitih biljaka (Plodni polumjesec - pšenica, ječam, mahunarke oko 8000. g. pne.;Azija - riža, proso oko 6000. g. pne.;Srednja Amerika - kukuruz, grah, krumpir u 7. tis. pne.)
Prijelazno razdoblje izmeđumezolitika i neolitika naziva seprotoneolitik (grč.protos=prvi, prednji).
Tada kasni mezolitik ne zadržava izvorne osobine klasičnog mezolitika, već se nazire prijelaz sa skupljanja i lova na proizvodnju hrane, kao i pripitomljavanježivotinja. Pojava pripitomljenih životinja potvrđena jearheološki u područjuKurdistana (Zagroz planine), ali nema dokaza o uzgojubiljaka. Ipak određeni arheološki nalazi poput kamenih žrvnjeva i mužara, batova i bruseva, jama za zalihe i sl. svjedoče o promjenama ugospodarstvu. Važan izvor prehrane postaju samonikležitarice čija je postojbina upravo u područjuBliskog iSrednjeg Istoka. Istovremeno se javljaju tragoviprvih trajnih naselja koji sugeriraju sjedilački način života (sedentizam), što je vidljivo u ostacima nastambi, a također ga potvrđuju skladištenje i čuvanje hrane, ostaciflore ifaune koji pokazuju na izmjenugodišnjih doba, te pokapanje mrtvih u sklopu naselja.
Primjeri protoneolitičkih zajednica suKarim Shahir kultura u području Kurdistana (Zagroz planine)inatufijenska kultura na području današnjegIzraela iJordana (10000. – 8300. g. pne.), za koju su karakteristična trajna naselja na otvorenom: Ejnan, Jerihon i Beidha, ali se još uvijek naseljavaju i pećine. To su djelomično ukopane nastambe kružnog tlorisa koje imaju donji dio od kamena, gornji od trske i rogožine, a središnji stup nosi krovnu konstrukciju. Smještene su oko središnjeg prostora u kojem je ukopano više jama obljepljenih ilovačom, a koje su služile za spremanje zaliha žitarica. Natufijenska kultura u svome je prostoru pojam nečeg novog, a to je osnivanje seoskih zajednica i uvođenje žitne ishrane. Bitno je nova društvena kategorija ruralni život sa standardiziranim stambenim elementima i dugotrajnim boravkom na jednom mjestu kroz više generacija, dakle barem stotinu godina.
UEuropi, protoneolitičkom razdoblju pripadakultura Lepenskog vira čije je gospodarstvo (lov iribolov) tipično mezolitičko, ali sjedilački način života u naseljima bliži je neolitiku.
Nazivompretkeramički neolitik se obilježavaju zajednice koje su u različitim dijelovima svijeta dosegle razinu neolitika u svim aspektima (gospodarskom, društvenom, duhovnom) osim u poznavanju keramičke proizvodnje.
Najprije je ta pojava uočena na Bliskom Istoku - pretkeramičkiJerihon A i B,Çatal Höyük, Asikly Hoyuk, Cayonu, Hacilar, Jarmo - gdje vrlo stabilne klimatske prilike početkom holocena pogoduju razvoju zajednica koje uzgajaju biljke i nastavljaju s pripitomljavanjem životinja. Slične pojave uočene su u Kirokitiji (Cipru) i ugrčkoj Tesaliji (tesalski pretkeramik). Sve ovo dovodi do porasta broja stanovnika i stvaranja velikih naselja, a na Bliskom istoku i u Anadoliji i do početaka stvaranja gradova.
Na osnovu arheoloških nalaza i radiokarbonske analize izrađena je ASPRO (Atlas des sites du Proche-Orient - Atlas of Near East archaeological sites) hronologizacija[3] perioda, kultura i osobenosti neolita na području Plodnog polumjeseca.
